Foto: AFP / Ilustracija

REAKCIJE na pokolj Andersa Breivika navele su uredništva triju najvećih švedskih novina da jednom za svagda ukinu anonimne komentare svojih čitatelja koji se pojavljuju na njihovim portalima i koji su po dobrom starom običaju prepuni svima dobro poznatog "govora mržnje". Ta praksa i nije neka novotarija jer isto su već učinili mnogi prije njih. Naravno, svi su redom shvatili da skidanjem "plašta nevidljivosti" gubite i velik dio posjetitelja, što je razumljivo jer ništa čovjeka ne naljuti kao kada mu oduzmete slobodu da pod pseudonimom u svijet odašilje gomilu idiotarija koja se inače ne bi usudio prosuti.

Kako odoljeti?

Netko je jednom davno bezimene forumaše usporedio sa vozačima koji u sigurnosti vlastitih vozila psuju mater svakom tko im oduzme prednost ili ih na neki način zakine u prometu, ali dva bi puta razmislili kada bi morali izaći iz auta i grdosiji bez jednog oka u lice reći da odjebe u skokovima.

Ovo nas, naravno, dovodi do pitanja kako bi domaći anonimci reagirali kada bi ih apsolutno svi portali natjerali da potpišu ono što prosipaju jer dobro je poznato da govor mržnje ima veliku popularnost i u našim krajevima. Pogotovo nepotpisana mržnja jer ta je najslađa. Na posljetku, mržnja, zatucanost i nepromišljeno lupetanje kamen su temeljac svakog stupidnog komentara na internetu. Nešto kao obrok od tri slijeda morbidne gluposti. Sjedite u svojoj zamračenoj sobici, još uvijek zajapureni od masturbacije koju ste netom prije upražnjavali, a baš se pojavila vijest o nekom navlačenju između Hrvata i Srba. Kako uopće odoljeti porivu da se istog trena ne ulogirate i sa cijelim svijetom podijelite mudroliju koja se punih pet sekundi marinirala u vašoj glavi? Četnici, pederi, cigani, lezbače, komunjare, narkomani i kurve ljute vas od trena kada ste shvatili da širenje mržnje ima terapeutska svojstva i da se nakon seanse nepotpisanog izdrkavanja osjećate isto onako kako se neki osjećaju nakon meditacije. Skidaju se rukavice i šamaranje može početi.

Tko ili što?

Sve je dopušteno. Možete vrijeđati Srbe komentirajući vijest o poskupljenju struje, obrecnuti se na homoseksualce u komentarima sutrašnje vremenske prognoze, bilo koga nazvati kurvom i kretenom, a ništa ne pruža ushit kao umanjivanje nečijeg uspjeha. Završio je dva fakulteta? Glup je. Dobila je Oscara za najbolji strani film? Ružna je. Izmislio je lijek protiv raka? Homić. Da je Bog prvog dana stvorio nebo i zemlju, drugog dana čovjeka, a trećeg Internet, budite sigurni da bi već četvrtog dana osvanuo komentar: "Bog je Srbin".

Anonimne komentatore možemo nazvati kukavicama, a njihove izljeve govorom mržnje, no moramo se zapitati što točno dobivamo ako ljudima oduzmemo tu masku koja im, realno gledajući, olakšava da izraze ono što stvarno misle? Je li važnije doznati tko je pisao ili što je napisano? Svi ćemo se složiti da u toj gomili besmislenog blaćenja i mržnje vrlo rijetko nailazimo na nešto pametno. Složit ćemo se i oko toga da se možda uopće ne radi o lakmus papiru koji precizno ocrtava stanje svijesti već ispadima šačice provokatora koji nemaju pametnijeg posla. A možda svi griješimo ako pod krinkom neke lažne liberalnosti dopuštamo da govor mržnje prolazi nekažnjeno.

Mračna strana

S druge strane, ne smijemo zaboraviti ni to da se iza uglađenih, potpisanih i tobože politički korektnih tekstova krije isti onaj rasizam koji pronalazimo u manje dotjeranim osvrtima "donjeg doma". Istina, ti su komentari ponekad grubi, vulgarni i loše sročeni, ali između ostalog, prikazuju i onu "mračnu stranu" od koje bježimo i koja je nerijetko daleko zanimljivija od uvijenih preseravanja. Ljudi su ponekad najneiskreniji upravo onda kada iza svojih rečenica moraju stati imenom i prezimenom. Svoje će riječi vagati i razmišljati o tome kako će ih javnost percipirati. Dajte im masku i budite sigurni da će maskirana verzija biti puno drugačija i puno neugodnija. Sve to naravno ne znači da su nepotpisani izljevi mržnje dobra stvar niti da ih ljudska prijetvornost opravdava, ali s vremena na vrijeme dobro je vidjeti kakvi nas ljudi okružuju. Nažalost, ne znamo tko su, ali znamo da su tu. Možda smo znali da su tu, ali nismo znali koliko ih je. Možda smo znali koliko ih je, ali nismo znali da
se znaju koristiti internetom.

Mogli bi razgovarati i o slobodi govora i činjenici da bi neko masovno uvođenje potpisanih komentara, pa čak i blogova, dovelo do još jednog kontroliranog medija i stanja u kojem zbog vojske tzv. "trolova" gubimo i gomilu blogova onih koji će pod pseudonimima, a zbog straha od odmazde, iznositi i neke činjenice koje mainstream mediji iz ovog ili onog razloga odbijaju objaviti.

No, ne treba se sad upuštati u pretjerana polemiziranja jer ovdje se ne radi o trendu već odluci uredništva da ukine anonimnost na svojim forumima. A na kraju ostaje i činjenica da su zlobni, vulgarni i suludi komentari ponekad i izuzetno zabavni.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje