Foto: Index/FaH

TEŠKO je biti Srbin u Hrvata. Kontroverzna povijest tih dvaju naroda koji dijele sličan jezik i kulturne običaje zahvaljujući kršćanskim prosvjetiteljima Ćirilu i Metodu, ali ne i isti DNK-a- istraživanje mape genoma na reprezentativnom uzorku iz 2008. pod službenim pokroviteljstvom UN-a iskazalo je kroz službene rezultate različite genetske markere i prepoznalo Hrvate kao pljačkaški narod s ruba Male Azije, a Srbe kao pljačkaške nomade iz podkarpatja - geopolitičkim okolnostima kontinuirano je upućivala jedne na druge. Nerijetko saveznici, još češće neprijatelji, dijelili su teritorij, kulturu, vjeru, neprijatelje, žene i povijesnu sudbinu.

Ne može se reći da su civilizacijski razvoj obilježili kao nacije, više kao anarhoidni jebivjetri, ali su zato kao pojedinci od Ruđera Boškovića preko Nikole Tesle do Gorana Ivaniševića obilježili povijest. Ta genetska smutnja ide toliko daleko da čak i dijelimo rodoslovlje ratnih zločinaca kao što je četnički vojvoda Vojislav Šešelj koji je podrijetlom iz hrvatskog sela u zaleđu Dubrovnika, da ne govorim o višestoljetnom nacionalnom i vjerskom preobraćeništvu mnogih uglednih hrvatskih nacionalističkih vođa. Čuvena fotografija ustaša i četnika koji dijele meze i rakiju naoružani do zuba u trošnoj straćari nakon pokolja najbolje ilustrira sve zablude isforsiranih nacionalnih razlika koje je Miroslav Krleža sažeo kroz čuvenu sentencu "sačuvaj me Bože hrvatske kulture i srpskog junaštva"

Ukratko, una raca, una faca. Nekritični idioti i jedni i drugi, uz časne iznimke kao presedan koji potvrđuje pravilo.

Milorad Pupovac - omiljena persona non grata

Davno su prošla vremena povijesnih zadužbina kad je Srbima izlazak na more predstavljao sveti geopolitički cilj, a Hrvatima da sačuvaju jednu od najdužih granica u Europi od invazija s Istoka. Unatoč zlosretnoj 1991. kad je srpska manjina uz pomoć matice Srbije pokušala teritorijalno zaokružiti sve prostore na kojima obitavaju i nesretno okončala – povijest će im suditi, kao što Hrvatima sudi zbog kvislinške NDH - Srbi su slovom Ustava, uz ostale manjine, definirani kao konstitutivni i neporecivi dio naroda koji tvore modernu Hrvatsku i raspolažu jednakim pravom kao većinski narod na izražavanje svog jezika, kulture i političke volje.

Otkako je samostalne Hrvatske, kao politički vođa srpske manjine odane hrvatskom Ustavu nametnuo se dr.sc Milorad Pupovac koji ima više državničkog staža i od HDZ-ovog Velikog Meštra Vladimira Šeksa jer je sudjelovao kao koalicijski partner u svim hrvatskim Vladama, osim one s kanadskim gastarbajterom Tihomirom Oreškovićem kao smokvinim listom radikalnog nacionalističkog smutljivca Tomislava Karamarka.

Nesporno obrazovaniji i politički inteligentniji od većine hrvatskih političkih lidera, desetljećima je slovio kao "nužno zlo" i simbol nacionalne trpeljivosti pred međunarodnom zajednicom, a optužbe na njegov lik i djelo svejedno su se kotile kao muhe na raspuklu lubenicu. Optuživali su ga kao etnobiznismena koji guši volju vlastitog naroda zbog osobnih interesa, srpskog izdajicu koji zlorabi hrvatsko gostoprimstvo, nacionalnog izdajnika zbog povezanosti sa službenim Beogradom, ratnog profitera zbog zlouporabe međunarodne pomoći manjinama, zaštitnika rehabilitiranih ratnih zločinaca "po potrebi" kao što je abolirani Vojislav Stanimirović ili jednostavno, ljigavog oportunistu i provokatora koji izmišlja optužbe o neoustaškim pojavama u Hrvatskoj kako bi ostvario izravnu političku i financijsku korist za srpsku manjinu.

