U HRPI događanja prošlog tjedna možda vam je promaknula jedna od zanimljivijih vijesti – SDP je već drugi mjesec najpopularnija stranka u Hrvatskoj. Štoviše, prema zadnjoj anketi, malo su i pojačali razliku u odnosu na HDZ.

Naravno, anketa je jedno, a glasovi po izbornim jedinicama nešto sasvim drugo, no za sve one koji se bave politikom važni su trendovi. A trend je da SDP s Berom, isti onaj SDP koji ne nudi ništa osim par već ocvalih političara i još ponekog izvučenog iz arhive, uredno i sustavno nagriza Plenkovićev HDZ. Nagriza ga do te mjere da u samom HDZ-u, barem kod onih koji znaju računati, vlada prilična nervoza. U Hrvatskoj gubitak izbora nije samo gubitak izbora, to je gubitak tisuća direktorskih i upravnih mjesta kojima se hrani stranačka mašinerija. U ovakvom HDZ-u to znači ni manje ni više nego izvjestan raskol, iznošenje tona prljavog rublja pred novinare i sve ono što prati čopor koji se bori oko preostale kosti.

Može HDZ, naravno, pričati kako ljudi nisu shvatili važnost predsjedanja Unijom (što je nešto što automatski zapadne svaku članicu), može pričati i kako im je Škoro oduzeo dio biračkog tijela (zamislite tog Super-Škoru, sam samcat ugrozi stranku od 200.000 članova), može HDZ pričati svašta, no teren govori svoje. Čini se da je bahatost i muljanje nešto što Hrvati sve manje praštaju. No postoji još jedan značajan uteg HDZ-u. Nešto kao u crtićima kada lik stoji negdje na klackalici pa mu netko uvali nakovanj u ruke. A taj nakovanj bi mogao biti upravo – Milan Bandić i koalicija HDZ-a s Milanom Bandićem. Na državnoj razini Bandić podržava HDZ, na gradskoj HDZ podržava Bandića. Tiho, bez puno forme. Ali konkretno i sasvim vidljivo.

Zagreb je puno više od jednog grada

U ovako centraliziranoj Hrvatskoj Zagreb i upravljanje Zagrebom je puno više od upravljanja jednim gradom. Dok upornost gradonačelnika Rijeke prema trošenju javnog novca za obnovu Galeba, talijanskog broda za banane, ili neuspjesi splitskog gradonačelnika Opare oko spašavanja šume na Marjanu nikako da postanu nacionalne teme, zagrebačka skupština i GUP pune nacionalne medije. Cijela saga oko GUP-a uredno se prepričava i na nacionalnim televizijama i radiju, dakle medijima koji pokrivaju onaj ne baš mali dio Hrvatske u kojem ispod trećine kućanstava ima brzi internet i gdje se vijesti slušaju na HTV-u, a komentiraju u birtiji. A u tom Zagrebu Bandićevu većinu uredno održava HDZ.

Težak teret DORH-ovih optužnica

Na ekranima, sve do zadnjeg glasača i zadnjeg televizijskog prijemnika, još uvijek s katodnom cijevi i u starom formatu, s kutijom za digitalni signal – pojavljuje se umoran, iscrpljeni lik zagrebačkog gradonačelnika, čovjeka kojeg gledamo na televiziji već 20 godina, ali koji nikada nije ovako loše ni govorio ni izgledao. Kao prvo, opterećen je teškim optužnicama DORH-a. Nema tu ništa pravomoćno, ali to nisu neke anonimne prijave, već optužnice Državnog odvjetništva i brojni sudski postupci koji su uredno javni pa nakon svakog ročišta mediji pune stupce dokumentacijom i izjavama. A priče o mnogobrojnim prijateljima i kumovima da i ne spominjemo.

