NATALIJA BUGAJOVA, analitičarka ISW-a (Instituta za proučavanje rata), jednog od najpoznatijih instituta koji se bave analizom rata u Ukrajini, nedavno je dala intervju za ukrajinski portal Ukrajinska pravda. Bugajova je odrasla u Sjeverodonjecku, gradu u Luhanskoj oblasti koji je nedavno bio u fokusu rata te je sada pod kontrolom ruske vojske. Diplomirala je na Harvard Kennedy School of Governmentu, a timu ISW-a pridružila se prije šest godina. Posljednjih nekoliko godina posvetila je proučavanju ruskih vojnih kampanja, a kao motiv navodi rusku okupaciju dijela Donbasa 2014. godine.

Budući da je rat u Ukrajini posljedica ukrajinsko-ruskih odnosa te da postoji i političko-obavještajna pozadina, koja je još uvijek nedovoljno razjašnjena i pitanje je hoće li ikad biti, ovakvi intervjui svakako pomažu u rasvjetljavanju situacije.

Odnos Ukrajine i Rusije prije rata

Bugajova navodi kako je Rusija od 2014. godine nastojala preko LNR-a i DNR-a kontrolirati politiku Ukrajine te da ruskoj politici nije dovoljno da postigne samo neutralnost Ukrajine. Ti pokušaji su nastavljeni i nakon Majdana, odnosno za vrijeme predsjednika Porošenka i kasnije za vrijeme Zelenskog.

Institut je predviđao rat, a Bugajova navodi detalje:

"Da, predvidjeli smo istok, jug, zračne napade. Zašto nismo predvidjeli Kijev u punoj veličini? Zato što smo gledali kako su ruske trupe bile pozicionirane. Prema našim procjenama, način na koji su stajali i koliko ih je bilo nije bilo dovoljno za zauzimanje Kijeva i uspostavljanje kontrole nad Kijevom te općenito nad ovim dijelom Ukrajine. Također smo shvatili da je Rusija bila neadekvatno pripremljena za ovu konkretnu vojnu zadaću, a uz to bi Ukrajina, prema našim procjenama, pružila snažan otpor. Pogotovo jer je Kremlj promašio svoje procjene 2014. godine, kada su htjeli dobiti šest regija Ukrajine, a dobili su samo dijelove dviju regija, u kojima su dobro predvidjeli raspoloženje lokalnog stanovništva."

Zanimljivo je da su zapadni obavještajci predviđali pad Kijeva u 96 sati, za što Bugajova navodi da je bilo pogrešno jer nije uzeta u obzir razina ukrajinskog otpora u glavnom gradu. Također, donekle kritizira način na koji Zapad promatra sukob u Ukrajini, odnosno narativ da će se u Ukrajini događati sukob Zapad – Rusija, čime se isključuje mogućnost da Ukrajina ima sposobnost da se odupre samostalno, barem u jednom dijelu zemlje.

Ruska informativna kampanja tome je znatno pridonijela prikazujući Ukrajinu kao visoko korumpiranu i podijeljenu zemlju (što je možda i točno, ali je problem to što i rusku vojsku nagriza korupcija u mjeri koja nije zanemariva), u kojoj ne postoje vojno-industrijski kompleksi itd.

Rusija i planiranje rata

Rusko planiranje rata, prema riječima Bugajove, podrazumijevalo je brzo zauzimanje Kijeva, što nije potvrđeno iz ruskih službi, ali je generalno mišljenje većine analitičara. Bugajova uvodi i pojam hibridnog rata te napominje da unatoč mnogim mišljenjima, princip hibridnog ratovanja ne isključuje i koncept vojne invazije. Jedina je razlika, prema njenom tumačenju, što u konceptu hibridnog ratovanja uporaba sile jest ograničena.

Tako da plan zauzimanja Kijeva za tri dana načelno odgovara toj doktrini. Također, smatra da Rusija nije namjeravala voditi ovakav rat u Ukrajini. Rusija je godinama pripremala svoj vojni kompleks za korištenje vojne moći u ograničenim uvjetima, kada su svi ostali uvjeti – informacijski, politički i dr. – već izgrađeni. Uvođenje ograničenih snaga odvija se kako bi se postigli konačni ciljevi. To je koncept hibridnog ratovanja kojim se služi Rusija. U tom kontekstu može se tumačiti i objava "specijalne vojne operacije", a ne objava rata i sveobuhvatne mobilizacije.

Nastavak rata

Analitičarka navodi kako Rusija ima jaku kontrolu na informacijskom polju. Isto tako, velik dio stanovnika Rusije podržava rusku politiku i ideju jake Rusije, no ne želi se boriti u ovom ratu. Da sutra predsjednik Putin najavi kraj vojne operacije i objavi da su postignuti ciljevi u Ukrajini, većina bi se s tim složila. 

Da je Rusija zaista promijenila, odnosno suzila operativne ciljeve, kao što su mnogi analitičari tvrdili, potvrđuje i Bugajova:

"Ukrajina je u prvoj fazi uspješno natjerala Rusiju da suzi svoje operativne ciljeve – izbacila ju je iz Kijeva, Harkiva itd. Tada se Rusija ponovno usredotočila na zauzimanje Donbasa. Nije uspjela uspostaviti kontrolu nad dva područja odjednom pa se usredotočila na regiju Luhansk, točnije na Severodonjeck, gdje je koncentrirala resurse prvi put od početka kampanje.

Da, Rusija je nanijela ozbiljnu štetu ukrajinskoj vojsci u bitci za Severodonjeck, ali se i iscrpila. Mnogi ruski vojni resursi, posebice časnici, izgubljeni su u ovih nekoliko mjeseci. A prema našim procjenama, nakon Luhanske oblasti, Rusija vjerojatno ima priliku napredovati i u Donjeckoj oblasti. No nakon toga će najvjerojatnije njihova ofenziva kratkoročno stati. Ključno je to što su Rusi potrošili puno resursa na zauzimanje ograničenih ciljeva."

