ERNEST Hemingway, američki književnik i novinar, jedan je od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća. Njegov minimalistički stil, poznat kao "tehnika ledenog brijega", obilježio je modernu književnost. Rođen 21. srpnja 1899. u Oak Parku, Illinois, Hemingway je živio burnim životom koji je uključivao rat, putovanja i osobne borbe, što se odrazilo u njegovim djelima.

Rani život i početci

Hemingway se rodio u konzervativnoj obitelji u malom mjestu u Illinoisu, a majka je njega i njegovu stariju sestru oblačila slično. Zato ga je otac često vodio u lov kako bi naučio strijeljati divlje životinje i pecati. Hemingway je zavolio lov te mu je to tijekom života bio glavni hobi kada nije radio ili putovao.

Kada je 1917. godine SAD ušla u rat na strani Antante, Hemingway se htio pridružiti volonterskoj vojsci, no odbijen je zbog svojeg vida. Međutim uskoro je pronašao pamflet gdje Crveni križ poziva volontere da dođu u Europu kako bi pomogli u ratu.

Vozio je kamion pun hrane i cigareta za talijanske vojnike te dva mjeseca proveo u Milanu. Tog ljeta teško je ranjen. Uskoro se vraća doma te počinje pisati za Toronto Star i seli u Chicago. Ondje je upoznao Hardley Richardson, svoju prvu ženu. Hardley je bila osam godina starija od Hemingwaya, no par se vrlo dobro slagao

Književna karijera

Hemingway se 1920-ih preselio u Pariz, gdje se družio s modernistima poput Gertrude Stein i F. Scotta Fitzgeralda. Njegova prva zbirka priča, U naše vrijeme (1925.), donijela mu je priznanje, a roman Sunce se rađa (1926.) učvrstio njegov status. Djela poput Zbogom oružje, Za kim zvono zvoni (1940.) i Starac i more (1952.) istražuju teme hrabrosti, gubitka i borbe s egzistencijom.

Njegov stil, karakteriziran kratkim rečenicama i štedljivim opisima, ostavlja dojam da je većina priče ispod površine, poput ledenog brijega. Hemingway je vjerovao da čitatelj mora sam zaključiti dublje značenje. Ovaj pristup, zajedno s njegovim fokusom na autentične emocije, učinio ga je ikonom književnosti.

Tijekom tog perioda pisao je knjigu I sunce se rađa te posjetio Španjolsku jer je bio fasciniran borbama bikova. U međuvremenu je upoznao Pauline Pfeiffer, ženu s kojom započinje aferu. Do 1927. rastavit će se od prve žene i oženiti Pauline. Par je odlučio preseliti nazad u SAD kada je Pfeiffer zatrudnjela.

Tada dobiva vijest da se njegov otac propucao radi financijskih problema. Bio je to veliki šok za Hemingwaya te je izjavio da će i sam vjerojatno tako završiti. Iduće godine provodi u lovu u sjeverozapadnim saveznim državama te piše.

Rat i putovanja

Hemingway je bio svjedok i sudionik ključnih povijesnih događaja. Kao novinar izvještavao je o Španjolskom građanskom ratu, što je inspiriralo Za kim zvono zvoni.

Tijekom boravka u Španjolskoj upoznao je vrlo zanimljivu novinarku Marthu Gellhorn, s kojom će se oženiti nakon drugog razvoda 1940. godine. Oboje su odlučili izvještavati iz Europe tijekom Drugog svjetskog rata, no većinu vremena proveli su odvojeno.

Hemingway je bio prisutan kod iskrcavanja u Normandiji te je par mjeseci kasnije ušao u oslobođen Pariz sa savezničkom vojskom. Bio je to nostalgičan trenutak, kada se prisjećao sjećanja iz mlađih dana. Nakon što je rat bio gotov, rastao se od treće supruge. Martha je bila vrlo radišna novinarka koja je imala svoje planove pa je par nakon pet godina braka odlučio raskinuti odnos.

Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u oslobađanju Pariza i izvještavao o sukobima. Njegova ljubav prema avanturi vodila ga je u Afriku, Kubu i Španjolsku, gdje je pronalazio inspiraciju za svoja djela.

Dvije avionske nesreće u par dana

U siječnju 1954., tijekom boravka u Africi, Hemingway je zamalo poginuo u dvije uzastopne avionske nesreće. Prvu je let organizirao kao božićni poklon za suprugu Mary, kako bi iz zraka fotografirali slapove Murchison. No, avion je udario u napušteni stup i prisilno sletio. Hemingway je ozlijedio leđa i rame, a Mary je zadobila slomljena rebra i doživjela šok.

Nakon noći provedene u divljini, uspjeli su čamcem doći do Butiabe, gdje ih je pronašao pilot koji je pokušao poletjeti s loše piste, no avion je eksplodirao. Mary i pilot su pobjegli kroz razbijeni prozor, a Hemingway je morao razvaliti vrata glavom kako bi se izvukao.

Pretrpio je opekline i novu ozljedu glave, iz koje je curila moždana tekućina. U Entebbeu su ih dočekali novinari uvjereni da je mrtav. Nakon što ih je obavijestio da je živ, proveo je tjedne oporavljajući se u Nairobiju. Ipak, u veljači je otišao na planirani ribolov s Patrickom i njegovom suprugom, ali je zbog bolova bio razdražljiv i težak. Tijekom požara u savani ponovno je ozlijeđen – zadobio je opekline drugog stupnja na nogama, trupu, usnama, lijevoj ruci i desnoj podlaktici.

Osobni život i borbe

Hemingwayev život bio je obilježen burnim odnosima i osobnim izazovima. Imao je četiri braka i borio se s depresijom, alkoholizmom i posljedicama brojnih ozljeda. Njegova strast prema boksanju, bikoborstvu i ribolovu odražavala je njegov kult muževnosti, ali i unutarnje sukobe. Unatoč slavnom životu, Hemingway je patio od mentalnih poteškoća, posebice u kasnijim godinama.

Godine 1954. Hemingway je dobio Nobelovu nagradu za književnost, posebno za Starac i more, koji je također donio Pulitzerovu nagradu 1953. Međutim, njegovo zdravlje pogoršavalo se zbog fizičkih i psihičkih problema. Dana 2. srpnja 1961. Hemingway je počinio samoubojstvo u svom domu u Ketchumu, Idaho.