Foto: Index

"MORAMO poštovati ugovore koji smo zatekli!", poruka je ove vlasti u slučaju bivšeg predsjednika Uprave Croatia Osiguranje Hrvoja Vojkovića koji će odlukom Nadzornog odbora te tvrtke dobiti otpremninu u visini od najmanje 3,5 milijuna kuna. Otpremnina koju će Vojković dobiti mogla bi iznositi i do 7,5 milijuna kuna. Riječ je o bruto iznosu koji će se isplatiti iz zarade Croatia Osiguranja.

Član uprave druge državne tvrtke ostao bez otpremnine

Naime, Nadzorni odbor odlučio se na nagodbu jer je Vojković podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu odmah nakon izvanrednog otkaza bez prava na otpremninu, smatrajući da su tom odlukom prekršena njihova radna prava i ugovorne obveze. Dvije godine nakon tužbe Trgovački sud u Zagrebu donio je prvostupanjsku odluku po kojoj su otkazi proglašeni nezakonitima. Nadzorni odbor odlučio se na kraju otpremninu isplatiti. No, koliko je istine u tome da su im, u slučaju Hrvoja Vojkovića "ruke bile vezane i da se moraju držati ugovora koje se zatekli"? Kako smo istražili, u tome je vrlo malo odnosno nimalo istine.

> "Svaki brucoš Pravnog fakulteta srušio bi Vojkovićev ugovor po kojem je dobio 7,5 milijuna kuna otpremnine"

Da je tome tako dokazuje jedan drugi slučaj, iz jedne druge državne tvrtke, a riječ je "zloglasnom" HAC-u. Ondje je bivši član uprave HAC-a Željko Tomljanović ostao bez pola milijuna kuna otpremnine unatoč činjenici da je kao i Vojković imao pravovaljani menadžerski ugovor. Unatoč toj činjenici našlo se načina kako "ne isplatiti astronomsku otpremninu".

Tužili ga za nemoral

Nezavisni cestarski sindikat (NCS) tužio je na Građanskom općinskom sudu Tomljanovića tražeći da proglase ništavnim odredbe menadžerskog ugovora. U tužbi je NCS naznačio kako je odredba članka 15. menadžerskog ugovora Tomljanovića s HAC-om ništavna jer se "protivi moralnim načelima društva", pa je takav bez pravnog učinka. Tužba je podignuta temeljem članka 322. stavak 1.Zakona o obveznim odnosima.

A što je zapravo bilo nemoralno? Tomljanović je u HAC-u radio svega četiri mjeseca i pet dana u periodu od 24.listopada 2011. do 29. veljače 2012. godine, a sukladno menadžerskom ugovoru pripadalo mu je niz povlastica i to otkazni ugovor s rokom od 6 mjeseci s punom plaćom bez obaveze dolaska na posao, službeno vozilo za vrijeme otkaznog roka i kartica za gorivo bez ograničenja, posebno osiguranje i isplata otpremnine u iznosu od 12 mjesečnih plaća što je iznosilo 204.000 kuna u neto iznosu, uvećan za bruto iznos, što bi u konačnici HAC koštalo oko 450.000 kn.

Vojković se nije iskazao

Vidjevši da će izgubiti, Tomljanović je odustao od otpremnine dijela otkaznog roka te je vratio automobil i na koncu zaključio novi sporazum s HAC-om.

No, taj poučak nije primijenjen kod Vojkovića koji je do menadžerskog ugovora došao u vrijeme Vlade Ive Sanadera i koalicijskog sporazuma HDZ-a i HSLS-a. Unatoč milijunskim bonusima i mjesečnoj plaći koja je iznosila više od 60 tisuća kuna neto Vojković se nije iskazao kao voditelj CO koji sada ide u prodaju. Udio CO-a na tržištu osiguranja godišnje je padao za 1 posto, a pokazalo se kako su za vrijeme Vojkovića rashodi tvrtke rasli, a prihodi padali. No, nikome nije palo na pamet pozvati se na Zakon o obveznim odnosima, kao ni na moral.

Vojkovića nitko nije ni tužio. Tužio je on njih.