ANKETA Uskoro bi mogao biti održan referendum o covid-potvrdama. Hoćete li glasati?
MOSTOVCI su danas predali prikupljene potpise građana za raspisivanje referenduma. Na referendumu bi Most tražio ukidanje covid-potvrda, ali i prebacivanje ovlasti sa Stožera na sabor. Ukupno su predane 82 kutije s potpisima.
"Poslana jasna poruka"
Objavili su da imaju 410.533 (za referendumsku inicijativu Odlučujmo zajedno) odnosno 409.219 potpisa (za inicijativu Dosta je!), što je više od potrebnih 368.867 potpisa.
>>Most objavio broj potpisa: "Ovo je jasna poruka, prestanite maltretirati ljude"
"Poslana je jasna poruka što ljudi žele. Tražim od vlade i sabora da brzo prebroje potpise i raspišu referendum. Ovo je pobjeda građana", rekao je predsjednik Mosta Božo Petrov.
"Mi smo cijelo vrijeme brinuli o zdravlju građana. Mi smo pokrenuli inicijativu nakon što je objavljeno da i cijepljeni šire zarazu. Molili smo da barem na ulazu u domove testiraju i cijepljene. Covid-potvrde su se pokazale bespotrebne, a vidimo i opasne", dodao je Mostov Nino Raspudić.
Ovo je procedura
Što slijedi? Više o tome rekao je predsjednik sabora Gordan Jandroković.
Zahtjev za raspisivanje referenduma, kazao je, upućuje se Odboru za Ustav i poslovnik, koji će donijeti zaključak o kojem će se raspraviti na plenarnoj sjednici sabora i nakon toga će se zatražiti od vlade da provjeri ima li organizator dovoljan broj potpisa kako bi se mogao raspisati referendum.
Nakon što vlada, odnosno Ministarstvo uprave i pravosuđa, odradi svoj dio posla i utvrdi o kojem se broju potpisa radi, o tome informira sabor. U dosadašnjoj praksi brojanja potpisa obično bi ih, zbog različitih razloga, otpalo oko deset posto.
"U slučaju da je prikupljen dovoljan broj potpisa, ponovno se ulazi u proceduru prema Odboru za Ustav, koji donosi zaključak ili o raspisivanju referenduma ili da se od Ustavnog suda zatraži mišljenje je li referendumsko pitanje bilo u skladu s Ustavom", objasnio je Jandroković.
Referendum se, prema pravilima, treba održati između 20 i 40 dana nakon raspisivanja, a zanimljivo je podsjetiti se na referendume koji su dosad održavani u Hrvatskoj.
Referendum o samostalnosti
Prvi referendum, možda bolje reći - onaj nulti - bio je 1991., a ticao se hrvatske samostalnosti. Održan je 19. svibnja spomenute godine.
Tim referendumom, takoreći, stavljena je točka na Jugoslaviju.
Prvo pitanje, na plavom listiću, glasilo je: "Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)"?
Glasalo je 83.56 posto od ukupnog broja registriranih glasača, a "za" je glasalo 93.24 posto onih koji su izašli na referendum.
Drugo pitanje, na crvenom listiću, bilo je: "Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?"
Glasalo je 83.56 od ukupnog broja registriranih glasača. "Protiv" je glasalo 92.18 posto izašlih birača.
Referendum kao činjenica koja se voli zaboraviti
Uglavnom temeljem tog referenduma donesena je u saboru Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH te je pokrenut postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ.
Inače, datum tog referenduma bitan je i u jednom drugom smislu, jasnoj činjenici, koja se danas voli zaboraviti, a tiče se toga da su hrvatsku državu temeljem referenduma stvorili hrvatske državljanke i državljani.
Danas, recimo, postoji HDZ-ova interpretacija povijesti o prvom predsjedniku Franji Tuđmanu, koji je državu stvorio, kao i braniteljima koji su činili isto, dok se tako zaboravlja da su oni vojno, ali i politički, posljedično branili volju hrvatskih građana, iskazano primarno na višestranačkim izborima, a kasnije i na referendumu, što čini bitnu razliku u simboličkom smislu.