Novi kadrovi

Iz izvora kao što je Telegram stižu izvještaji o formiranju novih dobrovoljnih jedinica širom Rusije. Operativna pauza, stoga, traje dulje od očekivanog. Budući da su gubici veliki na obje strane, ruska vojska formira nove jedinice diljem Rusije. Prije dva-tri tjedna krenula je u veliku akciju formiranja dobrovoljnih jedinica u svakom od 85 federalnih subjekata, od kojih se sastoji Ruska Federacija. Ideja je da bi svaki federalni subjekt oformio jedinicu od oko 400 ljudi koji bi prošli obuku od 30 dana prije nego što ih se pošalje u Ukrajinu.

Prema službenim podacima, plaće vojnika kreću se oko 3000 dolara (200.000 rubalja) mjesečno, što bi, ako novačenje bude uspješno, za 34.000 dobrovoljaca opteretilo vojni budžet sa 102 milijuna dolara mjesečno. Ovo je izvanredno sredstvo privlačenja stanovništva na dobrovoljnu borbu. Ipak, zasad ne uspijevaju u svim federalnim subjektima oformiti takvu jedinicu, no u nekima je odaziv za novačenje i iznad očekivanja.

Prema zadnjem izvještaju, federalni subjekti koji uspješno provode novačenje (više od predviđenog) su: Republika Čečenija, Republika Baškirija, Republika Tatarstan, Permski kraj i Čeljabinska oblast.

Bugajova je također spomenula problem novih ljudi u ruskoj vojsci, koje treba obučiti, uvježbati i borbeno pripremiti, što bi moglo potrajati.

Federalni subjekti koji uspješno provode novačenje jedinica do razine koja je predviđena su: grad Moskva, Republika Sjeverna Osetija, Republika Čuvašija, Kurska oblast, Novgorodska oblast, Penzenska oblast, Krasnojarski kraj i Primorski kraj.

Osim Moskve koja ima ogroman broj stanovnika (oko 13 milijuna) i Kurske oblasti koja je na granici s Ukrajinom, federalne jedinice koje su uspjele izvesti novačenje uglavnom su u unutrašnjosti Rusije. Dobar dio otpada na republike s manjinskim turkijskim, kavkaskim i mongolskim narodima koje uspješno provode oformljivanje novih jedinica.

Bjelorusija

Analitičarka se dotaknula i uloge Bjelorusije u ratu, odnosno pritiska Rusije da je Bjelorusija aktivno podrži u ratu.

"Znamo da Putin pokušava prisiliti Bjelorusiju. Od tih nastojanja nije odustao. Kampanja pritiska na Bjelorusiju, Lukašenka i njihove trupe se nastavlja. Dakle, ovo treba pratiti. Do sada su se Lukašenko i bjeloruske trupe uspjeli, da tako kažemo, oduprijeti tom pritisku. Ali uvijek postoji rizik da će Putin izvršiti jači pritisak na Bjelorusiju."

Spominje se da bjeloruska vojska nije velika i da je upitno koliko je spremna boriti se u ovom ratu. Također, motivacija Bjelorusije i same bjeloruske vojske za sudjelovanje u ovom ratu je slaba, a i bjeloruska vojska dugo nije bila u ratu.

Odesa

Analitičarka je na kraju govorila o ruskim napadima na Odesu i kolike su šanse kopnenog udara na taj grad. Upravo je Odesa jedan od onih gradova u Ukrajini koji su na simboličnoj razini jako važni za Rusiju. Jedan od najpoznatijih ruskih ideologa i političara Aleksandar Dugin u jednom od svojih tekstova o Ukrajini napisao je: "Tko kontrolira Zmijski otok, kontrolira tijek povijesti." U kontekstu ovog rata, Ukrajina je zadnja uspjela ostvariti kontrolu nad Zmijskim otokom, što se slavilo kao pobjeda na simboličnoj razini. 

Prema Bugajovoj, ruska vojska zasad nema priliku zauzeti Odesu. To ipak ne isključuje raketne napade na grad. Njena je pretpostavka da ruska vojska neće krenuti u daljnje napade na jug Ukrajine dok ne dovrši rat u Donbasu. Ipak, ofenziva na Odesu je sasvim izvjesna ako se ostvare neki preduvjeti za to. Odesa je Rusiji važna iz nekoliko razloga, kao što su kontrola nad jugom Ukrajine, kontrola Crnog mora i veza s Pridnjestrovljem.

Koncentracija Zapada

Zapad vojno pomaže Ukrajini, što je prema analitičarki ključno za obranu te zemlje, no naglašava da ruske informativne kampanje rade na tome da unište podršku Ukrajini sa svih strana. 

Iz analiza ISW-a, kao i ovog intervjua, može se zaključiti da Rusija formira nove, svježe kopnene snage za nove ofenzive u Ukrajini. Ruska vojska čvrsto se ukopala na jugu Ukrajine, a iako Ukrajina najavljuje određene ofenzive, zasad ne uspijeva ozbiljno pomaknuti liniju fronta. 

Rusija svojom propagandom pokušava skrenuti pozornost Zapada s rata u Ukrajini. Sveukupni dojam je da joj to donekle i uspijeva. Sve češće je u zapadnim medijima fokus više na ekonomske i energetske posljedice rata nego na sam rat, a dio pozornosti preuzela je i situacija na Tajvanu te nedavni upad FBI-a na imanje bivšeg predsjednika SAD-a.