ZAMISLIMO da je tuniska vlada autoritarnog vladara Zinea El Abidinea Ben Alija u prosincu 2010. znala kakve će posljedice imati samospaljivanje jednog uličnog prodavača voća.

Smrt Mohameda Bouazizija potaknula je masovne prosvjede koji su Ben Alija prisilili na bijeg iz zemlje, a revolucija je nadahnula pobune diljem regije i iz temelja promijenila Bliski istok. Što bi se dogodilo da je režim tada raspolagao alatima umjetne inteligencije (UI) koji su mogli na vrijeme predvidjeti takav razvoj događaja?

Vlasti bi možda uspjele spriječiti prosvjede ili uhititi vođe pokreta prije nego što je on ojačao. Režim Ben Alija nije imao takve instrumente, no danas neke autoritarne vlade posjeduju tu tehnologiju, a kako se predviđanje sukoba uz pomoć UI-ja ubrzano razvija, raste i mogućnost gušenja političkih prosvjeda u začetku, piše DW.

Kako će umjetna inteligencija predviđati sukobe

Neki modeli za predviđanje već postoje. Umjetna inteligencija kombinira strojno učenje s ljudskom stručnošću kako bi "prepoznala nove, suptilne signale rizika od sukoba u zemljama koje trenutačno nisu u ratu", objašnjava Christopher Rauh, profesor ekonomije i znanosti o podacima na Sveučilištu u Cambridgeu.

On je i suosnivač organizacije ConflictForecast, koja surađuje, između ostalog, s njemačkim i britanskim ministarstvima vanjskih poslova. Riječ je o potencijalno opasnom alatu. "Postoji bojazan da bi akteri sa zlim namjerama mogli zloupotrijebiti podatke", kaže Rauh. Zato njegova organizacija ne objavljuje prognoze prosvjeda, iako im je model prilagodljiv.

"S nekoliko izmjena mogli bismo izrađivati takve prognoze. Ali, s obzirom na to da prosvjedi mogu biti legitiman izraz demokracije, te podatke ne objavljujemo", ističe. Modeli još uvijek nisu toliko precizni da bi ih autoritarne države mogle lako zloupotrijebiti. "Oni rade s prosječnim vrijednostima. To nije magija", kaže Rauh, ali dodaje da bi s boljim prognozama i više podataka mogli rasti i rizici.

Kako funkcioniraju prognoze i koja su im ograničenja

Modeli umjetne inteligencije uče iz ogromnih količina podataka. To uključuje medijske izvještaje, informacije promatrača sukoba poput neprofitne organizacije ACLED, ekonomske pokazatelje, demografske podatke, stope smrtnosti dojenčadi, pa čak i podatke o mobilnoj telefoniji i zračnom prometu.

Ključna je opsežna povijesna baza podataka, po mogućnosti dulja od desetljeća, kako bi se mogli prepoznati obrasci. Ipak, tehnologija ima svoja ograničenja. "Trenutačno ne postoji nijedan sustav temeljen na umjetnoj inteligenciji koji može savršeno predvidjeti geopolitička žarišta", napisali su istraživači britanskog Instituta Alan Turing u ožujku 2025., navodeći kao izazove ograničenu računalnu snagu, neujednačene podatke i nepredvidivost ljudskog djelovanja.

Unatoč tome, predviđanje sukoba uz pomoć UI-ja sve je važnije u javnom i privatnom sektoru. Damini Satija, direktorica Amnesty Techa, odjela Amnesty Internationala, upozorava na strukturne probleme. "Da bi alati funkcionirali, moraju biti trenirani na postojećim skupovima podataka. Tako reproduciraju pogreške i pristranosti stvarnih podataka", kaže ona. Osim toga, dodaje, temelje se na pretpostavci da se složeno ljudsko ponašanje može svesti na nekoliko pokazatelja, što je pretpostavka koja je već opovrgnuta u području predviđanja kriminala.

Autoritarni režimi kao pioniri u primjeni

Neke autokracije na Bliskom istoku mogle bi biti među prvima koje će koristiti predviđanje sukoba za suzbijanje neistomišljenika. "Bliski istok se već dugo nalazi na napetom raskrižju između tehnologije i političke moći", napisao je istraživač Arash Beidollahkhani sa Sveučilišta u Manchesteru u časopisu Democratization, ističući da su tehnologije od prepoznavanja lica do prediktivne analitike značajno proširile postojeće prakse nadzora. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Iran, Egipat i Bahrein već koriste napredne tehnologije protiv opozicije.

Egipat nadzire digitalne komunikacije, a njegova nova administrativna prijestolnica razvija se kao sveobuhvatno nadzirani "pametni grad". Saudijska Arabija koristi prepoznavanje lica u Meki i Medini te planira slične sustave za projekte poput futurističkog grada NEOM-a. Posebno su dobro pozicionirani Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), koji spadaju među vodeće zemlje u području "prediktivnog policijskog rada", gdje se analiziraju podaci iz prošlosti kako bi se predvidjela buduća kaznena djela.

UAE provodi više projekata "sigurnih gradova" sa sveobuhvatnim nadzorom i analizom ponašanja. Financijski resursi i političke strukture omogućuju im široku integraciju takvih sustava bez javne odgovornosti. Dio tehnologije koju koriste potječe iz Kine, gdje se umjetna inteligencija već primjenjuje za suzbijanje drukčijih mišljenja.

"Ako neka vlada - bilo kakva - želi obračunati se s onima koji se ne slažu s njezinom politikom, nema razloga da ne koristi i alate umjetne inteligencije", kaže Satija iz Amnesty Techa. Ona upozorava da već i sadašnji sustavi, poput prediktivnog policijskog rada, imaju zastrašujući učinak. Aktivisti, naime, strahuju da će biti lakše identificirani, zbog čega odustaju od prosvjeda. "Naše najveće brige odnose se na već postojeću infrastrukturu i njezine mogućnosti", ističe Satija.