UDRUGE civilnog društva i to Zelena akcija,Udruženje hrvatskih arhitekata,Pravo na Grad, GONG i Transparency International Hrvatska komentirale su današnju sjednicu Vlade na kojoj je razmatran nacrt Prijedloga Zakona o strateškim investicijskim projektima i to punih pet mjeseci nakon "krnje javne rasprave" održane krajem siječnja. Osvrt Zelene akcije objavljujemo u cijelosti. 

 

Unatoč većoj preciznosti odredbi u ovom tekstu zakona, smatramo da bi se nemjerljivo veći učinak po stvaranje poticajne klime za socioekonomski razvitak Hrvatske postigao da se tolika količina truda proteklih mjeseci uložila u sustavne reforme, umjesto u prečice kroz zagušeni sustav za povlaštene investitore.

 

Unatoč eliminaciji skandalozne odredbe o primjeni načela šutnje administracije i prihvatljivijim rokovima za odgovor uprave, ovaj nacrt Prijedloga Zakona i dalje sadrži nekoliko krupnih rizika po prostor, javna dobra i transparentnost upravljanja koje ga stoga i dalje čine neprihvatljivim:

 

U Članku 5 koji određuje kriterije za strateške projekte s posebnim statusom ne navodi se niti jedna nacionalna strategija kao podloga za provjeru jesu li ciljevi tih projekata u skladu s razvojnim ciljevima zemlje. U kombinaciji s i nadalje nedefiniranim učincima po zapošljavanje i vrlo niskim iznosima potrebnih financijskih ulaganja, otvara se ogroman prostor za svaštarenje i privilegiranje niza poslovnih pothvata usmjerenih na partikularne privatne interese, bez da oni ostvaruju javno definirane strateške razvojne ciljeve.

 

Članak 7 omogućuje da se na popis strateških investicijskih projekata koje realiziraju javna poduzeća ili koji se realiziraju kroz javno-privatna partnerstva uvrste i tvrtke-gubitaši, budući da se ni za javna ni za privatna poduzeća u javno-privatnom partnerstvu ne traži podnošenje dokaza o financijskoj sposobnosti, dok za projekte koji se realiziraju kroz javna poduzeća nije potrebna niti potvrda o ispunjavanju poreznih obveza i doprinosa.

 

Članak 9 ne definira sastav više od polovice Povjerenstva za procjenu i utvrđivanje prijedloga strateških projekata, što ostavlja mogućnost arbitrarnog odabira članova Povjerenstva, bez ikakvih kriterija koji se odnose na njihovu stručnost i/ili sektor kojeg u Povjerenstvu predstavljaju. Ovo i dalje predstavlja ogroman korupcijski rizik, budući da omogućava prevagu partikularnih u odnosu na javni interes.

 

U Članku 28 i nadalje se sasvim jednoznačno i bez ikakve daljnje razrade ili pojašnjenja, za strateške projekte dokida zakonska obaveza izrade provedbenih prostornih planova. Njome se, s aspekta javnog interesa, znatno smanjuje kontrola gradnje u hrvatskim najosjetljivijim krajolicima te praktički dokida javni uvid i participacija u projektu. S druge, investitorske strane, ova odredba znatno povećava sve poslovne rizike koji mogu proizaći iz nedostatnosti infrastrukturnih mreža, neuravnoteženja s drugim zahvatima u prostoru ili pak lošeg publiciteta izazvanog javnom nevidljivošću projekata. Provedbeni planovi su nužan i potreban dio projektne dokumentacije i besmisleno ih je dokidati, a time derogirati i ukupni sustav upravljanja i gospodarenja prostorom.

 

Nacrt Prijedloga zakona ni na koji način ne predviđa aktivnu ulogu Sabora u nadzoru nad njegovom provedbom, što smatramo neprihvatljivim u kontekstu demokratske kontrole i ustavne osnove ovog zakona. Članak 2 Ustava RH samo Hrvatskom saboru i narodu povjerava neposredno i samostalno odlučivanje o „očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime“.

 

Podnošenjem ovog prijedloga Zakona na razmatranje Vladi bez popratnog izvještaja o provedenim konzultacijama sa zainteresiranom javnošću prekršen je čl. 30 st. 4 Poslovnika Vlade RH. Stoga zahtijevamo da se zajedno sa slanjem Prijedloga Zakona Saboru pošalju i sve pristigle primjedbe, kako zainteresirane javnosti, tako i Europske komisije, kako bi zastupnici imali uvid u njih.

 

Dodatno, budući da se radi o znatno izmijenjenoj verziji, zahtijevamo ponavljanje postupka javnog savjetovanja.