Foto: FaH

PREMA bilo kojem mjerilu, američka politika prema Rusiji je propala.

Iako je navodno pod diplomatskom i gospodarskom izolacijom međunarodne zajednice predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, Moskva je uspješno uputila izazov SAD-u, kako u Siriji i Ukrajini, tako i u cyberspaceu.

Zbog toga bi iznalaženje novog pristupa prema Rusiji trebao biti vrhunski prioritet za oba predsjednička kandidata. Dosad nijedan nije ponudio konstruktivnu viziju: dok Hillary Clinton predstavlja Vladimira Putina kao filmskog zlikovca, za Donalda Trumpa on je saveznik na čekanju.

Rusiju se ne može ni poraziti ni transformirati

Najčešći američki odgovori na Rusiju u zadnja tri desetljeća zasnivali su se na jednoj od dvije pretpostavke: ili da se Rusiju može u potpunosti poraziti, ili da je se može transformirati u prijateljsku, demokratsku državu. Ali Rusija nije demokracija, niti se demokratizira, a unatoč svom opadanju i dalje je svjetska sila.

Idući predsjednik mora angažirati Rusiju kroz sveobuhvatnu kombinaciju suradnje i nadmetanja, na način koji najviše odgovara američkim interesima. Ali prije svega, mora se baviti s Rusijom kakva ona zaista jest, piše Foreign Policy, koji iznosi sedam glavnih točaka za novu strategiju:

1. Shvatiti da se ne radi samo o Putinu

Idući predsjednik mora shvatiti da je geopolitika, ne Putin, glavni razlog zbog kojeg je Rusija problematična za Europu. Ni Putinov odlazak ni šira smjena režima neće izgladiti taj odnos, jer njegova vanjska politika uživa dominantnu podršku elite, pa i javnosti. Geopolitičko nadmetanje je neizbježno među velikim silama sa svjetskim ambicijama.

SAD su nakon pada SSSR-a pokušale integrirati Rusija u Zapad potičući njenu tranziciju u demokraciju s tržišnim gospodarstvom. U isto vrijeme došlo je do proširenja NATO saveza i EU na istočnu Europu. Međutim, Rusija je pod Putinom obnovila geopolitičku moć i ambicije. Počela je odgovarati na američke napore, prvo u bivšem SSSR-u, zatim u Europi, a sada i na Bliskom Istoku. SAD se moraju prilagoditi ovim izazovima i odrediti prioritet - gdje trebaju pristati na kompromis, a gdje ne smiju ustuknuti pred ruskom prijetnjom.

2. Spriječiti Ukrajinu da postane zamrznuti konflikt

Ruska agresija na Ukrajinu bila je prekretnica koja je dovela do krajnje zategnutih rusko-američkih odnosa danas. Da bi ostvarili diplomatski napredak na ukrajinskom planu, EU i SAD ne smiju odustati od dvije ključne stavke sporazuma u Minsku: vojna deeskalacija i održivi politički proces za okončanje konflikta. Rusiji treba dati poticaj da povuče teško naoružanje iz regije pod kontrolom separatista i osigura ukrajinskim vlastima kontrolu nad granicom. U suprotnom, istočna Ukrajina postat će još jedan "smrznuti sukob" u nizu.

3. Ozbiljno razgovarati o Europi

Dok će idući američki predsjednik morati zaštititi europske NATO saveznike od ruskih akcija na kratki rok, na dugi rok će trebati postaviti temelje za održiviji europski sigurnosni okvir, u koji bi Rusija bila uključena.

Washington mora učvrstiti kolektivnu NATO obranu i bolje koordinirati savezničke vojne snage. No nužan korak u sprečavanju konflikta bit će i unapređenje foruma u kojima sudjeluju Rusija i Zapad, kao što je Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE) - čak i ako ne mogu pomiriti svoje nesuglasice.

 4. Uspostaviti veću kontrolu naoružanja

Unatoč smanjenjima nuklearnog arsenala pod sporazumima kao što je novi START, Rusija je i dalje jedina država koja može uništiti SAD u roku od 30 minuta. Rusija je, također, jedna od rijetkih zemalja sa znanstveno-tehnološkim kapacitetom za proizvodnju naprednih oružja koja mogu izmijeniti globalnu ravnotežu snaga, bilo izravno ili izvozom u druge zemlje, kao što su Kina ili Iran. Rusija može znatno pomoći ili sabotirati zaustavljanje nuklearne proliferacije, posebno kad su Sjeverna Koreja i Iran u pitanju.

S obzirom na duboko nepovjerenje između Rusije i SAD-a, ključni korak prema strateškoj stabilnosti bilo bi ostvarivanje maksimalne transparentnosti svake strane o svojim doktrinama i ciljevima za nuklearno oružje, napredna konvencionalna oružja, raketnu obranu, cyber-tehnologiju i druge tehnologije. Tako bi se izbjegla eskalacija do koje može dovesti nesigurnost u vlastite obrambene kapacitete.

5. Surađivati s Rusijom u Aziji

Zadržavanje Kine nemoguće je u današnjem svijetu. Umjesto toga, idući predsjednik trebao bi tražiti fleksibilna partnerstva s kineskim regionalnim konkurentima. Rusija može biti takav partner, ako Amerika želi spriječiti njenu potpunu stratešku i gospodarsku ovisnost o Kini.

Rusija je i dalje vrlo zabrinuta zbog rastućeg kineskog utjecaja na njenim granicama, dok najavljeni ruski "pivot prema istoku" nije dao očekivane tržišne rezultate. SAD bi trebale poticati, ne sabotirati, rusku prisutnost u Centralnoj Aziji te potencijalno partnerstvo s Južnom Korejom i Japanom.

6. Prepoznati da se u Siriji ne radi samo o Siriji

Unatoč kolapsu rusko-američkih pregovora o primirju, Amerikanci nemaju boljeg izbora od toga da nastave surađivati s Rusima. Vojne opcije poput no-fly zone nose sa sobom preveliki rizik konfrontacije s Rusijom. Pregovori, međutim, moraju uključiti raspravu o širim međusobnim odnosima, pogotovo u Europi. Americi je u vlastitom interesu uvažiti ruske sugestije povezanog rješenja u Siriji i Ukrajini.

7. Pokazati američki potencijal

Kao i u Hladnom ratu, i današnje rusko-američko suparništvo sadrži ideološki element. No umjesto komunističke klasne borbe, Rusija je danas fokusirana na umanjivanje američkog kredibiliteta na unutarnjem i vanjskom planu. Ruska propagandna i politička ofenziva će imati slabiji učinak ako idući američki predsjednik ozbiljno odgovori na globalne  izazove poput klimatskih promjena, nestašice resursa, nejednakosti, kulturnog pluralizma i migracija.

Hladni rat je završio ponajprije zato što su Rusi vidjeli Ameriku kao prosperitetno i uspješno društvo i model koji su htjeli slijediti. Isto tako, pogoršanje odnosa danas produbljeno je američkim krizama u Iraku i Afganistanu, kao i na Wall Streetu. Ponovni američki uspjeh i rast vratio bi povjerenje u SAD kao atraktivnog partnera, a možda i uzor.