SVI ONI koji su mislili da bi papa Franjo mogao unijeti neku revoluciju u prilično učmalu Crkvu ovih su tjedana grubo demantirani. Papa je zbog svog zatezanja s pitanjem zaređenja žena dobio prilično jaku pljusku u Leuvenu, na svjetski najstarijem katoličkom sveučilištu, na što je odgovorio sofističkom tvrdnjom da žena ne može biti muškarac.

Ne samo što ne kani prihvatiti zahtjev progresivnijeg dijela Katoličke crkve da žene postanu svećenici, Papa ih ne želi vidjeti ni na mjestu đakonica, to je pitanje namjerno ostavio na čekanju.

Toliko o revoluciji, Crkva će za to morati čekati nekog drugog papu.

Žene i đakonstvo

Premda sam se već na to navikao, uvijek se divim toj sposobnosti Crkve da raspreda o pitanjima koja su zapravo davno riješena. Prije nekih dvije tisuće godina imamo zapis o đakonici, to se uči najkasnije na drugoj godini teologije.

Na prijelazu iz 57. u 58. godinu Pavao je u Korintu i piše vjernicima crkve u Rimu, koju nikada ranije nije osobno posjetio. Ta će poslanica ući u povijest kao jedan od najznačajnijih spisa, a Rimljanima ju Pavao šalje preko Febe, za koju kaže da je đakon crkve u Kenhreji (luke pokraj Korinta).

Katolički prijevodi pokušavaju ovu riječ "đakon" nekako izvrdati, pa tu stavljaju riječ "poslužiteljica"; pravoslavni Vukov prijevod veli "sluškinja"; u izvornom grčkom tekstu jednostavno piše "đakon" (što je zapravo u muškom rodu).

Pavlova đakonica

Istina, riječ "đakon" i u Novom zavjetu i u onodobnoj grčkoj kulturi mogla je značiti svašta – u Lukinom Evanđelju ona definitivno označuje osobu koja poslužuje hranu i obavlja druge kućanske poslove. 

Ali ne i kod Pavla – u Filipljanima 1,1 Pavao pozdravlja đakone zajedno s biskupima, očito su i jedni i drugi imali liderske pozicije u najranijoj Crkvi. 

Feba je po svemu sudeći u Rim putovala iz poslovnih razloga. Ona pripada sloju bogatih udovica, koje su zahvaljujući svom imutku imale u grčkom društvu puno viši položaj od običnih žena. Za nju Pavao veli da je njemu i brojnima bila zaštitnica (prostatis), što znači da mu je i financijski pomagala. Ona nije obična sluškinja koju onda Pavao šalje da nosi poštu u Rim, nego bogata i ugledna žena, koja poslom odlazi u centar tadašnjeg biznisa, a usput nosi i pismo svog štićenika.

Ni ne pomišljajte da papa Franjo nije ovo nikada pročitao i da nema pojma što veli grčki tekst. Svejedno, rasprava o ženama đakonicama se nastavlja. Odnosno, prekida na neko vrijeme.

Spol i rod

A u temelju cijele problematike jest pitanje koje je također odavno riješeno: premda je spol biološka kategorija, određivanje uloge žena u društvu, a tako i u Crkvi, nema nikakve veze s biologijom.

To što se praktički sva zanimanja pišu u muškom rodu – štoviše, to što je i riječ Bog u valjda svim jezicima muškoga roda – nema veze s biologijom, nego s društvenim odnosima. To je ona razlika između spola i roda, spol je prirodno determiniran, a rodne uloge određuje društvo. 

Nitko time ne pokušava reći da mi spol odabiremo po svom nahođenju, kako se odmah nabija na nos onima koji prave razliku između spola i roda.

Nažalost, Papin odgovor upravo se i igra s tim danas vrlo popularnim antiwoke sentimentima. "Žena je važnija od muškarca", prijetvorno laska pontifeks, "ali" (uvijek gledajte samo ono što ide iza "ali", a ne što je ispred), "strašno je kad žena želi biti muškarac. Ne, ona je žena!", patetično poentira crkveni poglavar. Da prevedem, ako žena želi biti svećenik, onda ona zapravo želi imati pimpek. A vi koji biste htjeli zaređenje žena, vi ste svi woke, kao i taj vaš apostol Pavao.

Plivanje sa strujom

Papa je zapravo odabrao komotnu poziciju čovjeka koji slijedi i tradiciju organizacije kojoj je na čelu, kao i suvremeni konzervativizam.

Samo pogledajte što se šera po internetu i društvenim mrežama, silni poluintelektualci pokušavaju sebe prikazati muškarčinama time što namjerno iskrivljuju sliku o nejednakom položaju žena u društvu. One koji se zalažu za prava žena ili se trpa u woke vreću ili ih se proglašava maloumnima, neobaviještenima i naivnima.

I Papa se lagodno priklonio oživljenim konzervativnim strujanjima i u Crkvi i izvan nje. Jednoga dana Crkva možda opet dobije svoju Febu i tisuće drugih Feba. Jednoga dana Crkva možda dobije i svoje prve svećenice.

Samo definitivno se neće dogoditi za vrijeme ovoga pape. Vjerojatno ni za našega života.

Ateisti i Crkva

Imate se pravo zapitati što bi jednome ateistu uopće značila strujanja u Crkvi čija učenja ionako u potpunosti odbacuje. 

Koliko god bio kritičan prema kršćanstvu, ne mislim da je ono izmislilo nejednakost spolova. Čak je u samim počecima izgledalo da bi kršćanstvo moglo tu nešto i temeljno promijeniti – o čemu svjedoči i postojanje barem jedne đakonice u Crkvi Pavlovog vremena. 

To se, međutim, nije dogodilo. Naprotiv, Crkva je već postojeću nejednakost dodatno zacementirala i posvetila. Žene ne mogu biti svećenice jer je Isus za apostole odredio isključivo muškarce, glasi jedan od najpoznatijih argumenata.

Kad bi se ipak dogodilo to čudo da žene budu i đakonice, svećenice, biskupice – čak i papise, to bi imalo snažnog odjeka u cjelokupnom našem društvu. Ljudi bi postali svjesni da ni biologija ni Bog nisu odredili da žene moraju za isti rad primati manju plaću ili više raditi po kući unatoč svom punom radnom vremenu. Ili šutke trpjeti nasilje u braku.

Sve što se dosad učinilo po pitanju jednakosti spolova postiglo se ne uz pomoć Crkve, nego unatoč njoj. Bilo bi krajnje vrijeme da Crkva po ovom pitanju već jednom prijeđe na pravu stranu povijesti.

Ili ju treba podsjećati koji to spol čini veliku većinu posjeta misama?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."