Tu su još vrlo maštovite ideje i afere oko adventskih kućica, da seksističke i druge ispade ne nabrajamo… Gradonačelnik Zagreba, kako mu je službeni naziv, osoba je preopterećena aferama, osoba koja uredno novinarki na dužnosti kaže da je "rajca", osoba koja pomoću svoje stranke prvo gura jedan GUP, da bi ga onda vlastitim amandmanima mijenjala (uz jasnu osudu struke), pa onda promjene povlači kako bi baš svakome bilo jasno da nije stvar u GUP-u, nego u suštom vladanju gradom.

Na kraju i javnim novcem, komercijalnim oglasima, objavljuje svoju "istinu" o GUP-u. Bilo gdje drugdje u svijetu davno bi dao ostavku. Ali ne u Hrvatskoj. Ovdje stoji, čeka i podsjeća – upravo podsjeća na ono što bi HDZ volio skriti.

Bandić predstavlja onu sliku hrvatske politike koju HDZ očajnički želi skriti

Budimo realni – osim u opsegu, Bandić ne radi ništa što stotine drugih HDZ-ovih dužnosnika ne rade, samo na manjoj razini i koliko je god moguće skriveno. No upravo zato Bandić predstavlja onu sliku HDZ-a koju HDZ o sebi očajnički želi skriti. Bandić je HDZ-ov Dorian Gray. No ovog puta nije kao u romanu Oscara Wildea The Picture of Dorian Gray, u kojem slika koja stari stoji u potkrovlju dok glavni lik, lijep i mlad, šeta svijetom. Ovdje je Bandić na čistini.

Sve ono loše u upravljanju Zagrebom, sve ono loše u hrvatskoj politici, svi ti prijatelji, kumovi, svi ti čudni razgovori i ugovori, sva ta poskupljenja infrastrukture, svi ti cirkusi s otpadom – uredno su pred kamerama. I uredno podsjećaju da upravo HDZ prati i poštuje i održava takvu politiku. Ništa što se ne događa drugdje; nije da i drugdje ne poskupljuju radovi kao u slučaju zagrebačke žičare, nije da i Split nema cijeli cirkus oko otpada, ali ovdje je previše kamera. I ovdje imamo samodopadnog gradonačelnika koji se ne skriva, već obožava kamere i govori o sebi u trećem licu. I imamo HDZ. Stranku koja ga drži tamo gdje ga drži. Na vlasti.

HDZ se drži Bandića kao utopljenik broda koji ga gura u dubine

Bandićev model upravljanja gradom tone. A HDZ se tog modela drži kao čovjek u moru tonućeg broda i čeka da ga ovaj povuče u dubinu umjesto da se što dalje odgurne i otpliva. Zašto to HDZ radi? Manji razlog su Bandićevi žetončići u saboru – istina je da drže saborsku većinu, ali u slučaju frke podržali bi oni Plenkovića, znaju da im je ovaj mandat zadnji. Temeljni problem su mnogi HDZ-ovci zaposleni na finim mjestima u gradskoj upravi, Holdingu i drugim organizacijama vezanim za Zagreb. HDZ u Zagrebu nikada nije bio jak, bez Bandića mnogi HDZ-u bliski ljudi  mogli bi se naći na vjetrometini i zato HDZ pokušava na sve načine smiriti cijelu frku oko Zagreba. A to ne ide.

U zadnjoj epizodi – izborima za sabor, a nalazimo se u izbornoj godini, to čvrsto držanje HDZ-a za Bandića moglo bi im se osvetiti. I Bernardić i Škoro dobro znaju da je Bandić slika upravo onakve politike kakvu HDZ provodi, ali je voli skriti. Svaki od njih će to na svoj način iskoristiti. Bandić je HDZ-ova slika Doriana Graya, samo ne na tavanu, već pred kamarama. Bandić je suština politike HDZ-a, a ne uglađeni i fini EU Plenković. Narod to vidi. I sve mu se više, unatoč bliskosti nekih HDZ-u, gadi zaokružiti na izborima tu stranku.