Referendum o pristupanju EU
Drugi bitan referendum koji je održan jest onaj o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. On se održao 22. siječnja 2012. godine, a Hrvatska je završila pregovore o pristupanju 30. lipnja 2011.
Prema službenim rezultatima Državnog izbornog povjerenstva, na referendum je izašlo 43.51% hrvatskih birača, od kojih je za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju glasalo 66.27% dok ih je 33.13% bilo protiv.
Inače, tadašnja vlast imala je izraženu bojazan da će referendum propasti, pa se mijenjao Ustav, zbog tada prisutnog euroskepticizma koji je stvarao određene probleme službenoj politici.
"Ne treba gajiti iluzije da će nam EU riješiti probleme"
U svakom slučaju, bio je to razlog i za trijumfalizam tadašnje vlasti. Premijer Zoran Milanović je govorio kako je ovo "možda i okretni moment u hrvatskoj povijesti", dok je predsjednik Ivo Josipović kazivao "kako je odluka građana odredila Hrvatsku kao europsku zemlju i zemlju europske budućnosti".
Neki su, pak, govorili kako referendum nije legitiman. Primjerice, umirovljeni general i saborski zastupnik Željko Sačić govorio je "kako je referendum nelegitiman, poraz hrvatske slobode i neovisnosti kakvu smo sanjali".
Zanimljivo je pročitati i što je onda govorio ekonomski analitičar Ljubo Jurčić, koji je kazao kako ne trebamo gajiti iluzije da će nam EU riješiti probleme jer "nama ostaju i dalje naši dugovi i naši deficiti", ali i pojasnio kako nas "sada očekuje još restriktivnija ekonomska politika od one koja se najavljuje".
Referendum o braku
Nadalje, građani su se izjašnjavali o ustavnoj definiciji braka kao zajednici žene i muškarca. Radi se o referendumskoj inicijativi udruge U ime obitelji Željke Markić. To je bio prvi referendum raspisan temeljem potpisa birača, kojih je bilo 750 tisuća.
Referendum o ustavnoj definiciji braka održan je u Hrvatskoj 1. prosinca 2013., a na njemu su se državljani RH izjasnili žele li da se u Ustav Republike Hrvatske prenese definicija iz postojećeg Obiteljskog zakona da je brak zajednica žene i muškarca.
Gotovo dvotrećinska većina izašlih birača poduprla je referendumsko pitanje te time unijela u hrvatski Ustav definiciju "Brak je životna zajednica žene i muškarca". Izlaznost je bila 37.90 posto.
Referendum je to koji je snažno podijelio hrvatsko društvo budući da su nastala dva pola, ugrubo rečeno, oni koji odobravaju homoseksualne brakove i oni koji nisu za iste.
Znakovita je tu i jedna izjava Željke Markić pred sam referendum.
"Željeli smo vidjeti među građanima smatra li dovoljan broj njih da je brak zajednica muškarca i žene. To smo odlučili nakon najava brojnih ministara da bi istospolni parovi uskoro mogli dobiti pravo na posvajanje djece, kao i cijele priče oko zdravstvenog odgoja... Išli smo potražiti put što građani o tome misle", rekla je ona.
Duboka podjela Hrvatske
Evo što je oko referenduma izvještavao Associated Press: "Većina Hrvata na referendumu je glasala za zabranu gay brakova. Velika je to pobjeda konzervativaca koje podržava Katolička crkva u najnovijoj članici Europske unije."
AP također piše da je referendum duboko podijelio Hrvatsku. Ističe da su liberalne grupacije od starta naglašavale da referendumsko pitanje narušava temeljna ljudska prava.