Svejedno, kad su SDSS i Pupovac u pitanju sve hrvatske Vlade provodile su politiku "Tri majmuna", a Pupovac je bio i još uvijek jest simbol srpske manjine u Hrvatskoj i vječna crvena krpa za razbjesnjele bikove iz desnog nacionalističkog kornera. Omiljena persona non grata.

Srbi su krivi jer su živi

I prije nego li raščistimo sve zablude i utvrdimo stvarno stanje, pokušajmo shvatiti zašto su se proteklih dana u javnosti zaredale optužbe opisanog sadržaja na račun Milorada Pupovca iz širokog političkog spektra. Naravno, po enti put u žestokoj nacionalnoj retorici prednjačio je HDZ-ov politički malj za Srbe, Milijan Vaso Brkić koji ga periodično podsjeća da Hrvatska nije njegova matična zemlja i kako mu je bolje da ne pomišlja da će imati značajniju ulogu u radu hrvatske Vlade čije je dupe spasio. Vaso, Brkić, rollingstone koji se iz srednje Bosne uz pomoć strojnice dokotrljao do Zagreba, unatoč mussolinijevskom stasu i gardu, za početak je zaboravio da je Milorad Pupovac – rođeni Hrvat. Točnije, hrvatski državljanin srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti što su ionako deklarativne kategorije.

Uglavnom, za razliku od Vase, Miloradu nisu trebala dva svjedoka za Domovnicu. To mora boljeti.

Naime, nakon Karamarkovih svinjarija  s nepotrebnim zaoštravanjem odnosa sa Srbijom u kojima je pobočnik Vaso odigrao krucijalnu ulogu, više spletom okolnosti nego li diplomatskom vještinom uspostavljeni su dubiozni, ali korektni odnosi sa službenim Beogradom. Aktualni premijer Plenković vodio je politiku nesvrstanih prema Srbiji sve dok nije zajeb’o sve što može na planu unutarnje politike. Morao je prije svega zapjenjenom članstvu na čelu s Hasanbegovićem objasniti istovremene ustupke napaljenom generalu Glasnoviću i suradnju sa SDSS-om, pa je otpustio Brkića s političkog lanca kako bi pojasnio da je srpska manjina kao koalicijski partner samo politički dekor, nikako i bitan faktor. Činjenica da je demokratski standard, kao i sve ostale "principijelno" srozao na razinu Bjelorusije, ne zamara ga previše.

Na sve gleda "prijezirom crvenog buržuja", štono bi koncizno definirao pisac Edo Popović i boli ga dupe što o tome misli SDSS.

Srbi su krivi jer su živi, nema tu velike rasprave.

Sr(h)bi nas pasivaju

I umjesto da propitaju političku dosljednost desničarskih perjanica poput đenerala Glasnovića ili arijevke iz Zlosela Brune Esih koji bi se zbog financijskih i političkih privilegija na sudu zakleli da je Bog Srbin, premijer Plenković je proširio histeriju oko SDSS-ovog sudjelovanja u radu Vlade, nadajući se da će ponovljene optužbe jednako djelovati kao i svaki put kad treba pronaći unutarnjeg neprijatelja i apriori krivca za sve  neuspjehe osobne politike.

Brkić iz HDZ-a, Vrdoljak iz HNS-a, Maras iz SDP-a, Grmoja iz Mosta, danima javno propitkuju političku savjest Milorada Pupovca, sveudilj se trseći ga pridobiti na svoju stranu. Pa ajmo taksativno razmotriti sve optužbe na njegov račun.

