ZAGREBAČKI omladinski klub Lapidarij, smješten u utrobi Gornjeg grada u Habdelićevoj ulici, i dvadesetak godina nakon zatvaranja uživa kultni status među Zagrepčanima koji su ga pohodili krajem prošlog stoljeća. U osamdesetim i devedesetim godinama, Lap je bio prostor generacija koje su odrasle na glazbi Novog vala i urbanoj kulturi tog vremena.

Glazbeno scenski centar Lapidarij (ili skraćeno Lap) vodio je Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalističke omladine, a u njemu su nastupali najbolji glazbeni bendovi tog vremena s područja bivše Jugoslavije. Održavani su recitali, priredbe, kazališne predstave i plesne večeri koji su pokrivali širok raspon interesa mladih Zagrepčana.

Galerija

Iako je najpoznatiji po nastupima novovalnih glazbenika, u njemu se svirao jazz, funk, pop i elektronska glazba. U Lapu su nastupali su tamo i svjetski klasici, poput vodećeg pjesnika beat generacije Allena Ginsberga 28. kolovoza 1986. godine.

Plakate za Lap je desetljećima osmišljavao veliki hrvatski dizajner Boris Bućan.

Lapidarij je bio mjesto iznimne popularnosti i možemo ga smjestiti u najvažnija omladinska okupljališta tog vremena – uz Kulušić, Mošu, Jabuku, KSET i Studentski centar. Od svih tih mjesta, danas Moša, preimenovana u Boogaloo, djeluje u Pučkom otvorenom učilištu, Jabuka je srušena, dok se KSET obnavlja. U Studentskom centru koncerti su rijetka pojava.

Predan je Crkvi po zakonu iz 1997.

Lapidarij je danas u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, kojoj je vraćen prema "Zakonu o povratu imovine oduzete u doba jugokomunističke vladavine" iz 1997. godine. Na upit Indexa što planira s tim dijelom svoje imovine, nadbiskupija nije odgovorila.

"Kao i drugi klubovi, Lapidarij je postojao kao idealan koncertni prostor za promociju mladih bendova i umjetničkih udruga, prije svega zbog otvorenosti prema novim trendovima, ne prevelikom prostoru i lokaciji u centru grada.

Ubrzo se formirala i grupa stalnih posjetitelja koja je redovno pohodila sve programe u Lapu, samim time i stvarala zajedno u raznim vrstama umjetnosti novovalnu scenu Zagreba," kaže za Index Aleksandar Črček, vlasnik Muzeja Novog vala u zagrebačkoj Vlaškoj ulici.

U njegovom muzeju čuvaju se i zanimljivi predmeti iz Lapidarija, poput ključa za ulazna vrata u Habdelićevoj ulici.

U Lapu nastupali bendovi koji su ušli u povijesti

U podrumskom prostoru Lapa nastupala su danas već povijesna imena glazbene scene.

"Koncerti su održavani redovito uz tada etablirane grupe, u sjećanju ostaju prvi nastupi grupe Film ili Azrini koncerti. Na jednom od njih nastala je i naslovna fotografija za prvu LP ploču Azre," prisjeća se Črček.

Azrin album izašao je u lipnju 1980. godine, a grupa je prvi koncert u Lapu održala 14. rujna 1979. godine. Iste godine, u studenom, u Lap je novovalnu glazbu unijela beogradska grupa Šarlo akrobata, poznata kao jedan od tri benda - s Idolima i Električnim orgazmom - s prijelomnog albuma Paket Aranžman.

Poslušajte kako je zvučao Šarlo akrobata u Lapu:

Film, Električni Orgazam, Disciplina kičme, Buldožer, Dorian Gray...

Osamdesete su bile vrhunac glazbenog izričaja u Lapidariju.

"Lap mi je bio, kao i mnogima, dobro mjesto, bilo je svirke, i rocka i Boška Petrovića, disko programi s projekcijama šašave Vesele TV Gorana Gajića i Zorana Peze. Gore u Habdelićevoj sam se nasnimao raznih faca," kaže za Index poznati fotograf i kroničar Zagreba Goran Pavelić Pipo.

