OD ULASKA Hrvatske u EU broj Hrvata koji su odselili u Irsku povećao se deset puta, a čak 60 posto onih koji odlaze su mladi u dobi od 25 do 44 godine. Dr. Ivan Čipin, voditelj Centra za longitudinalne populacijske studije pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, napravio je analizu o demografskom profilu Hrvata u Irskoj koristeći podatke Središnjeg statističkog ureda Irske. Razgovarali smo s njim, kao i s mladom Zagrepčankom koja nam je ispričala sve o životu u Irskoj, gdje boravi već 4 godine.

Dr. Čipin nam je objasnio da se u Irskoj broj imigranata procjenjuje po PPS-u, identifikacijskom broju sličnom našem OIB-u, koji se koristi za brojne potrebe, od zapošljavanja do ostvarivanja socijalnih beneficija.

"Od 2002. do ulaska Hrvatske u Europsku uniju, oko 2000 PPS brojeva izdano je strancima koji su se doselili u Irsku, a hrvatske su nacionalnosti. S druge strane, od ulaska Hrvatske u EU (sredina 2013.) do kraja 2018. taj broj je povećan za deset puta i iznosio je oko 21.500", rekao je dr. Čipin.

Navodi kako je potrebno napomenuti da ove brojke ne znače da svi koji su u navedenom periodu dobili PPS broj u Irskoj tamo i dalje žive (neki se i vrate, no to se preko ovog broja ne može pouzdano pratiti), a manji broj ih ne uzme taj broj. No u svakom slučaju, kaže kako je PPS broj jako dobar pokazatelj broja doseljenika iz neke zemlje u Irsku te ga irski statistički ured koristi za procjenu vanjske migracije.

11 posto iseljenih iz Hrvatske u Irsku su - djeca

Od 2013. do 2017. Hrvatima su izdana 17.274 PPS broja, a broj je dobilo 10.534 muškarca (ili 61%) i 6.740 žena (odnosno 39%). U istom razdoblju je 1.995 djece mlađe od 15 godine dobilo PPS broj, što je činilo 11% svih doseljenih iz Hrvatske u Irsku.

"U dobi od 15 do 24 bilo je 3.985 alokacija PPS broja (23%), dok je uvjerljivo najviše 10.332 ili 60% bilo onih u dobi od 25 do 44 godine. 980 doseljenih je bilo u dobi od 45 do 64 (6%). Osobe u dobi 65+ sudjeluju u beznačajnom broju kada je riječ o doseljavanju iz Hrvatske u Irsku. U analiziranom razdoblju (2013. – 2017.), pet od šest doseljenih Hrvata bili su dio mlađeg i srednjeg radnog kontingenta (15-44). Muškarci mlađe i srednje radne dobi (15-44) čine više od polovice doseljenika iz Hrvatske (52%). Premda ih ima dosta manje nego muškaraca, značajan dio doseljenika iz Hrvatske bile su i žene iste radne dobi (31%)", rekao je dr. Čipin.

Vrhunac iseljavanja u Irsku bio je 2016. godine

Kaže kako je vrhunac iseljeničkog vala iz Hrvatske prema Irskoj bio u 2016., i već se u 2018. smanjio za petinu. U ovom trenutku, navodi kako otprilike 20.000 Hrvata živi u Irskoj godinu dana ili duže (UN-ova definicija dugoročnog migranta).

"Premda nije riječ o nekim dramatično velikim brojkama, Irska je u zadnjih pet godina postala atraktivna destinacija za rad i život određenog broja hrvatskih državljana", zaključuje dr. Čipin.

Zagrepčanka u Irskoj živi 4 godine

Index je razgovarao s 31-godišnjom Zagrepčankom Anom koja u Irskoj živi posljednje četiri godine. Prije toga je već iskusila život vani, kao studentica je neko vrijeme živjela u SAD-u, zatim je u sklopu razmjene studenata živjela i u Rumunjskoj, da bi praksu odradila u Njemačkoj, gdje je provela šest mjeseci.

Nakon što je diplomirala na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, kraće vrijeme provela je u potrazi za poslom, no većinom su joj nudili stručno osposobljavanje za 1800 kuna, što nije htjela prihvatiti.

S tim novcem navodi, ne bi mogla odseliti od roditelja niti normalno živjeti pa je prvo, kako je navela, otišla u Njemačku odraditi praksu po završetku fakulteta. Život u Njemačkoj nije joj se svidio, kaže nam kako za razliku od Irske u Njemačkoj se osjećala kao stranac i ljudi su bili puno rezerviraniji.

Po povratku iz Njemačke, znala je, kaže, da želi otići negdje u inozemstvo i jedino je htjela da to mora biti zemlja u kojoj se govori engleski. Dvoumila se između Irske i Velike Britanije, a budući da se za Britaniju trebala prikupiti puno opsežnija dokumentacija, odluka je pala na Irsku.

