ZNANSTVENICI su izmjerili brzinu zvuka na Marsu koristeći opremu na roveru Perseverance. Ustanovili su da bi razgovori na tom planetu zvučali vrlo čudno jer se čini da ondje viši tonovi putuju brže od onih dubokih.

Naravno, pitanje je hoće li čovjek ikad pokušati voditi konverzaciju na Marsu s obzirom na to da ondje ne možemo disati, ali je zanimljivo o tome razmišljati, piše Science Alert.

Problem brzine zvuka

Planetarni znanstvenik Baptiste Chide iz instituta Los Alamos National Laboratory predstavio je na 53. Konferenciji o lunarnoj i planetarnoj znanosti nova otkrića koja govore o temperaturnim fluktuacijama na površini Marsa koje su usko povezane s brzinom zvuka.

Naime, brzina zvuka nije univerzalna konstanta. Ona je promjenjive prirode te ovisi o gustoći i temperaturi medija kroz koji putuje. Što je medij gušći, to brže juri. Tako brzina zvuka u našoj atmosferi na 20 Celzijevih stupnjeva iznosi oko 343 m/s, u vodi oko 1.480 m/s, a u čeliku čak 5.100 m/s.

Mars ima puno rjeđu atmosferu od Zemlje, što znači da ondje zvuk putuje drukčijim brzinama. No cijeli proces dodatno komplicira sloj atmosfere neposredno iznad površine jer tijekom dana zbog zagrijavanja nastaju strujanja koja stvaraju snažnu turbulenciju.

Posebna oprema

Perseverance ima jedinstvenu opremu za bilježenje audioinformacija: mikrofone koji snimaju zvukove na Marsu i laser koji može proizvoditi savršeno tempiran šum. Tako da su Chide i njegovi kolege mogli izmjeriti koliko je bilo potrebno da zvuk koji stvara laser dođe do mikrofona na 2 metra nadmorske visine.

Rezultati su pokazali da brzina zvuka blizu površine Crvenog planeta iznosi otprilike 240 metara u sekundi. No Mars nije poput Zemlje pa atmosferski uvjeti na tom planetu mogu dovesti do nekih čudnih zbivanja.

"Zbog jedinstvenih svojstava molekula ugljikovog dioksida pri niskom tlaku, Mars je jedini planet u Sunčevom sustavu u čijoj atmosferi dolazi do promjene brzine zvuka točno u sredini zvučnog pojasa (od 20 do 20.000 Hz)", navode znanstvenici.

Viši tonovi prije stižu do slušatelja od onih dubokih

Na frekvencijama iznad 240 Herca, vibracijski modovi molekula ugljikovog dioksida nemaju dovoljno vremena da se opuste ili vrate u prvobitno stanje pa na Marsu zvuk putuje više od 10 metara u sekundi brže na višim frekvencijama nego na niskim.

Stoga se na Marsu događa nešto čudno - viši tonovi prije stižu do slušatelja od onih dubokih.

S obzirom na to da će astronauti koji bi jednog dana trebali stići na Mars nositi svemirska odijela s komunikacijskom opremom ili živjeti u posebnim modulima, to im ne bi trebalo predstavljati problem. No ovo bi mogao i dalje biti zanimljiv koncept za pisce znanstvene fantastike koji bi u svoja djela sada mogli uvrstiti i čudne forme komunikacije na Crvenom planetu.