AKADEMIK Vlatko Silobrčić obratio se Indexu sa zamolbom da objavi njegovu reakciju na intervju ranije objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u kojem je bivša ravnateljica Instituta Ruđer Bošković njega i još nekoliko hrvatskih znanstvenika, među kojima i Ivicu Puljka, optužila da su sudjelovali u njezinoj politički motiviranoj smjeni.

Budući da je intervju objavljen tijekom kampanje za gradonačelnika Splita, Silobrčić smatra da je osmišljen i tempiran tako da kompromitira Puljka i smanji mu šanse u utrci za novi gradonačelnički mandat.

Silobrčić kaže da je svoju reakciju poslao Slobodnoj Dalmaciji, no da je ona nije objavila.

Mi je ovdje prenosimo u cijelosti.

"Gospođe i gospodo,

Molim vas, da prema Zakonu, ovo moje pismo objavite u jednom od sljedećih brojeva Slobodne Dalmacije. Ne mora to biti na naslovnici, niti moja fotografija mora biti iste veličine kao ona gospođe Danice Ramljak. Ipak, bilo bi pristojno da to objavite prije izbora za gradonačelnika Splita, jer je i vaš članak bio "prikladno tempiran" pa ne vidim razloga da i moj komentar ne bude jednako tako tempiran.

Javljam vam se u vezi s razgovorom koji ste imali s Danicom Ramljak, koji ste stavili na naslovnu stranicu Slobodne Dalmacije, i po kojem je kolega Ivica Puljak bio glavni krivac u smjeni Danice Ramljak s mjesta ravnateljice Instituta Ruđer Bošković. Javljam se kao jedan od devet članova Upravnog vijeća u tom mandatu. Upravno je vijeće sve odluke donosilo većinom glasova prisutnih. Zato bi bilo dobro da Danica Ramljak javno objasni kako je to kolega Ivica Puljak imao posebno istaknutu ulogu u njezinu smjenjivanju.

"Nije uzela u obzir mogućnost da nije dobro obavljala ulogu ravnateljice"

Danica Ramljak je u objavljenom razgovoru uspjela napisati svašta; što ide u taj razgovor i što ne bi trebalo ići u njega. Ukratko, ja mislim da je propustila spomenuti samo jednu jednostavnu mogućnost ("Occamova britva"): Ramljak jednostavno nije uzela u obzir mogućnost  da nije dobro obavljala ulogu ravnateljice te da su mogli postojati drugi stručnjaci koji su to mogli obavljati bolje od nje. Zato je morala nabrajati političke afilijacije, ali opet samo nekih članova Upravnog vijeća.

To je, valjda, trebalo značiti da je sve što se s njom događalo bilo politička ujdurma. Međutim, ne pada mi na pamet o tome ovdje raspravljati jer to ne smatram bitnim za ovaj predmet. Umjesto šire rasprave, postavit ću samo jedno pitanje: je li politika imala ikakvu ulogu pri njezinu postavljanju na mjesto ravnateljice IRB-a?

"Prijesna je laž da je dobila sudsku zadovoljštinu"

Danica Ramljak je mene u tom razgovoru spomenula nekoliko puta, no odlučio sam izdvojiti samo dva slučaja: jedan je njezina ocjena da ja nikako nisam zaslužio biti u Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Sabora, a drugo je prijesna laž da je ona dobila sudsku zadovoljštinu nakon što me je tužila te da sam se ja njoj zato javno ispričao. Ajmo sad vidjeti kako s tim dvjema tvrdnjama stoje stvari.

Što se tiče mog imenovanja u saborski Odbor, imam samo jedno pitanje i poticaj Danici Ramljak da javno nabroji moje manjkavosti zbog kojih nisam bio pogodan za to članstvo. Mislim da bi to, umjesto nedefiniranog nabacivanja blatom, bilo baš viteški od nje. Samo molim za njezinu jasnu argumentaciju za takvu ocjenu.

A sada i o prijesnoj laži. Evo dokazivog opisa slučaja. Ne sjećam se točno kad sam bio dobio poziv na ročište pod optužbom da sam jednoj novinarki rekao par rečenica o njoj, za koje me Danica Ramljak optužila. Pozvan sam na ročište koje je bilo veoma brzo gotovo. Naime, sudac u predmetu pitao je prisutnu novinarku poznaje li me, je li ikada sa mnom razgovarala i, ako jest, jesam li izrekao spomenute rečenice.

Novinarka je odmah odgovorila da me prvi put u životu vidi i da nije nikada sa mnom razgovarala. Sudac je stoga zaključio postupak i ja sam bio oslobođen. Potrebna je prilično velika i neobuzdana mašta da se iz toga zaključi kako sam bio osuđen i da sam se javno ispričao Danici Ramljak.

Akademik Vlatko Silobrčić", stoji u reakciji.