U ANALIZI nedjeljnih parlamentarnih izbora u Austriji komentatori su bili jednoglasni opisavši ishod kao pobjedu krajnje desne Slobodarske stranke (FPÖ), a sada raste pritisak na progresivnog predsjednika Alexandera van der Bellena da populistima omogući priliku za formiranje vlade. Ali ovaj narativ pogrešno tumači izborni ishod i riskira da antidemokratske snage dobiju nezasluženu prednost.

Istini za volju, FPÖ je ostvario dobre rezultate, osvojivši više od 1.3 milijuna glasova (29.2%), ali ovo nije ishod bez presedana. Na četiri od posljednjih pet izbora krajnje desne stranke privukle su više od milijun birača, što odražava činjenicu da je značajna manjina većinom ruralnih Austrijanaca (koji predstavljaju otprilike jednu četvrtinu biračkog tijela) dosljedno podržavala uber-konzervativne političke projekte. Austrijski ustavni sustav, sa svojom značajnom regionalnom decentralizacijom, uvijek je bio u stanju upravljati ovom nesretnom stvarnošću.

Čini se da narativ o "pobjedi" krajnje desnice počiva na činjenici da je FPÖ osvojio najviše glasova među pet stranaka koje su osigurale mjesta u Nacionalnoj skupštini. U Beču i najmnogoljudnijoj od devet austrijskih pokrajina, socijaldemokrati su pobijedili, povećavši svoj udio glasova. A na nacionalnoj razini, demokršćanska Austrijska narodna stranka završila je druga s 26.5% glasova.

Unatoč tome, pristaše krajnje desnice u Austriji iskoristile su naslovnice u svjetskim medijima kako bi tvrdile da bi bilo kakav ishod osim vlade na čelu s proruskim čelnikom FPÖ-a Herbertom Kicklom predstavljao izdaju demokratskih vrijednosti.

Što je s gotovo milijun Austrijanaca koji su glasali za socijaldemokrate?

Ovo nije prvi put da čujemo takve argumente nakon relativne pobjede unutar proporcionalnog višestranačkog sustava. Prošle je godine poljski desničarski predsjednik tjednima odgađao prijenos vlasti s populističke stranke Pravo i pravda (PiS) na demokratsku oporbu na temelju sličnog obrazloženja.

Ubrzo nakon toga komentatori su podigli uzbunu zbog navodne populističke pobjede u Nizozemskoj, gdje je krajnje desna Stranka za slobodu Geerta Wildersa postala najveća od 15 parlamentarnih frakcija, osvojivši 23.5% glasova.

Ni u jednoj od ovih zemalja ustavne odredbe ne zahtijevaju da se relativnom pobjedniku povjeri formiranje vlade. Takvo bi pravilo bilo apsurdno. Stvaranje većine uglavnom je funkcija toga koliko je fragmentiran politički stranački sustav neke zemlje.

Na ovim izborima u Austriji, primjerice, 9.1% glasova, otišlo je Novoj Austriji i liberalnom forumu (NEÖS), koji je dobio dva dodatna mjesta u Skupštini. Osnovan 2012. godine, NEÖS želi revitalizirati gospodarstvo i ojačati podršku Ukrajini suočenoj s ruskom agresijom. Da nije bilo ove stranke, Narodna stranka vjerojatno bi prestigla FPÖ i izborila relativnu većinu.

S obzirom na to, trebamo li onda zaključiti da sklonost više od 400.000 Austrijanaca energičnijoj liberalnoj stranci na neki način daje mandat za vladanje krajnjoj desnici? Što je s gotovo milijun Austrijanaca koji su glasali za socijaldemokrate? Prema teoriji većinskog mandata, oni su također podržali krajnje desni "mandat" time što su odbili strateški glasati za desni centar.

70% Austrijanaca povjerilo je upravljanje zemljom demokratskim strankama

Suočene s dosljednom populističkom prijetnjom, demokratske snage ne bi trebale jednostavno pokleknuti. Trebale bi inovirati. Ponekad rezultat neće biti jedinstvena "republikanska fronta", već labava skupina demokratskih frakcija koje se sviđaju različitim segmentima biračkog tijela.

To se dogodilo prošle godine u Poljskoj. Autoritarni PiS izgubio je protiv ljevičarskog, liberalnog i demokršćanskog bloka koji su koordinirali međusobno prijateljske kampanje i potom glatko formirali vladu. Neutemeljena fiksacija na većinski mandat obeshrabruje takve uspješne demokratske eksperimente ignorirajući legitimitet podrške drugih stranaka.

Tipičan odgovor na takve argumente ukorijenjen je u tradiciji. U Austriji je stranci s najjačim rezultatima gotovo uvijek ponuđena prilika da sastavi vladu i preuzme mjesto kancelara. Ali sami populisti daju razloge da ih se tretira drugačije. Od Poljske i Nizozemske do Austrije, populisti dosljedno oblikuju izbore kao čvrst izbor između nerazlučivog asortimana korumpiranih mainstream stranaka i njih samih.

U jednom od predizbornih oglasa FPÖ-a, glasač strogog izgleda stoji na raskrižju sa znakom usmjerenim udesno na kojem se nalazi Kickl i znakom usmjerenim ulijevo na kojem su grupirane fotografije četvorice čelnika ostalih stranaka.

Van der Bellen bi trebao ozbiljno shvatiti populističku poruku i odbiti Kicklov zahtjev da sastavi vladu. Ako FPÖ doista predstavlja viziju Austrije koja se razlikuje od vizije svih ostalih stranaka, tada su birači jasno izrazili svoje želje. Vizija FPÖ-a je velikom većinom odbijena. Unatoč značajnim gospodarskim i društvenim izazovima, 70% Austrijanaca odlučilo je povjeriti upravljanje svojom zemljom vodećim demokratskim strankama. Trebalo bi čuti njihove glasove.

© Project Syndicate 2024.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala