UOČI sutrašnjeg velikog vojnog mimohoda u Zagrebu, mreža Antiratne feministkinje oglasila se oštrom izjavom kojom osuđuje organizaciju, troškove i simboliku mimohoda, koji smatraju "manifestacijom nemoći" države da odgovori na stvarne potrebe svojih građana.

"Dok EU gotovo prešutno prolazi pored 80. obljetnice pobjede nad fašizmom, a komemoracije Hirošime i Nagasakija ostaju prepuštene mirovnim organizacijama, Hrvatska organizira najveći vojni mimohod u svojoj povijesti. Fascinantno za militarističko društvo, ali porazno za građansko", poručuju Antiratne feministkinje.

Prema njima, javnosti se servira militaristička propaganda, bez prostora za raspravu o posljedicama – i bez ikakvih podataka o stvarnim troškovima mimohoda.

"Disciplina i poslušnost nisu vrijednosti demokracije"

U priopćenju se upozorava na opasnu poruku koju šalje ovakva vrsta parade: "Disciplina, poslušnost i vjernost državi i naciji odlike su protivne demokraciji i pluralnom građanstvu." Smatraju da se vojnom paradom evocira totalitarna prošlost i promovira "simbioza vojske i države" kao stanje dominacije, a ne jednakosti.

Posebno ističu neprimjerenost takvih troškova u zemlji u kojoj "nema novca za zdravstvo, umirovljenike, siromašne ni za borbu protiv klimatskih promjena".

"Ne želimo da vojni autoriteti odlučuju o našoj budućnosti"

U izjavi pozivaju na promicanje politike mira, dijaloga i suradnje, a ne, kako kažu, na militarističke spektakle koji slave napredne tehnologije smrti. Zahtijevaju da političari grade kulturu mira i bave se stvarnim problemima građana.

Na kraju poručuju: "Ne želimo da militaristička vlast bude garancija nacionalnog opstanka. Ne želimo da vojni autoriteti odlučuju o našoj budućnosti."

U nastavku prenosimo njihovo priopćenje u cijelosti:

"U kontekstu kada EU jedva da je protokolarno obilježila veliku 80. obljetnicu pobjede nad fašizmom, a komemoraciju bombardiranja Hirošime i Nagasakija, kao trajnog upozorenja na užase nuklearnog rata, prepušta marginaliziranim mirovnim organizacijama, kada se "Nikad više!" iz 1945. već gotovo dvije godine sustavno ponavlja u Gazi, uz svesrdnu pomoć EU, Hrvatska organizira najveći vojni mimohod u svojoj povijesti. Fascinantno za militarističko društvo koje ovakvim ceremonijama demonstrira svoju moć, ali porazno za građansko društvo.

Čemu i kome danas demonstrirati vojnu moć? Treba li nas divljenje militarističkim paradama nagovoriti i pripremiti za rat? Oni koji profitiraju na militarizaciji Europe i enormnom rastu nacionalnih vojnih budžeta, uz agresivnu propagandu iznova uvode obavezni vojni rok ne ostavljajući prostora za argumentiranu raspravu. Oni koji se razmeću podacima o brojnosti, vrsti i karakteru suvremenog naoružanja od javnosti kriju informacije o troškovima organizacije vojne parade i naknadnog saniranja gradskih prometnica.

Demonstracija militarističke (nad)moći, uniformirani postroji i ustroji, stanje duha zamrznutog u paradigmi pobjede, istodobno je namjerni zaborav egzodusa, ubijanja civila i nerazjašnjenih sudbina nestalih. Maskulino vojničko tijelo na okupu, simbioza vojske s državom - jedinstvo je koje označava stanje dominacije, a ne jednakosti. Disciplina, poslušnost i vjernost državi i naciji odlike su protivne demokraciji i pluralnom demokratskom građanstvu. Povijest 20. stoljeća uči nas da su vojni mimohodi obilježja totalitarnih sustava, njihove nekrofilne naravi i nedostatka razvojnih vizija.

Sa zabrinutošću se stoga pitamo kakav je smisao ovakvih mimohoda, koja je poruka razornih vojnih tehnologija doli trijumf volje ratne politike kao stalne prijetnje politici mira. Materijalna cijena ovakvog mimohoda u državi u kojoj nema novca za zdravstvo, za siromašne, za umirovljenike/ce, ali ni za borbu protiv ekocida i klimatskih promjena nije prihvatljiva. Još više zastrašuje činjenica da se umjesto obećanja života i politike dijaloga, mira i suradnje, koja se temelji na ljudskoj sigurnosti, nanovo zazivaju vojno-sigurnosni projekti, a državni i vojni dužnosnici u revanšističkoj maniri pozdravljaju vrijednosti "krvi i tla" i svjesno produbljuju društvene podjele.

Ne želimo da militaristička vlast koja se osilila bude garancija 'nacionalnog opstanka' i 'nacionalne sigurnosti'. Ne želimo da bude iznad države i da upravlja državom. Ne želimo da vojni autoriteti i argumenti odlučuju o našoj budućnosti.

Manifestacija vojne moći ne ukazuje na sigurnost ni snagu države. Riječ je zapravo o manifestaciji nemoći državnih institucija da ljudima osiguraju ispunjenje temeljnih potreba. Umjesto vojnih mimohoda koji slave disciplinu i lojalnost, agresivnost i napredne tehnologije smrti, zahtijevamo odgovorne političar/k/e i politike koje grade kulturu mira na dobrobit svih", stoji u objavi Antiratnih feministkinja.