KAD BI TO imalo nekog smisla, kad bi moglo doprijeti do čitatelja, pa i onog koji se neće složiti, ali ni vrijeđati, nego polemizirati, onda bi tekst o jučerašnjem istupu sinjskog gradonačelnika Mira Bulja, koji je na sedmim Tripalovim danima napao organizatora, Centar "Miko Tripalo" zato što je dodijelio nagradu Borisu Dežuloviću, bio ispisan kao komentar o još jednoj hrvatskog tragikomediji zabune, jer ono što prosječni krkan - u daljnjem tekstu miro bulj - misli o Miki Tripalu ili misli da je Miko Tripalo bio, nema baš nikakve veze s Mikom Tripalom.

>> Miro Bulj na skupu u Sinju napravio skandal zbog Dežulovića. Pogledajte snimku

Stvarni Miko Tripalo, partizan, komunist, ljevičar, intelektualac, pa i jedan od najvažnijih ljudi Sorosevog Otvorenog društva u Hrvatskoj, nije imao baš nikakve veze s onim što miro bulj misli o Tripalu, čak i ono što miro bulj misli da Dežulović jest ima više veze s onim što je Tripalo zaista bio od onog što miro bulj misli da je Tripalo bio.

Očita je Buljeva nemogućnost da pročita i shvati ono o čemu govori

Kada bi bilo razloga, moglo bi se pisati i kako je Buljev krik protiv Dežulovića posljedica nesposobnosti sinjskog gradonačelnika da pročita i shvati ono o čemu govori i čega se užasava: "Neprihvatljivo mi je da se na 'Tripalu' danas dijele nagrade i da se inzistira na dijeljenju. Zar je moguće da se u Mikino ime dodijeli nagrada nekome tko je napisao Jebo vas Vukovar? To je sramotno, to je ponižavajuće za taj simbol hrvatski, temelj Hrvatske. Tamo su ginuli sinovi partizana i ustaša, tamo su ginuli i ljudi srpske nacionalnosti. To je za mene sramota, to je ljaga. Vukovar i svetinje da bilo tko spomene, ne ulazeći u novinarske slobode... Miko Tripalo bi se, uvaženi organizatori, stidio toga da je netko rekao 'Jebo vas Vukovar' i dobio nagradu u njegovo ime. Zbog toga i samo zbog toga ne želim sudjelovati u ovome", galamio je Bulj, jer ili dalje od naslova Dežulovićeva teksta "Jebo vas Vukovar" nije uspio otići ili, ako je otišao, nije shvatio poantu.

Kada bi se imalo zašto i kome, moglo bi se pisati i o tome kako Bulj možda namjerno odbija razumjeti Dežulovićev tekst, jer bez Vukovara kao grada-utvare ili grada-spomen-groblja, grada bez života, a sa zastavama i bez stotina sličnih gradova i spomenika, Buljev politički angažman gubi smisao. Moglo bi se pritom podsjetiti i da je Bulj nekidan s lokalnim, sinjskim vođom branitelja Dražanom Pavlovićem supotpisao poziv na zajedničko gradsko i braniteljsko obilježavanje Dana državnosti u kojem se spominje lijepa nam Nezavisna Država Hrvatska pa bi se dalo upitati jesu li Bulj i Pavlović u protokolarnom aktu podvalili posvetu najmračnijem dijelu nacionalne povijesti te je li Buljeva galama zbog Dežulovića u stvari vrisak glasnika smrti protiv života.

Kako je Bulj prošle godine dotrčao na Vruju

Kad bi se nekome dalo, napisao bi cijeli satirični tekst o tome kako je prošle godine Bulj dotrčao na Festival bespravne gradnje na Vruji, nekad divnoj uvali koju je bespravnom gradnjom devastirao jedan pajdo Zorana Milanovića i tamo pokušavao biti koristan organizatorima. Među njima i Dežuloviću. Vrag zna bi li Bulj jučer bio onako ogorčen da je Dežulović lani imao više razumijevanja za njegov pokušaj da svoju nezgrapnu figuru ugura u borbu protiv bespravnog graditelja. 

Kada bi još netko čitao političke analize, dalo bi se podsjetiti i kako je Most, stranka Mire Bulja, počeo kao dojmljiv politički blef, tobože neideološki ili nadideološki pokret ljudi posvećenih reformiranju države, da bi sada bio klasična nakupina klerikalaca i desničara, od umjerenih do krajnjih. U tom bi kontekstu valjalo čak i pozdraviti Buljevo histeriziranje, jer karte su konačno otvorene, maske pale - i tome slično - više nitko ne očekuje od Mosta ni progresivne političke ideje ni nadideološke obmane, nego baš ovo što Bulj nudi - kavansko pravaško-hvidraško hrvatstvo.

Buljev krik protiv Dežulovića autentični je vapaj nepismenosti protiv pismenosti

Konačno, kad to ne bi bio čisti gubitak vremena i podsjećanje na odavno poznate činjenice, jučerašnje Buljevo urlanje protiv Dežulovića moglo bi se opisati i kao autentični vapaj jednog od nepismenijih Hrvata protiv jednog od pismenijih ili najpismenijih. Tada bi se dalo zapaziti i kako Buljevo vrijeme dolazi, nemamo se pravo pretvarati da ne opažamo najezdu bića bez sposobnosti upravljanja proširenom rečenicom.

Moglo bi se i napisati kako je Buljev Vukovar grad smrti, a Dežulovićev grad života, pa primijetiti i kako Bulj čak ni o tragediji Vukovara, na kojoj on i njemu slični desetljećima parazitiraju, do kraja života - a neka poživi - neće izgovoriti ili napisati ništa ni približno dobro i strašno poput Dežulovićeve slavne reportaže.

Sve to odavno nema smisla. A i prikrivalo bi kratku i jednostavnu istinu: Miro Bulj je budala. Hrvatska budala.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala