Foto: Marko Lukunić/Pixsell

SAŠA PAVLIĆ propješačio je oko 200 kilometara od Rijeke do Zagreba, noseći veliki križ na leđima kako bi skrenuo pozornost javnosti da država ima tri milijarde kuna za polovne borbene avione, a nema novca za lijekove teško bolesnoj djeci.

Iako njegova djeca, na sreću, nisu bolesna i iako nije u fizičkoj formi, Saša se odlučio na težak i naporan put za svu djecu koja su bolesna, a lijek ne mogu dobiti jer se država izvlači da nema novca.

Pet dana pješačio je od Rijeke i stigao na Markov trg, na kojem ga je dočekalo jedva 50-ak ljudi, što je, blago je reći, poražavajuće i sramotno.

Za nerođenu djecu 15.000 hodača, za bolesnu djecu 50-ak

U prosvjedu protiv pobačaja koji je lani održan u Zagrebu je sudjelovalo, prema procjenama policije, oko 15.000 ljudi. A održan je i u Splitu. U organizaciji Građanske inicijative, "Hod za život" održan je prvi put 2016. godine i na prosvjedu je sudjelovalo oko 7000 ljudi.

Na njihovoj web stranici stoji da je "Hod za život miroljubivi hod građana u znak potpore svakom djetetu – rođenom i nerođenom, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Cilj Hoda za život je skretanje pozornosti na poštovanje svakoga ljudskog života – od začeća do prirodne smrti".

Stoga se postavlja jednostavno pitanje - gdje su danas svi ti hodači koji hodaju u znak potpore svakom (kako navode) rođenom i nerođenom djetetu? Za djecu koja su rođena i nažalost su teško bolesna, lijekovi postoje, ali ih ne mogu dobiti jer država za njih nema novca. Zašto danas nisu došli "hodači za život"?

Gdje su danas hodači Željke Markić i njene udruge "U ime obitelji"? Obitelji teško bolesne djece očito im nisu dovoljno važne da bi se za njih hodalo, odnosno za djecu kojoj je prijeko potreban lijek?

Gdje su danas molitelji iz inicijative "40 dana za život" koji stoje pred bolnicama i mole za život svakog nerođenog djeteta? Bolesna djeca nisu im važna? Zašto danas nisu došli i stali pred vladu te dočekali pravog hodača za život - Sašu Pavlića?