PREDSJEDNIK Europske komisije Jose Manuel Barroso izjavio je da gospodarski nacionalizam u Europskoj uniji ima efekt bumeranga, ističući da događaji u Francuskoj pokazuju da neki ljudi osjećaju nostalgiju za vremenima revolucije ali istodobno strahuju od reformi.

U Europi je prisutan dugoročni trend pojačane prekogranične integracije ali otpor na razini pojedinih članica spajanjima kompanija iz različitih zemalja predstavlja politički rizik za unutarnje tržište EU, upozorio je Barroso.

"U nekim europskim krugovima primjećujem nostalgiju za vremenima revolucije ali i strah od reformi", kazao je predsjednik EK u osvrtu na velike prosvjede u Francuskoj protiv novog ugovora o zapošljavanju mladih, usmjerenog na olakšano otpuštanje radnika mlađih od 26 godina kojima je to prvo zaposlenje.

Barroso je istaknuo da će Komisija u cijelosti iskoristiti svoje ovlasti kako bi održala jedinstveno tržište EU i očuvala načelo konkurentnosti, ali nacionalistička je retorika, po njegovim riječima, katkad gora od same stvarnosti.

Pozadinu njegova istupa činili su pokušaji Francuske, Španjolske, Poljske i Italije da osujete prekogranična preuzimanja u sektoru energetike i financijskih usluga. Time su Pariz, Madrid, Varšava i Rim potaknuli sumnje u budućnost jedinstvenog europskog tržišta.

Taj će problem nesumnjivo baciti sjenu na samit EU koji je zakazan u četvrtak i petak u Bruxellesu, a bit će posvećen utvrđivanju zajedničke energetske politike i poticanju gospodarskih reformi koje će Europu učiniti konkurentnijom.

"Vjerujem da svjedočimo sve izraženijim problemima vezanim za nagli razvoj jedinstvenog tržišta koje dijelom opravdava činjenica da kompanije zapravo anticipiraju liberalizirano energetsko tržište", konstatirao je Barroso.

U osvrtu na pokušaj Francuske da podupre "nacionalne šampione" u sektoru energetike u okviru politike "gospodarskog domoljublja" koju zastupa premijer Dominique de Villepin, predsjednik EK je kazao: "Takva će politika imati efekt bumeranga budući da podrazumijeva da će taj šampion reducirati svoje ambicije na vrlo zatvoreno tržište".

Otklonio je i argumente Francuske i Španjolske da je energetski sektor izuzetak jer je od strateške važnosti: "Ne zaboravimo da je europski projekt nakon Drugog svjetskog rata počeo upravo integracijom strateških sektora od najveće važnosti - naime, ugljena i čelika".