IAKO ruske snage sve dublje ulaze u Bahmut te je sasvim izvjesno da će grad doći pod kontrolu ruskih snaga, vidljivo je kako je ova bitka za grad više od bitke za samo osvajanje grada. Ovo je bitka u kojoj su ruske i ukrajinske snage uložile znatno više resursa za osvajanje, odnosno obranu grada, koji, kako drže mnogi vojni analitičari, nije od izrazito velike strateške i vojne važnosti.

Obje strane su uložile disproporcionalne resurse u bitku za ne naročito važan grad

Iako bi samim osvajanjem grada ruske snage zaista osigurale nešto bolju poziciju za kasniji eventualni napad na liniju Slavjansk-Kramatorsk, upitno je koliko je s vojnog gledišta to opravdano iskorištavanjem tolikog broja resursa.

S druge strane, Ukrajina je također potrošila mnogo resursa za obranu grada, koji bi mogla izgubiti. Isto tako, troši teško stečenu zapadnu pomoć, s kojom je zamišljeno da se krene u eventualnu protuofenzivu u pogodnom trenutku.

Upravo zbog činjenica da su u ovoj bitci potrošeni mnogi resursi, potrebno je sagledati bitku za Bahmut na drugačiji način. Prvenstveno, ovo nije bitka za grad Bahmut, ovo je prije svega bitka iscrpljivanja, a Bahmut je samo to područje u kojem se odvija to iscrpljivanje. Isto tako, potrebno je razumjeti političku pozadinu koja se događa u vrijeme bitke za Bahmut.

Prigožinovo zapomaganje

Neki dan je šef zloglasne plaćeničke ruske vojne kompanije Wagner Jevgenij Prigožin rekao da bi se u nedostatku podrške ruskog ministarstva obrane za jurišne odrede situacija u blizini Bahmuta mogla radikalno promijeniti. Prema njegovim riječima, Oružane snage Ukrajine planiraju protuofenzivu u pravcu Soledara. No, je li takav scenarij uopće realan?

Situacija ukrajinskih snaga u Bahmutu i njegovoj okolici postaje sve kritičnija. Glavni izlazi, kojima je moguće organizirano povlačenje, pod punom su vatrenom kontrolom ruskih trupa. Ipak, vjerojatno postoje neki podzemni i poljski putevi preko kojih ukrajinske snage još uvijek mogu napustiti grad.

Bez obzira na to, područje tržnice, kao i tvornice Cvetmet, nalaze se u poluokruženju iz kojeg ukrajinske snage mogu teško izaći bez velikih gubitaka. Tijekom proteklih nekoliko mjeseci zapovjedništvo OS Ukrajine prebacuje nove formacije iz različitih smjerova u Bahmut kako bi ojačalo front. Međutim, gubitkom Soledara ti napori su takoreći uzaludni i uspijevaju samo usporiti ruske snage.

Veliko iscrpljivanje

Jedan od zadataka vagnerovaca jest bio poraziti jake ukrajinske formacije u tom području. U samom Bahmutu postoje jedinice od čak osam različitih brigada ukrajinske vojske. Komunikacija i opskrba tih jedinica je izuzetno otežana, a zbog gubitaka, jedinice se konstantno nadopunjavaju.

Britanska obavještajna služba je izvijestila o velikom iscrpljivanju obje strane u Bahmutu. Novinar Guardiana Dan Sabbagh, pozivajući se na izvore u vojnoj obavještajnoj službi, procijenio je da su ruski gubici pod Bahmutom između 20 i 30 tisuća ljudi.

Osim toga, CNN je, pozivajući se na izvore u NATO-u, procijenio da ruske snage oko Bahmuta broje do 40.000 ljudi. Također, procjena je da su ruske snage na tom pravcu izgubile pet puta više ljudi nego ukrajinska strana.

To ne bi bilo neobično s obzirom na kontekst ovog rata, u kojem ofenzivna strana u pravilu gubi znatno veći broj snaga u svojim djelovanjima. Ipak, potrebno je naglasiti da se radi isključivo o procjenama te da prave brojke vjerojatno nećemo saznati.

Prigožin ostaje sam

Ono što je moguće usporilo rusko napredovanje u Bahmutu jest i politička pozadina. Naime, sve više je govora o tome kako je Prigožin "odrezan" od ruskog vojnog, a i političkog vrha.

Nedavno je rusko ministarstvo obrane onemogućilo Prigožinu da vrbuje zatvorenike za svoju privatnu vojsku i sada je taj dio pod ingerencijom samog ministarstva. S druge strane, ministarstvo obrane RF-a je nekoliko puta odbilo Prigožinov zahtjev da se jedinice Wagnera uvrste u redovne jedinice Oružanih snaga RF-a.

O sukobu Prigožina s ministarstvom obrane naveliko pišu ruski opozicijski mediji te ruski vojni analitičari. Bez obzira koju stranu zastupaju, obje strane potvrđuju ovaj sukob. U Dumi je propao prijedlog ruske stranke Pravedna Rusija da Wagner postane dio Oružanih snaga.