Na Badnjak 1981. metkovićka alternativna grupa Trotakt Projekt nastupila je prvi put pred zagrebačkom publikom, o čemu je kasnije svjedočila u medijima Matija Vujica, članica tog sastava.

Prve nastupe imale su grupe Film, Električni orgazam, Disciplina kičme, Buldožer, Psihomodo Pop i Dorian Gray. Audio zapis nastupa Psihomodo Popa može se pronaći na YouTubeu, a tu je i snimka Discipline kičme iz 1982.

Frontman Doriana Graya, pokojni Massimo Savić izjavio je za magazin Glorija: "Nikako ne mogu zaboraviti prvi koncert grupe Dorian Gray, održan 1982. u zagrebačkom klubu Lapidarij. Kako bih i zaboravio kada smo se posebno pripremali miješajući pivo i Coca-Colu kako bismo dobili smjesu koju smo koristili umjesto gela za kosu, kojeg tada nije bilo u trgovinama."

Plesnjaci i posljednji dani kluba

Glazbeni kritičar Ante Batinović imao je zapaženu ulogu u povijesti Lapidarija. Njegov subotnji plesni program Prskalice je od 1983. godine privlačio stotine ljudi u skučeni prostor Lapa.

Po cijeni od sto dinara, uz raznovrsnu glazbu, moglo se plesati i uživati uz funk, disco te pop i rock hitove. Uz Batinovića je, nakon 22 sata, išla i Vesela televizija, video program koji je tada bio rijetkost u Zagrebu.

Popularni jingle za Lap emitirao se na legendarnom Omladinskom radiju te živi još samo na internetu. Jedan od posljednjih velikih koncerata održala je u svibnju 1991. Josipa Lisac.

Sve do 2002. godine Lap je kao plesni klub vodio koncesionar, ali morao je zatvoriti vrata zbog neriješenih imovinsko-pravnih sporova.

Bandić obećavao da će opet otvoriti Lap i Kulušić

Pokojni gradonačelnik Milan Bandić obećao je 2007. godine, odgovarajući na jednu građansku inicijativu, otvaranje Lapidarija i Kulušića, no to se pokazalo nemogućim. Sudskim odlukama Lapidarij je vraćen crkvi, dok je Kulušić u državnom vlasništvu.

Zakupac, tvrtka Selecta, koja je podnijela tužbe protiv grada Zagreba i tražila naknadu štete, još je 2015. izgubila sudski spor.

Okolnosti propasti nekadašnjih omladinskih klubova za Index je komentirao Aleksandar Črček iz Muzeja Novog vala: "Komercijalizacija klupskih prostora dovela je do nestajanja prirodnih i tradicionalno urbanih klubova. Želja za naglim profitom uvjetovala je da klubovi mijenjaju glazbeni izričaj, otvaraju se za sasvim drugu vrstu publike, koja s umjetnošću, rock and rollom ili urbanim zvukom uopće, nema nikakvih dodirnih točaka.

"Nažalost, takva publika, uslijed raznih okolnosti, predstavlja novonastalu elitu koja svojom neprilagodbom urbanom izričaju, ugrožava i ono malo vrijednog što bi trebalo nastaviti i baštiniti", dodaje.

Lap danas postoji samo u sjećanju

"Inicijative za revitalizaciju su vjerojatno postojale, ali osnovni problem je problem vlasništva, lokacije klubova unutar stambenih zgrada ili okruženja kao i današnja navika izlaska u klubove u kasnim satima. Dok je osamdesetih većina klubova radila najkasnije do dva sata, danas tek tada počinju s programom.

Napokon, tu je komercijalni element koji je ranije bio manje važan jer su klubovi uživali veliku podršku lokalne zajednice i zaista funkcionirali kao klubovi za mlade, odnosno omladinski klubovi," naglašava Črček.

Kultni Lapidarij danas postoji kao mjesto u zajedničkom sjećanju tisuća svojih posjetitelja. To nije malo.