Otišla je s prijateljicom i prva tri tjedna su boravile kod druge prijateljice koja je već ranije s dečkom odselila tamo.

"To nam je bio od velike pomoći jer je teško pronaći smještaj u Irskoj. Mi smo došle u Dublin i cilj mi je bio da se za početak zaposlim bilo gdje kako bih upoznala ljude, grad, našla smještaj. I tako sam prvih mjesec dana radila u restoranu, a već nakon 10 dana boravka u Irskoj počela sam tražiti posao u struci. Znala sam što točno želim, u kakvoj firmi želim raditi i tako sam se javila za posao u jednu veliku inženjersku tvrtku koja zapošljava 70.000 ljudi", rekla nam je Ana.

Kako je došla do željenog posla

Prvo se za posao u toj tvrtki prijavila online, a kako je nisu zvali otišla je na dan otvorenih vrata i obavila intervju s njihovom direktoricom.

"Znala sam da moram ostaviti dobar dojam da me upamte, bila sam jako entuzijastična. Znala sam da želim taj posao i potrudila sam se da ga dobijem. Direktorici sam u šali, ali zapravo ozbiljna, rekla da ću se prijavljivati za posao sve dok me ne zaposle", rekla nam je Ana.

Potom su je opet zvali na razgovor pa na nekoliko krugova testiranja i potom je 6 mjeseci od prve prijave za posao u toj firmi primila poziv.

"Zvala me njihova direktorica i ponudila posao. Bila sam van sebe od sreće i rekla da mogu početi već za 10 dana dok odradim otkazni rok na tadašnjem poslu. Već sam 3,5 godine u toj firmi. U zadnjih pola godine sam tri puta napredovala", rekla nam je Ana.

Tjedno radi oko 45 sati, vikende je slobodna, a kad imaju rokove onda i do 55 sati, no uvijek dobije slobodno za prekovremeno.

Često i putuje. Nedavno se vratila iz Južne Amerike, gdje je boravila mjesec dana. Uskoro ide na tjedan dana u Hrvatsku pa u svibnju u Meksiko na 8 dana.

S ovim si, kaže, poslom može priuštiti putovanja nekoliko puta godišnje. Da je ostala raditi u restoranu, tad bi, kaže, mogla ići jednom godišnje na neko veće putovanje.

Što je u Irskoj dobro, a što ne?

U Hrvatsku se barem zasad ne planira vratiti, iako, kaže, ni u Irskoj nije sve divno i krasno.

"Irska ima i dobre i loše strane i svatko se treba odlučiti što mu je prioritet u životu. U Hrvatsku se ne bih vratila jer prevladava velika korupcija i ljudi su dosta ogorčeni, puni mržnje, vidim to po komentarima pod članke na hrvatskim portalima. Toliko ljutnje, negative izlazi iz ljudi, nikako mi se ne sviđa taj mentalitet", kaže nam Ana.

Ono što joj se u Irskoj ne sviđa je javni prijevoz. Kaže kako je puno gori od onog u Zagrebu.

"Javni prijevoz nedjeljom kreće s vožnjom u 9 ujutro, a noćna vožnja postoji samo vikendom. Trebala bi se poboljšati i infrastruktura, zdravstvo im je isto dosta loše. Nedostaje im liječnika i medicinskih sestara, bila sam s prijateljem na Hitnoj jer je slomio ruku, čekali smo 15 sati da nas prime, to je bio užas. Ovdje je i lošija kvaliteta smještaja, a opet u Hrvatskoj si ne možeš priuštiti podstanarstvo osim ako ti se ne posreći dobro plaćen posao. Ja sam svašta prošla s pronalaskom stana u Irskoj i cimerima, sad na sreću živim sama i stan plaćam 750 eura jer sam naletjela na super priliku. Inače su takvi stanovi mjesečno po 1300 eura", ispričala je Ana.

U Irskoj je lakše doći do posla i puno se više zaradi, a napreduje se - vlastitim radom

Hrana i klima su, dodaje, isto bolji u Hrvatskoj. No s druge strane, u Irskoj je lakše doći do posla, puno se više zaradi i napreduje se isključivo vlastitim radom, a ne preko veze. U tome se, kaže, Irska bitno razlikuje od Hrvatske.

"Financijski uvjeti za život su daleko bolji u Irskoj jer svojim radom i trudom možeš puno toga postići, tako da mi trenutno ne pada na pamet povratak, ali možda ću promijeniti mišljenje jednog dana, sve ovisi o okolnostima u Hrvatskoj. Inače, u Irskoj je super što se ne osjećam kao stranac. Irci su prijateljski raspoloženi, uvijek pitaju mogu li kako pomoći, dobri su i dragi, uvijek će te pozvati van. U Njemačkoj, to pak nije situacija", rekla je na kraju Ana.