PROTEKLIH dana pozornost svjetskih medija zaokupila je oružana pobuna privatne vojne kompanije Wagner protiv ruskog vojnog vrha. Pobuna je u konačnici ipak završila dogovorom u kojem je očito posredovala Bjelorusija. Šef Wagnera Jevgenij Prigožin pristao je napustiti Rusiju i otići u susjednu Bjelorusiju, priopćio je u subotu glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.

Peskov je dodao kako će kaznene optužbe protiv Prigožina biti odbačene te da se Wagnerovi borci neće suočiti s pravnim postupkom za svoju ulogu u pobuni. Iako je Wagner u fokus javnosti došao zahvaljujući svom vojnom djelovanju u Ukrajini nakon pokretanja invazije u veljači prošle godine, vagnerovci su i prije toga sudjelovali u vojnim operacijama izvan Rusije. 

Plaćenička skupina je aktivna još od 2014., kad ju je Moskva poslala u pomoć ruskim separatistima u ukrajinskom Donbasu koji su se odcijepili od Kijeva. Vagnerovci su tijekom posljednjih devet godina djelovali od Ukrajine preko Sirije do Libije, Malija, Sudana i Centralne Afričke Republike, pri čemu su ih nerijetko pratile optužbe za jezive ratne zločine. 

"Nemam veze s ratovanjem, bavim se građevinom"

Ruski neovisni medij Fontanka je 2016. objavio kako su vagnerovci pomogli snagama Bašara al-Asada u borbama za Palmiru. Na temelju razgovora s plaćenicima te proučavanja dokumenata i fotografija došli su do zaključka kako je u navedenim borbama sudjelovao i srpski vod unutar Wagnera, koji predvodi Davor Savičić. 

Savičić, rodom iz Doboja, bivši je pripadnik zločinačkih odreda u BiH i Srbiji, pisao je Avaz. Njegovo kodno ime je Vuk. Savičić je u istupima za srpske medije negirao da je pripadnik Wagnera te je isticao da se bavi građevinskim poslovima. "U Doboju imam obitelj, a sina iz prvog braka namjeravam dovesti sebi. U RS i Srbiju ne planiram dolaziti. Građevina mi je jedini posao, a s ratovanjem nemam nikakve veze", kazao je. 

Ipak, priznao je kako je neko vrijeme proveo na istočnoukrajinskom ratištu u okolici grada Luhanska, ali tvrdi da je nakon ranjavanja završio svoj ratni put. Fontanka je navela kako ima dokaze da je Savičić nekoliko puta viđen u kampu za obuku u ruskom selu Molkino, odakle je niz boraca pod Wagnerovim ugovorom raspoređen u Siriju.

Srbi su bili korisni Wagneru zbog svog ratnog iskustva

Dodatno, neki plaćenici su u razgovoru za Fontanku ispričali kako je Savičić bio visoko cijenjen od svojih nadređenih u Wagneru zbog svog velikog ratnog iskustva te je dobio kodno ime Vuk kako bi odražavao njegovu snagu i hrabrost u borbi.

Savičić je navodno prepoznat kao zvijezda u usponu među plaćenicima tijekom sukoba u istočnoj Ukrajini, kada je prema bosanskohercegovačkim sigurnosnim službama bio jedan od mnogih bosanskih Srba koji su se odlučili pridružiti proruskim pobunjenicima.

Izvori iz bosanskohercegovačke policije su priznali kako vjeruju da je mjesto okupljanja plaćenika bilo u Moskvi, pri čemu ih je većina bila registrirana kao privremeni radnici u Rusiji kako bi izbjegli progon kod kuće kao strani borci. Za razliku od muslimanskih boraca iz Bosne koji su često odlazili u Siriju kako bi se pridružili Islamskoj državi ili Al Nusri bez ikakvog borbenog iskustva, bosanski Srbi koji se pridružuju proruskim snagama uglavnom imaju iskustvo iz ratova tijekom 1990-ih. 

Savičić bio optužen za podmetanje bombe

Savičić je tijekom sukoba 1990-ih dobio svoj prvi nadimak - Elvis. Bosanskohercegovačko tužiteljstvo kaže da je ovo popularno bošnjačko ime dobio kao ratni nadimak zbog svog entuzijazma za borbu protiv Bošnjaka. Podaci bosanske policije pokazuju da je Savičić bio pripadnik raznih postrojbi bosanskih Srba, ali je najdulje vrijeme proveo boreći se uz Arkanove Tigrove, ozloglašenu miliciju koju je vodio kriminalac Željko Ražnatović. 

Crnogorsko tužiteljstvo je 2001. godine optužilo Savičića i još trojicu muškaraca da su podmetnuli bombu u kuću Duška Martinovića u Beranama, zbog čega je poginulo šest osoba. Radilo se o tome da im je Martinović bio dužan oko 15.000 eura.

Savičić je u Crnoj Gori prvotno osuđen na 20 godina zatvora u odsutnosti, ali je u žalbenom postupku odlučeno da nema dovoljno dokaza da se utvrdi njegova odgovornost. Crnogorska policija ga je od 2001. do oslobađajuće presude 2014. pratila od Bosne do Francuske, Španjolske i Rusije, ali ga nikada nije uspjela uhititi.

U godini kada je Savičić oslobođen, pojavile su se njegove fotografije na prvoj crti bojišnice u Lugansku. Bosansko tužiteljstvo tvrdi kako su on i oko 50 drugih srpskih boraca odlučili pomoći proruskoj oružanoj pobuni protiv ukrajinske vlade. 

Vučić se naljutio zbog Wagnerovog videa

Jedan od pripadnika Wagnera je 2020. za Meduzu posvjedočio kako je među borcima u istočnoj Ukrajini bilo i srpskih državljana, koji su izravno odgovarali Savičiću. "Davor im je uspio usaditi ideju da 'vi ste ovdje, u Rusiji, na moj račun. I bez mog pokrića bit ćete vraćeni u Srbiju'. Dakle, 50 tisuća rubalja od svake plaće, meni oko 600 eura", ispričao je. 

Inače, Wagner je ove godine napravio snimke na srpskom jeziku kako bi potaknuo novačenje Srba za rat. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je zbog toga ljutito reagirao na nacionalnoj televiziji: "Zašto vi iz Wagnera zovete bilo koga iz Srbije kada znate da je to protiv naših propisa?" upitao je. 

Tom prilikom je ponovno pokrenuta priča o sudjelovanju Srba u sukobima u inozemstvu. Svi oni koji su borili na stranim ratištima činili su to bez dopuštenja srbijanskih vlasti. Pojavila se informacija kako su srpski sudovi osudili više od dvadesetak osoba zbog sudjelovanja u "borbama na stranim ratištima".