"Rezultati referenduma pokazuju da su desničarske i konzervativne snage u Hrvatskoj ojačale u jeku duboke ekonomske krize i raširene nezaposlenosti", pisao je AP.
Inače, dio medija je tada pisao i da se tu radi o porazu Željke Markić unatoč tome što je referendum prošao. Naime, Markić je računala na veću izlaznost, što bi bio pravi kapital, možda čak i u političkom smislu, koji ona ipak nije dosegnula.
Ovaj referendum bio je uvod u druge aktivnosti udruge U ime obitelji. Prije svega mislimo na događaj Hod za život, kojim se traži zaštita života od začeća do prirodne smrti, koji uz građane okupi i brojne pripadnike klera te desnih političkih opcija.
Druge inicijative
A bilo je i drugih neuspjelih referendumskih inicijativa.
Nakon presude Veselinu Šljivančaninu, Miroslavu Radiću i Mili Mrkšiću, HSP i braniteljske udruge pokušali su 2007. godine organizirati referendum o prekidu suradnje Hrvatske i Haškog suda.
Govorilo se o tome i u saboru.
Predsjednik vlade Ivo Sanader inicijatorima je kazao kako sada nije vrijeme da se razmišlja samo srcem, nego i razumom te da se ne treba zalijetati "grlom u jagode", nego razmišljati što je najkorisnije. Smatrao je da je sve osim daljnje suradnje s Haagom "autogol" i pogrešna politika.
Referendum ipak nije održan jer je Ustavni sud utvrdio da je tu bilo proceduralnih grešaka.
Godine 2008. Odbor za referendum o NATO-u, koji su činile udruge i stranke, pokušao je spriječiti ulazak Hrvatske u Sjevernoatlantski savez.
U Odboru su bili uvjereni da će bez problema prikupiti traženi broj od 10 posto glasova birača s obzirom na veliku podršku raspisivanja referenduma među građanima putem anketa (više od 70 posto), ali do toga ipak nije došlo.
Oni su prikupili trostruko manje potpisa od tada potrebnih 450.000.
Referendum o ćirilici
Godine 2013. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara tražio je referendum o ćirilici.
Prikupili su više od pola milijuna potpisa, a birače su pitali žele li da se Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina propiše da pravo na ravnopravnu službenu uporabu svog jezika i pisma manjine ostvaruju u sredinama u kojima čine više od polovice, umjesto tadašnje trećine ukupnog stanovništva.
Ustavni sud je neustavnim i nedopuštenim proglasio referendumsko pitanje.
Podsjetimo na izjavu tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića.
"Ustavni sud je po mom sudu donio na Ustavu utemeljenu odluku, ali i odluku koja je mudra s aspekta regulacije društvenih odnosa", rekao je predsjednik Josipović.
Inače, dio javnosti tada je upirao prstom u Crkvu, koja je navodno dozvolila prikupljanje potpisa za referendum o ćirilici u župnim uredima. Predsjednik HBK Vlado Košić kazao je tada da nema saznanja o tome, dodajući da "su im dozvolili da u krugu crkve skupljaju potpise".
Promjena izbornog sustava
Spomenimo i referendumsku inicijativu Narod odlučuje koja je tražila promjenu izbornog sustava. Održana je 2018. godine.
Prvo referendumsko pitanje odnosilo se na promjene izbornog sustava definiranog u članku 72. tako da se smanji broj saborskih zastupnika sa sadašnjih 100-160 na 100-120, da se na izborima umjesto jednog može zaokružiti tri preferencijska kandidata, da izborne jedinice prate granice županija, da se izborni prag smanji s pet na četiri posto te da birači mogu, osim izlaskom na birališta, glasovati i dopisnim i elektroničkim putem.
Drugo referendumsko pitanje odnosilo se na zastupnike nacionalnih manjina i to tako da oni odlučuju o svim pitanjima iz nadležnosti sabora, osim o povjerenju vladi i donošenju državnog proračuna.