Etnobiznismen, čovjek koji trguje interesima nacionalne manjine u osobnu korist? Pa po tom kriteriju su Brkić i Glasnović najveći etnobiznismeni. Iako ne treba zanemariti ozbiljne optužbe iz vlastitih redova za autokratizam -  unutarstranačka oporba ne može skupiti tisuću preferencijalnih glasova koliko je potrebno za Sabor – SDSS je srpskoj nacionalnoj manjini, a samim time i ostalim, omogućio zakonski odmjeren demokratski standard koji Hrvati u Srbiji mogu samo sanjati. Dakle, riječ je o vještom političaru od kojeg bi Brkić trebao učiti kako se štite interesi hrvatske manjine u tuđinstvu, a ne o nacionalnom izdajniku. Politička povezanost s Beogradom? Pa kao Srbin što mu stalno  i glupavo nabijaju na nos, s kim bi trebao imati dobre političke veze, s Bukureštom? Činjenica da je nerijetko djelovao kao medijator u diplomatskim sporovima službenog Zagreba i Beograda, redovito se prešućuje, iako bi jedan Jandroković probio prsa od busanja da postigne išta slično.

Potencira neoustaške društvene pojave i nemilosrdno ih predstavlja međunarodnoj zajednici? Pa u vražju mater, on zapravo radi posao Vlade i njezinih odličnika, trebalo bi ga odlikovati, a ne osuditi jer traži uklanjanje neprimjereno sročenih posmrtnih ploča poginulim braniteljima u javnosti. Usto mu zamjeraju da s proračunskim sredstvima predviđenim za glasilo srpske nacionalne manjine financira rad tjednika  "Novosti" koje prema riječima desno orijentiranih komentatora Večernjeg lista Ivana Hrstića (ajde, on je još inteligentan) i Nine Raspudića (ajme, taj je baš neinteligentan)  "umnažaju neistine i krivotvore hrvatsku stvarnost".

Kolika je to besmislica svjedoči opći profesionalni sud da redakciji "Novosti" rijetko koja novina ili portal mogu konkurirati i da za razliku od provladinih oglasnika, pitanje je profesionalnog prestiža raditi uz novinarske veličine koje tamo obitavaju i kritički pišu bez redakcijske  cenzure o svim devijacijama hrvatskog društva. Index, Novosti, Nacional i par regionalnih portala zapravo stalno rade pod pritiskom optužba kako su "pročetničko, komunističko leglo Sorosevih plaćenika" (btw, 2000. povukao sav kapital iz Hrvatske op.a.) a u suštini predstavljaju zadnju crtu obrane nezavisnog i slobodnog novinarstva.

Jasno, ništa od toga se ne bi dogodilo da nas "srh(b)i ne pasivaju".

Što je Hrvat bez svog krivog Srbina?

I kad odbacimo i taj  nepostojeći krimen, preostaje samo jedan i taj boli poput upale jaja. Morali smo moliti Srbe da nas spase od trećih parlamentarnih izbora u nepune dvije godine i blamaže pred međunarodnom zajednicom i monetarnim institucijama. Hrvatska Vlada i realpolitički genije Plenković ovise o dobroj volji Srba. Ajme blama. Usto su preko leđa dobre volje Pupovca i SDSS-a nacionalističke drkađije ostvarile svoj interes i ne mogu im oprostiti što su mirovine HVO borcima iz Bosne omogućili Srbi. Sretan je HDZ koji Pupovca ima.

Sveli su se na svoju sramnu supstancu, a ključ te strukture drže, pogađate, Srbi.

I da se razumijemo, Milorad Pupovac, kao i većina hrvatskih političara je prijetvorni pizdek. Ima on štošta za objasniti javnosti i svom narodu, od čudnovate propasti Tesle zaklade/ banke gdje nepoznati vjerovnici ne žele potraživati svoje uložene milijune do indiskretnih izvješća o unutarpolitičkoj situaciji inozemnim vladama, ali vodi politiku u korist manjine koju predstavlja i podržava sve vlade koje su spremne održati minimum stečenih prava.

Pitanja, uvjeti i zahtjevi koje Pupovac protežira kod hrvatskih Vlada upravo su ona koja bi ista trebala ponuditi matičnom narodu. Srbin Pupovac zapravo je neugodni podsjetnik na sva hrvatska nacionalistička dernečenja, pljačke i kurčenja u jme naroda, pa je upravo zato nepoželjan. Konačno, kakav je to Hrvat bez svog krivog Srbina?

Tipična budala, ali nepotpuna.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.