HRVATSKA je jučer u Francuskoj potpisala ugovor o nabavi 18 samohodnih haubica Caesar i pismo namjere o poboljšanju sposobnosti borbenih zrakoplova Rafale, a sutra će u Njemačkoj potpisati ugovor o isporuci tenkova Leopard 2A8. Ministar obrane Ivan Anušić govorio je za RTL Danas o jačanju Hrvatske vojske.

Nabavljamo francuske haubice, već imamo 12 njemačkih, što s njima?

One i dalje ostaju u službi naših Oružanih snaga, nadograđujemo našu artiljeriju, naše haubice 155 milimetara, ključno je da su obje haubice 155 milimetara - koriste isto streljivo.

Određene specifičnosti haubica Panzer i haubica Caesar su kompatibilne s našim strategijama i Oružanim snagama i dalje će ostati u službi, kao što će možda biti nekakve dalje opreme koje će se možda preklapati u smislu efikasnosti, ali od različitih proizvođača.

Jučer ste govorili da je Caesar ipak napredniji od Panzera.

Caesar haubice koje mi u ovom trenutku uzimamo, one su sada modernizirane i najnoviji model je upravo završen i bit će isporučen francuskim oružanim snagama. Te Caesar haubice ćemo mi dobiti. Panzer haubice su kupljene prije nekih desetak godina, čini mi se, naravno da su Caesar haubice modernije.

Bila je ideja modernizirati te Panzer haubice. Njima uskoro ističu resursi?

Njih treba modernizirati, njih treba pripremati. Svako oružje koje se kupuje nakon deset godina treba određeni upgrade, treba određeni servis napraviti.

Je li onda cilj njihova modernizacija?

Da, da, one ostaju u našoj službi. Sve ono što treba s njima napraviti - dograditi ih i modernizirati, to će se napraviti i one će zajedno s Caesarima biti u sastavu naših Oružanih snaga i biti korištene kao haubice 155 milimetara.

Razmišlja li se o kupnji još Panzera da se izjednači njihov broj s Caesarima?

Ne, ne, ne...

Novo se oružje financira iz SAFE programa, ali se opet radi o kreditu koji će Hrvatska skupo plaćati. Imamo li mi novca za to?

Prvo trebamo reći da se Oružane snage RH nisu od 2000. godine praktički modernizirale, ako izuzmemo Rafale i početak modernizacije koji je krenuo njihovom nabavkom. Bitno je naglasiti da kada dugo godina ne investirate i ne ulažete u obrambene i oružane sustave, onda imate problem da morate kupovati praktički sve - od mornarice do kopnene vojske i zrakoplovstva.

Kada govorimo o novcima, Hrvatska se zadužila putem SAFE-a kao i sve države EU. Mi smo uzeli jedno od manjih zaduženja. Ono što je bitno reći, ne zna se još kako i na koji način će se novac vraćati, bit će odgoda koja će trajati 20-30 godina s minimalnom fiksnom kamatom, ali postoje ideje da taj SAFE program budu u potpunosti bespovratna sredstva koja će pripremiti oružane snage Europske unije na višu i kvalitetniju razinu.

Znači, postoji mogućnost da se to čak neće morati ni vraćati. Kao takav ne ide u državni deficit, tako da je taj kredit izuzetno povoljan i dobrodošao za nas.

Ono što Hrvatskoj još fali jest protuzračna obrana i kritike su bile da se išlo na konvencionalno oružje, a ne na moderne poput dronova ili antidronskih sustava.

Sve paralelno radimo. Protuzračna obrana srednjeg dometa je ono što nama sada treba i pripremljene su sve potrebne studije i one će se uskoro nabavljati. Kada govorimo o nekonvencionalnom, govorimo o modernim tehnologijama i modernim načinima ratovanja koje možemo vidjeti svakodnevno, nažalost, u Ukrajini od početka ruske agresije.

Proizvodimo i radimo sustave FPV dronova i besposadnih vozila koje rade i naše domaće tvrtke. 18. prosinca potpisujemo i s našom tvrtkom Končar o proizvodnji, realizaciji i isporuci protudronske zaštite naših kritičnih infrastruktura, ukupno četiri sustava protudronske zaštite.

Paralelno mi radimo na svim poljima, ali vi ne možete imati jaku, snažnu i ozbiljnu oružanu snagu i bez konvencionalnog oružja. Znači, konvencionalno oružje je i dalje tu i ono mora tu biti. Nadogradnja tog konvencionalnog oružja nekonvencionalnim je nešto što Hrvatska radi, kao što rade sve države.

Da sutra izbije rat, može li se Hrvatska braniti?

Naravno da se može braniti, ali rat neće izbiti, nadamo se. Mi se pripremamo za to, ako slučajno izbije, da se Hrvatska može i mora obraniti. Upravo zato i sve ovo radimo, upravo zbog toga. Ja se nadam da se to više nikada neće dogoditi, niti Hrvatska to želi, niti radi na tome, niti politički ili na bilo koji drugi način.

Ali mi si više ne možemo dozvoliti '91. godinu u kojoj smo bili izloženi agresiji, praktički potpuno nenaoružani i naravno da su nas promatrali kao lak plijen. Tada smo pokazali da nismo lak plijen, iako nismo bili naoružani. Sada kada budemo bili onakvi kakvi trebamo biti - spremni i otporni na sve moguće ugroze, nadam se da nikome više neće pasti na pamet posegnuti za hrvatskim teritorijem.