Nedavno je izašla snimka gdje se Prigožin žali što nije dobio streljivo i kako s njim nitko u ministarstvu obrane, predsjedničkoj administraciji kao i u Državnoj dumi ne želi imati posla.

U Sečinu vidi spas

Budući da je odbačen od svih, Prigožin je pokušao naći podršku u nekoj od ruskih struktura. Kako piše opozicijski ruski Telegram kanal "Možemo objasniti", Prigožin je dobio podršku Igora Sečina, čelnika jedne od najpoznatije ruske naftne kompanije – Rosnjeft. Nakon navodnog sastanka sa Sečinom, Rosnjeft je odlučio sponzorirati Wagner.

Naravno, službene potvrde nema i sve je jako maglovito. Sam Rosnjeft skriva čak i puni sastav uprave od rujna prošle godine. To su učinili zbog zapadnih sankcija, odnosno kako se članovi uprave ne bi našli pod njima. Prigožin je navodno pomoću tih veza uspio "iskamčiti" streljivo za svoje jedinice.

Prema pisanju ruskih vojnih Telegram kanala, prema nalogu tajnika ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaju Patruševu odobrena je dostava streljiva Wagneru. Upravo je Nikolaj Patrušev dugogodišnji prijatelj Igora Sečina s kojim je zajedno radio u FSB-u.

Ukrajinci željno iščekuju dolazak tenkova

U međuvremenu, ukrajinska strana željno iščekuje dolazak više od sto zapadnih tenkova, uz druga obećana oklopna vozila. 5. ožujka američki sigurnosno-obrambeni think tank Institut za ratne studije (ISW) je izvijestio da Ukrajina vjerojatno priprema "ograničeno" povlačenje iz Bahmuta, no ostalo je nejasno hoće li doći do potpunog povlačenja. 

Podaci o ukrajinskim gubicima su strogo povjerljivi, no poznato je da je Kijev u Bahmut poslao velik broj svojih snaga. U razgovoru za Kyiv Independent, ukrajinski vojnici iz više jedinica su izvijestili da su poslani u bitku bez odgovarajuće obuke ili dovoljne potpore topništva.

Ono što je možda još važnije, na ovom frontu Ukrajina je poslala neke od najboljih jedinica, koje su trebale biti korištene za buduće ofenzivne operacije. Upravo ta činjenica je i tema navodnih neslaganja administracije predsjednika SAD-a i predsjednika Ukrajine. Portal Politico piše o nesuglasicama između te dvije administracije, navodeći kako bi ukrajinski gubici u Bahmutu mogli lišiti Ukrajinu prilike da pokrene veliku protuofenzivu ove godine.

Koliko se još Ukrajincima isplati braniti Bahmut?

No, istodobno, u drugom članku, citiran je bivši direktor CIA-e David Peraeus, koji se složio s procjenom ukrajinskih vlasti oko zadržavanja pozicija u Bahmutu, jer prema njegovom mišljenju tamo ginu najbolje ruske jedinice. Ipak, te podatke je nemoguće provjeriti, jer se radi o procjenama.

Američki vojni analitičar Rob Lee, viši suradnik na Foreign Policy Research Institutu, tvrdi da Bahmut više nije prikladno mjesto za uništavanje ruskih trupa te da ukrajinske trupe također trpe gubitke. Naročito se taj omjer pogoršao za Ukrajince kako su ruske snage ušle u sjeverni dio grada.

Ukrajinske snage imaju problem s raznim različitim vrstama oružja koje im pristiže. U bilanci OS Ukrajine se nalaze oružja iz sovjetskih vremena, kao i oružje koje je pristiglo od NATO saveznika. Tako da se događa da se mobilizirani vojnici uče na jednoj vrsti oružja, a na frontu se suočavaju s nedostatkom tog oružja.

Nazire se kraj bitke za Bahmut, ali ona će trajati još neko vrijeme

Pad Bahmuta u ruke ruskih snaga je izvjestan, ali je jasno da je plaćena visoka cijena te bitke, kao i da ukrajinska strana uspijeva jako dugo održati situaciju na terenu. Osim što situacija u Bahmutu dolazi do točke u kojoj se nazire kraj bitke, izvjesno je da će bitka trajati još neko vrijeme.

Nakon toga se postavlja pitanje hoće li ruska strana moći nastaviti s ofenzivnim djelovanjima ili će stati. Na sjevernom dijelu Luhanske i Harkivske oblasti ponovno ruska vojska potiskuje ukrajinske snage na području koje je u jesen ukrajinska vojska oslobodila.

Neizvjesna buduća faza rata

S druge strane, kod Vuhledara ruske snage ne uspijevaju probiti ukrajinske utvrde. Podaci koji su dostupni govore o tome kako i ruska i ukrajinska strana imaju problem s nedovoljno opremljenim i nedovoljno obučenim mobiliziranim kadrom i sa sve manje ozbiljno vojno obučenih jedinica.

Nove jedinice se pripremaju po brzom postupku i zatim šalju na front. U takvoj teškoj atmosferi, sasvim je neizvjesna iduća faza rata.