No, ministar uprave Lovro Kuščević tada je rekao kako inicijativa nije skupila dovoljan broj glasova.
"Za prvu inicijativu Narod odlučuje o izmjeni izbornog zakonodavstva predano je 412.325 potpisa. Ispravnih je 371.450 potpisa, a neispravnih 40.875 glasova. Za drugu inicijativu Narod odlučuje o dopuni Ustava predano je 407.835 potpisa. Ispravnih je 367.169, a neispravnih 40.666 glasova", kazao je Kuščević.
Inicijativa Narod odlučuje, pak, tražila je da se kazni premijera Andreja Plenkovića i Kuščevića, navodeći da je "Kuščević po nalogu Plenkovića zloupotrebljavao svoj položaj kako bi ukrao narodu referendum za promjenu izbornog sustava". Dodali su da je bačeno "više od 30 tisuća valjanih potpisa za raspisivanje referenduma".
U svakom slučaju, naposljetku je Ustavni sud odbio inicijativu Narod odlučuje.
Istina o Istanbulskoj
Istovremeno s ovom inicijativom, skupljali su se potpisi i za inicijativu Istina o Istanbulskoj koja je za cilj imala da se glasa o ukidanju prihvaćene Istanbulske konvencije.
Za Inicijativu Istina o Istanbulskoj predano je 390.916 potpisa. Ispravnih je bilo 345.942, a neispravnih 44.974 potpisa, poručio je tada Kuščević. No i inicijatori ove ideje bili su također nezadovoljni brojanjem glasova. Tražili su da se ponovo izvrši prebrojavanje, navodeći da su prvotno prebrojavanje vodili dvoje korumpiranih političara, objašnjavajući da se radi o Kuščeviću i predsjednici Povjerenstva za provjeru potpisa njihove referendumske inicijative Tereziji Marić.
"Zanimljivo je da su oni uništili evidenciju o svojoj provjeri, što potvrđuje sumnju da je provjera bila lažirana i da potpisa ima dovoljno", kazala je koordinatorica građanske inicijative Istina o Istanbulskoj Kristina Pavlović.
Inicijatori su kasnije tražili i da se prikupljeni potpisi iz Ministarstva uprave, odnosno APIS IT-a, vrate u sabor, gdje ih je inicijativa predala, te pošalju na novo prebrojavanje, ali sada u Državno izborno povjerenstvo, uz nazočnost promatrača.
Od Ustavnog suda su zatražili održavanje javne rasprave u kojoj bi, kazali su, imali prilike iznijeti sve argumente o postupku provjere broja i vjerodostojnosti potpisa građana. Uputili su predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović zahtjev da iskoristi svoje ovlasti i raspiše referendum za otkazivanje Istanbulske konvencije.
Zaštitimo hrvatsku kunu
Naposljetku, podsjetimo i na inicijativu Zaštitimo hrvatsku kunu kojom bi građani dali svoj sud o uvođenju eura. Oni su, kako su sami kazali, prikupili 334.582 potpisa, a nedostajalo ih je još 34.285.
"Unatoč tome, smatram da je ovo jedna respektabilna brojka s obzirom na to da se nalazimo u doba pandemije", rekao je saborski zastupnik i član organizacijskog odbora Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček na konferenciji za novinare.
Pavliček je istaknuo kako se prikupljenim brojem potpisa šalje poruka vladi, pri čemu se odgovorna vlada ne bi smjela oglušiti na toliku brojku potpisnika, već bi trebala raspisati referendum.
Inače, inicijatori su upozorili na pitanje Zakona o referendumu.
"Toga nigdje u Europi nema, u tako strogim uvjetima skupiti više od 10 posto biračkog tijela za dva tjedna. To je samo jasan znak da inicijativu koju građani pokrenu vlada smatra apsolutno neprijateljskom i učinit će sve na formalno-pravnoj razini da ona ne uspije", upozorio je tada saborski zastupnik Suverenista Željko Sačić.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.
