Foto: Lipa, Na slici: Ivan Majić i Matej Bule

MATEJ BULE I IVAN MAJIĆ, studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, prije mjesec dana privukli su pažnju javnosti svojim prijedlogom plana smanjenja rashoda proračuna i stabilizacije javnih financija.

> Posramili političku scenu: Studenti predstavili plan proračunskih ušteda kakav čekamo već godinama

Njihov plan naišao je uglavnom na pozitivne reakcije, no pojavile su se i kritike da bi mjere štednje koje su predložili ugrozile gospodarski rast.

U razgovoru za Index Bule i Majić pojašnjavaju svoje stavove o mjerama štednje, privatizaciji javnih tvrtki, stanju u hrvatskoj ekonomiji i mirovinskom sustavu.

Štednja neće ugroziti rast BDP-a: Nisu sve zemlje iste

Na tvrdnje da bi mjere štednje mogle ugroziti gospodarski rast Matej Bule kaže da su one rezultat nekoliko pogrešaka.

"Takva je dogmatska tvrdnja rezultat nekoliko grešaka. Prva se događa kada uspoređujete Hrvatsku sa zemljama čije su ekonomije bitno različite od naše pa se pogrešno zaključuje kako će fiskalna konsolidacija rezultirati istim posljedicama po BDP.

Zemlje se razlikuju po svojoj veličini, povijesti, institucionalnom uređenu, zaduženosti, strukturi državne potrošnje itd. Sve to rezultira i različitim tzv. fiskalnim multiplikatorom od zemlje do zemlje, odnosno ne mora nužno značiti da će smanjenje državne potrošnje za jednu kunu automatizmom dovesti do pada BDP-a za jednu kunu, već kod nekih zemalja, a pogotovo malih otvorenih ekonomija, takav utjecaj može biti daleko manji.

Zato je važno istražiti koje stavke u državnom proračun imaju najveći, a koje najmanji utjecaj na BDP. Vodeći se tim podacima, najviše se smanjuju upravo stavke s najmanjim multiplikativnim efektom, što će ujedno smanjiti proračunski deficit, a ne ugroziti gospodarsku aktivnost", kaže Bule.

Smanjenje poreza potaknulo bi investicije i rast gospodarstva

Također, Bule kaže da njihov plan predviđa smanjenje poreznog opterećenja, što bi dovelo do povećanja direktnih stranih investicija i potaknulo rast BDP-a.

"Naš plan osim smanjenja rashoda, podrazumijeva i smanjenje porezne presije za 2,4 milijarde kuna, a poglavito smanjenjem stope poreza na dobit na 12 %. Empirijski rad proveden na 85 zemalja sugerira da takva mjera može dovesti do povećanja direktnih stranih investicija te stope rasta BDP-a za 1,1 do 1,8 %. Iz nejasnoga razloga taj se utjecaj na BDP u potpunosti zanemaruje. Tako u konačnici imamo dvije pogreške koje rezultiraju veoma tankom kritikom našega prijedloga", smatra Bule.

Hrvatska bi u slučaju "bankrota" prošla gore nego Grčka jer nemamo euro

Hrvatska je u proceduri za smanjenje prekomjernog deficita, ali ciljevi iz te procedure nisu ispunjeni. Kreditni rejting države je u "smeću" a troškovi kamata se povećavaju. Ako dođe do povećanja kamatnih stopa na europskom tržištu, a Hrvatska izgubi povjerenje investitora država bi mogla "bankrotirati". Ivan Majić upozorava da bi se bez stabilizacije javnih financija mogli naći u goroj situaciji nego Grčka.

"Kolokvijalno se kaže bankrot, iako države ne bankrotiraju nego se oglušuju na obaveze. Teško je reći što će se dogoditi ako ne stabiliziramo javne financije, ali sasvim je jasno kojim se rizicima izlažemo. Prvi je takav rizik tzv. efekt grude snijega, kada akumulacija javnoga duga postane samohraneći mehanizam, zbog neodrživo visokih rashoda za kamate.

