Osvajanje Krete
KRETA je zbog svoje geografske pozicije oduvijek bila strateški važna. Kontrola ovog otoka značila je i kontrolu istočnog Sredozemlja, a u Drugom svjetskom ratu Nijemci su smatrali da će time zaštititi balkanske teritorije. Nakon njemačkog osvajanja kopnene Grčke bilo je vrijeme da se osigura i prevlast nad zabačenim otokom na jugu.
Talijanski ratni neuspjeh
Italija je započela rat s Grčkom. 1940. godine dala je Grčkoj ultimatum da njihovoj vojsci preda strateške lokacije. Grčka je to, naravno, odbila, a Italija je poslala vojsku u kopnenu Grčku preko Albanije, zemlje koja je u to vrijeme bila pod njihovom upravom. Međutim, talijanska vojna prošlost oduvijek je bila manjkava, a tako je bilo i u ovom ratu. Grci koji su se borili za vlastitu zemlju pružali su ozbiljan otpor.
On je bio toliko jak da su Grci odbacili talijansku vojsku i počeli napredovati prema Albaniji. U tom trenutku Hitler je shvatio da mora intervenirati inače će mu glavni saveznik pasti već u početnim fazama rata. Operacija Marita, naziv za njemačku invaziju na Grčku, bila je uspješna i Grčka je pala u kasno proljeće 1941. godine.
Njemačko vojno zapovjedništvo bilo je protiv desanta na Kretu
Međutim, na izoliranoj Kreti i dalje su bile stacionirane britanske i grčke trupe koje se nisu predale. Britanska mornarica također je patrolirala po okolnim morima. Hitler je odlučio da bi ipak trebalo osvojiti i Kretu kako bi spriječio eventualnu invaziju na Balkan dok napada Sovjetski Savez.
Visoko zapovjedništvo njemačke vojske bilo je protiv invazije na Kretu. Protivilo se i napadu na Jugoslaviju i Grčku jer je smatralo da Sovjetski Savez treba napasti čim popusti zima kako bi prije iduće zime natjerali Ruse na predaju. Vrh Luftwaffea bio je zanesen idejom desanta na Kretu jer je znao da ta bitka neće biti pomorska, nego zračna.
Operacija Merkur započela je 20. svibnja 1941. godine. Bitka je vrlo specifična jer je Hitler koristio vojnike padobrance koji su slijetali na otok u masovnim brojevima. Ovo nije bilo prvi put da padobranci predvode napad; neke sitne operacije tijekom osvajanja Norveške i Danske također su koristile padobrance, no u bitci za Kretu padobranci su, uz zrakoplovstvo, činili kompletnu militarističku snagu poslanu na otok.
Nijemci su osvojili otok premda su Britanci znali za njemačke planove
Bitka je počela krvavo. Padobranci su podijeljeni u nekoliko bataljuna i stizali su u valovima. Hitler je znao da će ga desant na Kretu koštati mnogih ljudskih života: od prvih 600 padobranaca preživjelo je samo 200, dok su ostali upucani čim su sletjeli ili su bili pogođeni i prije nego što su stigli na kopno. Međutim, 20.000 ljudi sudjelovalo je u operaciji Merkur na strani Njemačke i nakon dva dana zauzeta je zračna luka na zapadu otoka, kod grada Malemea.
Nakon toga njemačke su snage na grčki otok stizale zrakoplovima. Otok nisu branili samo Britanci i Grci već i mnogi Novozelanđani i Australci. Ipak, bez ikakvih zračnih snaga bilo je nemoguće zaustaviti napredovanje Nijemaca. Sjeverni dijelovi otoka prepušteni su Hitleru, a jug se držao još tjedan dana.
Od 28. svibnja saveznici započinju evakuaciju s otoka i nastoje pobjeći u Egipat. Evakuirano je preko 5000 vojnika, ali ih je mnogo i umrlo tijekom evakuacije te su potopljeni i brojni britanski brodovi. Njemačka je osvojila otok i mogla se fokusirati na invaziju na Sovjetski Savez.