PREDSJEDNIK SAD-a Donald Trump ne čita, ili zato što je “polupismen” ili jer ima disleksiju, ADHD ili neki drugi poremećaj zbog kojeg ima problema s čitanjem.

 

Tako barem tvrdi autor Michael Wolff u svojoj eksplozivnoj knjizi Vatra i Bijes: Unutar Trumpove Bijele kuće, pozivajući se na brojne izvore iz same Bijele kuće s kojima je razgovarao u sklopu istraživanja za svoju knjigu. 

 

Sudeći prema ovoj knjizi, koju su sam Trump i članovi njegove administracije već odbacili kao ''lažnu'' i ''potpunu izmišljotinu'', osoblje Bijele kuće zabrinuto je i intenzivno spekulira o Trumpovom mentalnom stanju. A to stanje se među ostalim manifestira njegovim navodnim odbijanjem ili nesposobnošću čitanja. ''Oni o tome raspravljaju u Bijeloj kući, njegovoj očitoj nesposobnosti da pročita barem jednu stranicu ili jedan pasus. Ne može pratiti niti Powerpoint (prezentaciju). Pitaju se odakle to dolazi. ADHD? Poremećaj učenja? Misle da tip možda ne može čitati ili da je polupismen'', rekao je Wolff u intervjuu za Daily Mail. 

 

 

Neki dužnosnici Bijele kuće čak misle da Trump ima demenciju, dodao je Wolff. Glasine o Trumpovom duševnom zdravlju, uključujući mogućnost da boluje od nekog oblika demencije, prate američkog predsjednika još od vremena njegove kampanje, potaknute njegovim često bizarnim ponašanjem i načinom govora. 

 

''Trump ne čita. Čak i ne lista. Ako je tiskano, (za njega) kao da ne postoji'', piše Wolff u svojoj knjizi, čije ulomke je objavio Daily Mail. Trump se u čitanju zadržava na naslovima i kratkim člancima u tabloidima poput New York Posta. ''Neki misle da je disleksičan, u svakom slučaju, njegovo razumijevanje (pročitanog) je ograničeno. Drugi su zaključili da ne čita jer jednostavno ne mora, i da je to zapravo jedan od njegovih ključnih atributa kao populista. On je post-pismen - totalna televizija'', dodaje Wolff.

 

Osim što ne čita, Trump navodno i ne sluša: ''Preferira da je on osoba koja priča. I vjeruje vlastitoj ekspertizi - bez obzira na to koliko bila slaba ili irelevantna - više nego bilo čijoj drugoj. Štoviše, ima ekstremno kratak raspon koncentracije, čak i kad misli da ste vrijedni njegove pozornosti.''

 

 

Wolff također navodi da se američki predsjednik radije oslanja na žene na radnom mjestu jer ih vidi kao manje ambiciozne i više lojalne: ''Dok je Trump klasični ženomrzac u većini stvari, na radnom mjestu je puno bliži ženama nego muškarcima. Prvima se povjerava, potonje drži na razdaljini. Voli i treba svoje uredske žene i povjerava im svoje najvažnije privatne probleme. Žene su, prema Trumpu, jednostavno lojalnije i pouzdanije od muškaraca. Muškarci mogu biti žešći ili kompetentniji, ali je isto tako vjerojatnije da imaju vlastite planove. Žene, prema svojoj prirodi, ili Trumpovoj verziji te prirode, vjerojatnije fokusiraju svoje ciljeve na muškarca. Muškarca poput Trumpa.''

 

Dok Wolff tvrdi da je, među 200 izvora, intervjuirao i samog Trumpa i njegovog bivšeg glavnog stratega Stevea Bannona, Trump tvrdi da mu nikad nije dao intervju niti dozvolu za pisanje knjige o njemu. Odbacujući kritike o svojoj inteligenciji i mentalnoj stabilnosti i sposobnosti, Trump je na Twitteru napisao da su ''moja najveća dva aduta uvijek bili mentalna stabilnost i to što sam, kao, baš pametan''. Nabrajajući svoje poslovne i političke uspjehe, zaključio je da ga to kvalificira ne samo za ''pametnu osobu, nego genija... i to vrlo stabilnog genija''.