Hrvatska već ima naznake takvih problema, jer su rashodi za kamate na razini 3,5 % BDP-a, ili 11,5 milijardi kuna. Drugi je problem, što Hrvatska fiskalna politika ne ulijeva povjerenje kreditorima, odnosno imamo neinvesticijski kreditni rejting, pa se u situaciji većih turbulencija na financijskim tržištima može dogoditi da imamo problema s pronalaženjem kreditora voljnih sudjelovati u refinanciranju i financiranju postojećeg duga i tekućih kamatnih rashoda. To bi nas dovelo do krize javnoga duga.

Ova visina javnoga duga proizvodi i rizik nemogućnosti korištenja instrumenta ekspanzivne fiskalne politike, što u kombinaciji s ograničenim mogućnostima monetarne politike, značajno ograničava prostor za djelovanje nositeljima ekonomskih politika.

Ako se pak dovedemo u situaciju visoke opasnosti od ogluhe, za očekivati je da ćemo zatražiti pomoć međunarodnih institucija. Treba napomenuti da bi u tom slučaju naša pregovaračka pozicija bila čak i gora nego ona u kojoj su se našli Grci, jer nismo članica eurozone. Međutim, o takvom razvoju događaja ne želimo ni razmišljati", kaže Majić.

Hrvatska nije reagirala na krizu: Potratili smo sedam godina

Hrvatska ekonomija bila je u recesiji čak šest godina, dok su neke usporedive zemlje puno brže izašle iz krize (Češka, Slovačka, Slovenija...).

Bule kažu da su krize normalan dio poslovnog ciklusa, ali da je Hrvatska zakazala u reakciji na krizu. Broj zaposlenih pao je za 150 tisuća a javni dug je udvostručen.

"Krize su sasvim normalan dio poslovnoga ciklusa, ali reakcija na krizu nije kod svakoga ista. Ne samo nama, veći i drugim tranzicijskim i posttranzicijskim zemljama članicama EU, ova je kriza otkrila sve skrivene slabosti njihovih ekonomija. Neki su prionuli rješavanju tih strukturnih problema većim, a neki manjim intenzitetom.

Hrvatska to nije ni pokušala, nego smo nastojali premostiti to razdoblje toleriranjem enormnih proračunskih deficita. Time nismo postigli ništa, štoviše, ekonomija nam je nekonkurentna i zaostaje za nama usporedivim zemljama koje su prionule reformama te uz to još imamo izrazit problem s javnim dugom i javnim financijama.

Dakle, strukturne reforme koje nismo počeli provoditi prije 7 godina i sada nas čekaju, ali je to danas daleko veći izazov negoli onaj koji smo izbjegli prije 7 godina, jer imamo 150 000 zaposlenih manje, a javni dug dva puta veći. To je svojevrsna cijena nečinjenja, a svaki novi dan ovakve ekonomske politike tu cijenu povećava", kaže Bule.

O privatizaciji: Država se ne treba baviti konkurentnim djelatnostima

Bule i Majić u svom planu predviđaju i privatizaciju nekih državnih poduzeća. Majić kaže da je njihov stav da se država ne bi trebala baviti konkurentnim gospodarskim djelatnostima. Također, tvrtke koje stvaraju gubitke trebalo bi restrukturirati i prodati, a važnu ulogu imala bi i Agencija za upravljanje javnim dugom, čije osnivanje su predložili, a koja bi u ovom slučaju nadzirala jamstva državnim poduzećima.

"Općenit je stav da se država ne bi trebala baviti konkurentnom gospodarskom djelatnošću. Znači samo pružanje onih javnih usluga za koje ne postoji privatan interes ili se radi o monopolskoj djelatnosti. Međutim, ne možemo pristupiti nasumičnoj privatizaciji, već se taj proces treba odvijati cijeli mandat po nekoliko premisa. Prva je da država treba što prije prodati ili aktivirati svoju nestratešku imovinu, bilo nekretnine, bilo udjele u nestrateškim poduzećima.

