BOLIVIJSKI predsjednik Evo Morales mogao bi se na sutrašnjim predsjedničkim izborima prvi put suočiti s činjenicom da neće pobijediti već u prvom krugu.

Moralesu će to uspjeti ako će imati natpolovičnu većinu glasova ili ako osvoji više od 40 posto glasova, ali uz uvjet da najbliži suparnik zaostaje najmanje 10 postotnih bodova.

Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je Morales na rubu. Po anketi bolivijskog Ipsosa, aktualni predsjednik ima 40 posto podrške, a najbližem protukandidatu Carlosu Mesi daje se 22 posto, uz statističku pogrešku od 2 posto.

Morales je jedini preostali južnoamerički čelnik iz vremena tzv. ružičaste plime, dominacije ljevice na kontinentu tijekom prvog desetljeća 21. stoljeća. Godine 2011. Čile i Kolumbija bile su jedine južnoameričke zemlje u kojima je na vlasti bila desnica. Danas je ljevica na vlasti još u Boliviji, Venezueli, Ekvadoru i Urugvaju.

Za vrijeme Moralesova tri mandata Bolivija je doživjela snažan ekonomski napredak, rast primanja i smanjenje stopa siromaštva.

Nakon što Morales nije ispoštovao rezultate referenduma iz 2016., suočio se s opozicijom mnogo kritičnijom prema njegovom demokratskom legitimitetu te sa znakovima slabijeg ekonomskog rasta.

Na referendumu su Bolivijci tada s 51 posto glasali protiv mijenjanja odredbe Ustava iz 2009., prema kojoj predsjednik ne može obnašati tri uzastopna mandata. 

Morales je ignorirao rezultate referenduma, a vrhovni sud je sljedeće godine donio odluku o ukidanju ograničenja u broju predsjedničkih mandata.

"Ovo će, nesumnjivo, biti tješnja utrka", smatra Kathy Ledebur, ravnateljica udruge za ljudska prava Andean Information Network, smještene u Cochabambi, četvrtom najvećem bolivijskom gradu.

"Međutim, velike su šanse da će pobijediti u prvom krugu", dodaje. 

Mješoviti model

Morales, pripadnik autohtonog naroda Aymara, došao je na vlast 2005. nakon što je obećao da će "sve nacionalizirati".

Međutim, njegov Pokret prema socijalizmu (MAS) pokazao se puno pragmatičnijim nego što je sugerirala retorika.

"Nije to ni potpuno socijalistički, a ni striktno liberalni model", rekao je Hugo Siles, bolivijski ekonomist.

"Glavna karakteristika je nacionalizacija strateških javnih kompanija, kombinirana sa slobodnotržišnom ekonomijom u određivanju cijena osnovnih dobara", dodao je. 

Za sada se taj model pokazao uspješnim te je između 2004. i 2014. bolivijski BDP prosječno rastao 4,9 posto, što je najdulji period ekonomskog rasta u povijesti države, iako Bolivija i dalje ima najmanji BDP po glavi stanovnika u Južnoj Americi, ako se izuzme Venezuela, za koju podaci ne postoje.

Također, siromaštvo i nejednakost značajno su se smanjili. 

Međutim, samo tri proizvoda čine 70 posto bolivijskog izvoza: plin, cink i zlato.

Budući da se izvoz plina smanjuje, bolivijski izvor prihoda u budućnosti se čini manje sigurnim. 

Morales je, usprkos smanjenju izvoza, zadržao javnu potrošnju na istim razinama, što je plaćeno rastom javnog duga s 28 na 53 posto BDP-a, dok su se državne rezerve smanjile s 15 na osam milijardi dolara.

Bolivija je lani imala jedan od najvećih proračunskih deficita u regiji jer  je proračunski manjak iznosio 8,1 posto BDP-a.

Usprkos navedenom, Morales se u kampanji rijetko osvrtao na ekonomiju te se fokusirao na sustav javnog zdravstva i sigurnost.  

Izborna kampanja

Moralesu je glavna prijetnja Carlos Mesa, bivši novinar koji je bio predsjednik od listopada 2003. do ožujka 2005..

Mesa, kandidat koalicije Građanska zajednica, po nekim anketama zaostaje za Moralesom manje od 10 postotnih bodova.

Mesa je u lipanjskom intervjuu optužio Moralesa za "autoritarne sklonosti" i za rast "brutalne korupcije", iako se i njega optužuje za korupciju.

Treće mjesto prema anketama zauzima Oscar Ortiz, kandidat desne stranke Socijaldemokratski pokret i senator bogatog poljoprivrednog departmana Santa Cruz, koji nema korupcijske repove iza sebe, ali vjerojatno ne predstavlja političku promjenu.

Njegov je slogan "Bolivija kaže ne!" referenca na referendum iz 2016., a u kampanji je većinom napadao Moralesa.

Programi troje kandidata nemaju puno značajnih razlika, smatra Amaru Villanueva, sociolog i koordinator bolivijskog ogranka zaklade Friedrich-Ebert.  

"Glavne opozicijske stranke nemaju za cilj privatizaciju, fundamentalno smanjivanje poreza ili uklanjanje uvjetnih novčanih transfera, nego bolje upravljanje državom", kazao je. 

Veći dio bolivijske poslovne elite, uključujući poljoprivrednu, preferira kontinuitet, a ne promjene.

"Poslovna zajednica vidi Eva kao jamca stabilnosti", kaže Eduardo Gammara, profesor politologije na sveučilištu Florida International.

"Paradoksalno, ali on je vjerojatno socijalist 21. stoljeća samo nominalno", dodao je.