U 16. bečkom okrugu Ottakringu nalazi se Flötzersteig, najstarija austrijska spalionica otpada. Riječ je o golemom industrijskom postrojenju s visokim dimnjakom, koje se nalazi odmah uz stambene objekte, preko puta obiteljskih kuća. Nekoliko kilometara dalje, u devetom okrugu, nalazi se spalionica Spittelau, koja privlači pozornost šarenom fasadom i velikom zlatnom kuglom na vrhu dimnjaka. Njezin izgled osmislio je poznati umjetnik Friedensreich Hundertwasser.

U Beču ukupno rade četiri spalionice otpada: Spittelau, Flötzersteig, Simmeringer Haide i Pfaffenau. Prema podacima gradske energetske tvrtke Wien Energie, u njima se godišnje spaljuje više od milijun tona komunalnog, industrijskog i drugog otpada, uključujući kanalizacijski mulj.

Energija dobivena spaljivanjem koristi se za proizvodnju električne energije i grijanje brojnih kućanstava i javnih ustanova. Sustav funkcionira tako da se toplinom nastalom spaljivanjem otpada zagrijava voda koja potom ulazi u sustav daljinskog grijanja. Tako spalionice istodobno zbrinjavaju otpad koji se ne može reciklirati i proizvode energiju za grad.

Ulaganja tijekom godina 

Beč je takav sustav počeo razvijati još sredinom prošlog stoljeća. Broj stanovnika rastao je, kao i količine komunalnog otpada, pa je grad morao pronaći organiziraniji način njegova zbrinjavanja. Umjesto da se oslanja samo na odlagališta, postupno je ulagao u postrojenja koja otpad pretvaraju u toplinsku i električnu energiju.

Flötzersteig je počeo raditi 1963. godine, a danas godišnje obrađuje oko 200.000 tona komunalnog otpada. Proizvodi približno 470.000 megavatsati toplinske energije, čime pridonosi grijanju oko 55.000 kućanstava.

Spittelau je otvoren 1971. godine. Nakon požara 1987. obnovljen je prema Hundertwasserovu projektu, a radovi su završeni 1992. godine. Danas se u njemu godišnje spaljuje oko 280.000 tona otpada, a dobivena energija koristi se za grijanje više od 60.000 kućanstava i proizvodnju električne energije. Zahvaljujući neobičnom izgledu, spalionica je postala jedna od prepoznatljivih bečkih znamenitosti koju posjećuju i turisti.

Kako je živjeti uz spalionicu?

U blizini Spittelaua građani su opisali kako izgleda život uz spalionicu. Njihova iskustva nisu ista. Fridolin kaže da povremeno osjeti specifičan miris, ovisno o smjeru vjetra. Alex smatra da su veći problem promet i ispušni plinovi automobila. Tibor podsjeća na modernizaciju sličnih postrojenja u Budimpešti, dok Nane i Julijana nisu zabrinuti zbog kvalitete zraka.

Lukas, koji već deset godina živi u blizini, kaže da nije imao problema, ali smatra da velikim spalionicama nije mjesto u središtu grada. Ipak, za procjenu razine mogućeg onečišćenja potrebna su redovita mjerenja i analize. Zato su važni stalni nadzor emisija, javno dostupni podaci i komunikacija s građanima koji žive u blizini spalionica.

U 11. bečkom okrugu nalazi se Simmeringer Haide, kompleks u kojem se osim komunalnog obrađuju industrijski, komercijalni i opasni otpad te otpad iz zdravstvenih ustanova. Godišnje se ondje obrađuje oko 100.000 tona komunalnog otpada, 110.000 tona industrijskog otpada i više od 225.000 tona kanalizacijskog mulja. Posebne vrste otpada spaljuju se u rotacijskim pećima na temperaturama od približno 1200 Celzijevih stupnjeva.

Postrojenje godišnje proizvodi oko 450.000 megavatsati toplinske i 50.000 megavatsati električne energije. Nedaleko od njega nalazi se Pfaffenau, moderna spalionica otvorena 2008. godine. U njoj se godišnje obrađuje oko 250.000 tona komunalnog otpada.

Proizvodi približno 65 gigavatsati električne i 410 gigavatsati toplinske energije, što odgovara potrebama desetaka tisuća kućanstava. Ima dvije linije za spaljivanje i četverostupanjski sustav pročišćavanja dimnih plinova, kojim se smanjuje količina štetnih tvari prije njihova ispuštanja u atmosferu.

Spaljivanjem nastaje energija, ali i onečišćenje

Bečke spalionice smanjuju količinu otpada koji završava na odlagalištima i istodobno proizvode energiju. No spaljivanje nije isto što i recikliranje. Materijali se spaljivanjem nepovratno gube, a nakon obrade ostaju pepeo, troska i ostaci pročišćavanja dimnih plinova koje također treba zbrinuti. Dio metala iz tih ostataka može se izdvojiti i ponovno iskoristiti.

Wien Energie navodi da njezina postrojenja imaju suvremene sustave pročišćavanja i da su prosječne emisije reguliranih onečišćujućih tvari znatno ispod zakonski dopuštenih granica.

Ipak, spaljivanjem nastaje i ugljikov dioksid, posebno kada izgara plastika i drugi materijali proizvedeni od fosilnih sirovina. Zato se korist od spalionica ne može procjenjivati samo prema količini proizvedene energije. Treba uzeti u obzir i mogućnosti recikliranja, emisije te ukupan utjecaj na okoliš.

Važno je i da spaljivanje ne zamijeni odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada. Papir, staklo, metal i plastiku koji se mogu ponovno iskoristiti trebalo bi odvojiti prije nego što preostali otpad završi u spalionici. Dobivanje energije iz otpada trebalo bi biti samo jedan dio sustava gospodarenja otpadom, a ne zamjena za smanjenje količine otpada koji nastaje.

Beč planira novu spalionicu, a stare će obnavljati

Beč planira daljnji razvoj svojeg sustava. Gradsko vijeće 2026. godine odobrilo je početak planiranja novog postrojenja na području Rautenwega, u kojem bi se trebalo kombinirati izdvajanje vrijednih sirovina i proizvodnja energije iz otpada. Gradnja bi trebala početi najranije 2030. godine, a početak rada planiran je za 2034. Od 2035. predviđena je i obnova starijih spalionica Spittelau i Flötzersteig.

Gradske vlasti potrebu za novim kapacitetima objašnjavaju rastom broja stanovnika i sve većim količinama otpada koje treba sigurno zbrinuti. Ti planovi pokazuju da Beč i dalje računa na spaljivanje otpada kao važan dio gradskog komunalnog i energetskog sustava, uz daljnju modernizaciju postrojenja.