TAKOZVANA posljednja milja isporuke, dostava narudžbe do vrata naručitelja, dugo je bila opsesija kompanija za e-trgovinu. Kako bi taj put bio što je moguće učinkovitiji, neke su se kompanije upustile u ekstremne eksperimente. Imamo primjer Walmarta, koji je prije dvije godine pokušao zatražiti od svojih zaposlenika da prije i nakon posla dostavljaju online narudžbe vlastitim vozilima. Ideja je kasnije napuštena, ali problem posljednje milje postoji i danas, čak i za najveće trgovce.

Sada, pak, Amazon nudi svojim zaposlenicima desetke tisuća dolara za isporuku paketa, ali prvo moraju napustiti svoje sadašnje poslove, piše američki magazin Wired.

U lipnju prošle godine Amazon je osmislio program Delivery Service Partner kako bi poduzetnicima omogućio da pokrenu vlastiti biznis dostave paketa za Amazon. Ideja je bila da se ubrza isporuka narudžbi, i to bez oslanjanja na UPS ili FedEx. U ponedjeljak je Amazon objavio da će svojim zaposlenicima ponuditi do 10.000 dolara kako bi napustili svoje trenutačne pozicije i priključili se programu, kao i bruto plaću za tri mjeseca. Inicijativa je pokrenuta dok Amazon pokušava svoje Prime narudžbe isporučiti u jednom danu umjesto u dva, što njihovu posljednju milju čini još važnijom.

Tko se može prijaviti?

Ne može se baš bilo tko prijaviti za program Amazon Delivery Service Partner. Potrebno je investirati najmanje 10.000 dolara i imati još najmanje 30.000 dolara gotovine (ovaj drugi zahtjev je ublažen za zaposlenike). Upravo ova stroga pravila mogla bi biti jedan od razloga zbog kojih se Amazon obraća svojoj vlastitoj radnoj snazi za pomoć. Kompanija kaže kako je prošle godine dobila više od 200 partnera za dostavu, ali u SAD-u je sve manje nezaposlenih i nije sasvim jasno koliko je još ljudi u poziciji da se priključe programu. Osim toga, čini se da Amazon preferira suradnju s manjim dostavnim kompanijama. Na svojim web-stranicama Amazon navodi kako tipični partner ima manje od 100 zaposlenika i 40 kombija. Rast Amazonovih partnera je, čini se, ograničen, a njegove dostavne potrebe nemaju limita.

Partneri za isporuku smatraju se vanjskim suradnicima, njihovi vozači nisu Amazonovi zaposlenici. Iako tehnički mogu raditi za bilo koju kompaniju, Amazon svojim partnerima nudi pristup brendiranim vozilima koja se mogu koristiti samo za prijevoz Amazonovih paketa. Takav pristup poslovanju Amazonu pomaže da konkurira kompanijama kao što je FedEx, koji također surađuje s tuđim vozačima za svoje kombije i kamione. Tako Amazon izbjegava odgovornost za pružanje pogodnosti vozačima, kao što je zdravstveno osiguranje.

Amazon ipak nije u cijelosti izbjegao suradnju s individualnim dostavljačima. Od 2015. godine oslanja se na njih kroz svoju platformu Flex, koja je slična Uberu, te ugovornim vozačima omogućava da dostavljaju Amazonove pakete za 18 do 25 dolara na sat. Ovaj je program vjerojatno težak za provođenje, smatra Cathy Morrow Roberson, osnivačica konzultantske tvrtke Logistics Trends&Insights. Ona kaže kako kompanije ne bi trebale biti ovisne o crowdsourcingu u svojim strategijama posljednje milje jer je s nesigurnom i nestalnom radnom snagom teško planirati posao.

Amazon Flex

Amazon Flex pokazao se također kao noćna mora za odnose s javnošću. Serija medijskih istraga i svjedočanstva iz prve ruke dokazuju kako je naporan rad povezan s isporukom Amazonovih paketa te da vozači moraju koristiti prepoznavanje lica.

Dostavni partneri, s druge strane, mogu svoje vozače tretirati kako god žele. Ta bi se sloboda mogla pokazati atraktivnom za mnoge sadašnje Amazonove zaposlenike, zainteresirane za pokretanje vlastite tvrtke. Biti dostavni partner moglo bi se pokazati pametnom poslovnom odlukom, posebice zato što su samovozeće dostavne usluge još godinama daleko. Dok Amazon brzo automatizira druge dijelove svoga opskrbnog lanca, morat će se i dalje oslanjati na vozače kako bi paketi prošli i tu posljednju milju.

U međuvremenu, Amazonovi konkurenti također idu naprijed. Walmart je upravo najavio da će također ponuditi isporuku sljedećeg dana.