POBUNA Nika bila je jedan od najkrvavijih i najdramatičnijih ustanaka u povijesti Bizantskog Carstva, koji je izbio u Konstantinopolu u siječnju 532. godine, za vladavine cara Justinijana I.

Kako je sve počelo

Povod pobune bio je naizgled banalan, ali duboko ukorijenjen u tadašnje društvo. U Konstantinopolu su utrke bojnih kola u Hipodromu bile daleko više od sporta. Navijačke frakcije, Plavi i Zeleni, imale su snažan politički, društveni i vjerski utjecaj. Nakon što su pripadnici obje skupine osuđeni na smrt zbog nasilja, a dvojica su preživjela pogubljenje i sklonila se u crkvu, narod je zatražio pomilovanje.

Car je oklijevao, a nezadovoljstvo se prelilo na ulice. Tijekom utrka 13. siječnja 532., obje frakcije ujedinile su se i počele skandirati riječ "Nika!" - što na grčkom znači "Pobijedi!" - ali ovaj put kao poziv na rušenje vlasti.

Grad u plamenu

Pobuna se brzo pretvorila u otvoreni ustanak. Veliki dijelovi Konstantinopola su zapaljeni, uključujući staru crkvu Aja Sofiju, palače i javne zgrade. Pobunjenici su čak proglasili novog cara, Hipatija, nećaka bivšeg vladara Anastazija I., čime je situacija postala krajnje ozbiljna.

Justinijan je u jednom trenutku ozbiljno razmatrao bijeg iz grada.

Teodorina presudna uloga

Presudni trenutak dogodio se zahvaljujući carici Teodori, koja je prema povjesničaru Prokopiju održala govor koji je promijenio tijek povijesti. Izjavila je da je "ljubičasta boja najbolji pokrov", jasno poručivši da je časnije umrijeti kao car nego pobjeći kao kukavica.

Justinijan je odlučio djelovati.

Krvavi kraj pobune

Carski generali Belizar i Mund su s vojskom opkolili Hipodrom, gdje se okupilo desetke tisuća pobunjenika. Slijedio je masakr u kojem je, prema izvorima, ubijeno oko 30.000 ljudi. Hipatije je pogubljen, a pobuna je brutalno ugušena.

Iako je pobuna gotovo srušila Justinijanovu vlast, njezin slom omogućio mu je da učvrsti apsolutnu moć. Nakon toga započeo je ambicioznu obnovu grada, uključujući izgradnju nove, monumentalne Aje Sofije. Pobuna Nika tako je postala prekretnica koja je učvrstila Justinijanovu vladavinu i oblikovala budućnost Bizanta.