Foto: Dorian Horvat / Cropix

TOMISLAV KARAMARKO, izgledni novi šef HDZ-a, ne želi biti premijer, već predsjednik Republike Hrvatske. Kako doznajemo iz dobro obaviještenih izvora, za šefa Vlade ponudit će Kaštelanina Antona Kovačeva, dugogodišnjeg ravnatelja HBOR-a.

Ukoliko se ostvari planirano, Hrvatska bi s Karamarkom na čelu doživjela povratak na polupredsjednički sustav, kakvog pamtimo iz doba Franje Tuđmana. Vjerojatno je nešto slično na umu imao i Sanader, kada je svojedobno kovao planove da upravo on postane nasljednik Stipe Mesića. Zla sudba poigrala se, međutim, s dr. Ivom i otvorila šansu za čovjeka koji ga je hvatao dok je bježao.

A general Gotovina?

Nije Sanader jedini bjegunac kojeg se Karamarko dohvatio. Upravo je on uz glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića najzaslužniji i za hvatanje generala Gotovine. Za Bajića više-manje, ostaje pitanje kako će se HDZ-ovci pomiriti s tom veleizdajom bez presedana svog budućeg šefa? Čini se kao da se u ovom trenutku na to nitko ni ne osvrće. Većini se čini da je Karamarko jedini sposoban izvući HDZ iz gliba i dovesti ga na staze stare slave, tj. na vlast.

A ta vlast bi mogla biti malo drugačija od onoga što smo navikli do sada. Nema spora da bi dolaskom Karamarka na čelo države, pogotovo u situaciji s jakim predsjedničkim ovlastima, bitno bila naglašena komponenta nacionalne sigurnosti. Problem je definicija pojma, koja će se tumačiti po volji vladajućih. To bi posljedično moglo rezultirati narušavanjem građanskih prava i sloboda te daljnjim padom slobode medija, koji su ionako na samom dnu te se sve više pretvaraju u oglasni prostor, a sve manje ispunjavaju svoju društvenu funkciju javne kritike. 

Karamarko najprije suradnik, a onda partner

S Karamarkom na čelu Hrvatska će se makar po nečem približiti svjetskim velesilama. Predsjednik će nam biti glavna faca, jednako kao i Putin u Rusiji ili Obama u SAD-u. I ne samo to. Zahvaljujući svojim funkcijama koje je obnašao i redovitim susretima s britanskim i američkim obavještajcima, kako na planu suradnje za hvatanje generala Gotovine, tako i ostalog, Karamarko je za strane sile prije svega suradnik, a tek onda partner iz jedne, nazovimo je tako, suverene europske države.

Sam izbor Antona Kovačeva dovoljno govori o tome kako Karamarko zamišlja Hrvatsku pod njegovim vodstvom. Kovačev kao premijer bit će odličan operativac. Riječ je o iskusnom stručnjaku koji je prošao neokaljan ovu poplavu HDZ-ovskih afera u javnom sektoru, no posve je jasno tko će tu igrati glavnu ulogu. Šef stranke i budući predsjednik Karamarko. 

Predsjednik špijun?!

Premda se Karamarko u svojim javnim istupima slatko nasmijao na tvrdnje kako će do pobjede prvo u HDZ-u, a onda i šire, koristiti svoj špijunski background, treba biti budala pa pomisliti da tome nije tako. Ne samo da Karamarko koristi saznanja i operativne podatke koje je imao kao šef POA-e, pa onda i MUP-a, nema sumnje da pretendent za prvog pravog nasljednika dr. Franje Tuđmana, ima blagodati dugogodišnje operativne suradnje s vodećim tajnim službama svijeta. To je prednost, kakvu će protukandidati teško pobiti. Kako trenutno stoje stvari, svi bi trebali biti nervozni, ne samo HDZ-ovci poput Jace, Šeksa ili dr. Dade, već i oni koji misle da ih se unutarstranački izbori u HDZ-u uopće ne tiču.