KADA je Udruga Sjena u ponedjeljak na svom Fejsu objavila anonimno pismo djelatnice Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, pokrenulo se pitanje kako je moguće da najranjivija djeca sustava, djeca s teškoćama u razvoju, već četvrtu godinu zaredom svoje obrazovanje provode na privremenoj lokaciji na Jarunu.

Jedini projekt koji je trebao osigurati obnovu njihove matične zgrade uz pomoć europskih sredstava je propao, a novi projekt još nema niti dovršenu dokumentaciju kojom bi moglo započeti rušenje stare i gradnja nove zgrade. Tek kada se to izradi, potvrdilo je za Index i resorno Ministarstvo, trebao bi početi proces izgradnje koji će trajati oko tri godine.

Vidjevši anonimno pismo, redakciji Indexa obratila se mlađa bivša korisnica Centra te odlučila ispričati sve što je, kako tvrdi, proživjela u tri godine koje je tamo provela. Zamolila nas je da zaštitimo njezin identitet, zbog čega smo sakrili njezino lice.

"Doveli su me do ruba"

"Ja volim pomoći drugima, brižna sam i ponašam se zaštitnički, ali se ljutim kada me netko dovede do ruba", kaže nam bivša korisnica, koju smo za potrebe ovog teksta nazvali Lucija. "Odlučila sam istupiti za drugu djecu, kako bismo ih mogli zaštititi. Da ne dožive ono što sam ja doživjela u Centru. Neka djeca se ne mogu izboriti sama za sebe, nema ih tko zaštititi."

Lucija, djevojka koja boluje od cerebralne paralize, tri školske godine provela je u Centru na zamjenskoj lokaciji na Jarunu.

Prostori u kojima korisnici Centra rade neprilagođeni su za djecu s teškoćama u razvoju, objašnjava nam probleme Lucija. Razredi su veličine malo većeg ureda, dvoranu nemaju pa već godinama sat tjelesnog odrađuju na hodniku, a namještaj i stolarija su dotrajali.

Na doručak su, tvrdi, znali čekati u redovima dok se izmijene drugi korisnici i učenici jer nije bilo dovoljno mjesta, a ponekad ne bi bilo ni dovoljno vremena da pojedu na vrijeme, prije nego što im krene sat. "Lift mi je par puta pričepio noge. S time da sam ja znala odlaziti liftom bez pratnje jer nisam imala pravo na asistenta", govori Lucija.

Loš tretman prema korisnicima

Osim toga, Lucija je u svom razredu, kako tvrdi, svjedočila sceni u kojoj je jedna učiteljica njezinom kolegi zalijepila usta i ruke selotejpom jer je bio nemiran. "Ja sam to gledala i nisam mogla vjerovati što vidim. A nisam to htjela nikome reći jer sam mislila da će mi zabraniti da idem u školu", kaže. "Osjećala sam strah."

Lucija nam je ispričala da su je djelatnice puštale da sjedi na WC-u i po pola sata, dok su one navodno pile kavu.

"Trebala sam ići na toalet i tražila sam njihovu pomoć, pošto ne mogu ići sama. One su me stavile na WC, ali sam ih čekala po pola sata da me dignu. To nije u redu, bilo mi je teško i noge su mi bile utrnule. Nakon toga radije nisam odlazila na WC", priča Lucija pa dodaje kako za puno situacija ravnateljica nikada nije ni saznala.

"Opet ti?"

Kada je zbog toga počela dobivati česte upale mjehura, zbog kojih je onda često morala tražiti odlaske na toalet, profesorice su joj, tvrdi, znale i prigovoriti, s pitanjem: "Pa zar opet ti?"

"Nisam znala što bih odgovorila. Bilo mi je neugodno, nisam ja kriva zato što sam morala na WC. Znala sam ih dugo čekati, a jednom kada sam sama otišla na WC, skoro sam pala", kazala je. No jedna situacija bila joj je posebno traumatična. Naime, kada se jednom spuštala po rampi u svojim kolicima, pala je i skoro zadobila teške ozljede, govori nam. 

"Razbila sam lakat i pukla su mi kolica. Da mi nije bilo prijatelja, vjerojatno bih puno gore završila. Dogodilo se puno teških situacija", kaže pa nastavlja. "Išla sam i na školske izlete bez pratnje, htjela sam ići samostalno i bez mame, ali autobus za nas nije bio prilagođen. Noge su mi bile pune modrica zbog stepenica u busu."

U drugim ustanovama za djecu s teškoćama u razvoju Lucija prijašnjih godina nije imala problema, govori nam. Bez obzira na zapuštenost drugih ustanova poput ove u Zagrebu, ništa joj nije smetalo, no Centar joj je zbog tretmana ostao u jako lošem sjećanju.

Djeca zaslužuju bolje

"Da sam znala, ne bih se upisivala u Centar, radije bih sama odrađivala terapije kod kuće", kaže. "Voljela bih da se nađe bolji prostor i da se poboljšaju djelatnici i uvjeti u školi. Ovo nisu uvjeti za djecu s teškoćama, oni to nisu zaslužili. Druga djeca koja će dolaziti zaslužuju bolje."

U posljednjih nekoliko dana više se ljudi i djelatnika obratilo Udruzi Sjena oko pitanja Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, što je u konačnici potaknulo Luciju da stane pred kamere i ispriča sve čemu je svjedočila. Iskustvo koje ju je, kako nam je kazala, u jednu ruku oštetilo, ali u drugu i ojačalo.

"Htjela bih da roditelji dobro razmisle gdje će upisati svoju djecu. Ravnateljica mora pokazati da joj je stalo do korisnika. Djeca trebaju biti sretnija i trebaju se osjećati sigurnima u Centru", zaključuje.

Ministarstvo se oglasilo

Index se za odgovor u ponedjeljak obratio i Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava te njihovoj ravnateljici Marini Nekić, koja je u ponedjeljak opovrgnula navode iz anonimne objave djelatnice. Iako smo e-mailom poslali pitanja te u nekoliko navrata pokušali dogovoriti snimanje izjava, do objave ovog teksta odgovor nismo dobili.

S druge strane, osnivač Centra, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Indexu je potvrdio kako je u tijeku novi inspekcijski nadzor u Centru.

"Tijekom 2024. i 2025. godine inspekcija Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi postupala je sukladno prijavama Udruge Sjena te su donesena dva rješenja s mjerama za otklanjanje nepravilnosti", objasnili su.