Današnjih više od 1000 poduzeća u manjinskom ili većinskom državnom vlasništvu jest previše. Kada se dođe do onih skoro 60 poduzeća od posebnog i strateškog interesa za RH, tada treba napraviti sljedeće. Hitno prodati i restrukturirati ona poduzeća koja su generator javnoga duga, odnosno fiskalnih rizika. Takvi su primjerice HAC i neki dijelovi HŽ-a. Osim toga, još je važnije da se dodatno poboljša proces dodjele državnih jamstava. Naš je prijedlog bio da to čini neovisna Agencija za upravljanje javnim dugom i rizicima javnoga sektora, kao bi se spriječila dosadašnja praksa krajnje neodgovorne dodjele jamstava koja bi nerijetko bila protestirana na teret državnoga proračuna.

Svi koraci u kratkome roku po pitanju privatizacije trebaju se voditi ciljem da se smanje fiskalni rizici, obzirom na teško stanje u javnim financijama, a ako je moguće imovina stavi u funkciju smanjenja javnoga duga.

Kada je riječ o duljoj perspektivi, tada treba reći da Hrvatska danas ima, za razliku od 1990-ih, razvijen pravni okvir i institucionalni okvir (burza kapitala) da se privatizacija nastavi bez negativnih posljedica mogućih zloupotreba. Dobar je primjer tome zadnja privatizacija CO-a. One kompanije ili sustavi koji se ne bi trebali prodati su željeznička infrastruktura, prijenosna mreža električne energije itd., odnosno monopoli", kaže Majić.

Mirovinski sustav: Nije realno sada jačati 2. stup, ali treba razviti tržište duga

Hrvatska ima probleme u mirovinskom sustavu. Mirovinska reforma trebala je ojačati individualnu štednju, no na kraju novac iz drugog stupa završava uglavnom u državnim obveznicama RH. Neki sada tvrde da to nema smisla te da bi 2. stup trebalo ukinuti. S druge strane, neki smatraju da treba povećati izdvajanja u drugi stup.

Bule i Majić smatraju da bi 2. stup trebalo osnažiti, ali da to trenutno nije realno s obzirom na stanje javnih financija. Imaju i nekoliko prijedloga za razvoj tržišta duga u Hrvatskoj, čime bi se osnažila pozicija mirovinskih fondova i ostalih institucionalnih ulagača.

"Načelno podržavamo ideju da se 2. mirovinski stup osnaži, ali koliko god takvo što načelno podržavali, to nije realna mogućnost, obzirom na stanje u državnome proračunu. S druge strane, ulagačka politika mirovinskih fondova posljedica je i dugogodišnje zakonske obveze ulaganja u državni dug. Ipak, tu ima prostora za napredak koji bi došao od strane države i to iz dva smjera.

Prvo, država treba smanjiti tzv. crowding out efekt, odnosno smanjiti deficite i zaduživanje kako bi prestala uzimati većinu kapitala s tržišta, između ostaloga i mirovinskih fondova, koji bi tada bili prisiljeni okrenuti se drugim ulagačkim mogućnostima.

Također, država treba unaprijediti samo tržište državnoga duga. Naš je prijedlog da se redovito objavljuju kalendari zaduživanja, uvede sustav primarnih dilera, počne s razvojem tržišta izvedenica i sl. Time bi se razvijalo primarno i posebno sekundarno tržište državnoga duga te bi institucionalni investitori, a mirovinski fondovi kao najveći među njima, mogli bolje planirati likvidnost i povećati vlastite ulagačke mogućnosti.

Ta dva seta mjera smanjenja crowding out efekta i razvoja tržišta državnoga duga, osnažila bi ulagački potencijal mirovinskih fondova i okrenula ih prema realnome sektoru, čime bi se potekla veća gospodarska aktivnost i time posredno povećala održivost mirovinskog sustava", kaže Bule.