Foto: Boris Kovačev / Cropix

STAVITE se za trenutak u poziciju Jadranke Kosor.

Deblokirala je pregovore s Europskom unijom, uspješno ih je zatvorila i na kraju stavila potpis na Pristupni ugovor. Dalekovidno je promijenila Ustav kako bi osigurala prolaznost referenduma za EU.

I onda ne samo da su joj zabranili da referendum o EU poveže s parlamentarnim izborima, nego je te izbore, usprkos svim zaslugama, ipak izgubila. A ove nedjelje nisu se udostojili čak ni sačekati u Hrvatskom saboru da sa čašom šampanjca sudjeluje u referendumskoj proslavi. 

Sve su sami polokali.

Tko je nazdravio bez nje?

I to baš oni koji su svojedobno u Saboru glasali protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom. I to baš oni koji su uporno, katkad čak i vrlo grubo, odbijali njezine damske pozive na sastanke oko zaključenja pregovora s EU.

Tako to izgleda iz perspektive Jadranke Kosor. Jadno i žalosno. Kao najteža uvreda. Kao najveće poniženje.

Jehovin zaštićeni svjedok

I što joj onda preostaje nego da ustrajnošću Jehovina svjedoka hodočasti naokolo i svakoga uvjerava kako je upravo ona najzaslužnija za sve ovo što se događa oko Europske unije.

Ona i samo ona. I to baš ona. Ne onaj prije nje koji joj je ostavio blokadu. Ni onaj poslije nje koji je pokupio vrhnje. Nego samo ona.

Tako izgleda svijet promatran očima Jadranke Kosor.

Ignoriranje, omalovažavanje, izdaja...

Posvuda ignoriranje i omalovažanje, a negdje čak i izdaja. Kao u vlastitoj stranci gdje joj o glavi radi upravo njezin dragi kolega Domagoj Milošević, onaj koji joj je prethodnih mjeseci "stalno davao komplimente".

Nitko joj ne želi dati ni mrvicu popusta.

Pljuju je, a plakala bi

Primjerice, žestoko su je pljuvali zbog podizanja PDV-a. A sada to isto čini Zoran Milanović. Orkestrirano su je kritizirali zato što nema hrabrosti poduzeti drastične rezove u državnim službama. A sada hrabrosti nema ni Zoran Milanović.

Strpala je u zatvor svog dragog prijatelja Ivu Sanadera i opet su je optuživali za korupciju. Sada joj čak i stranački protivnici prigovaraju na nedostatku demokracije u HDZ-u, iako su godinama o tome šutjeli i štoviše, rado u toj autokraciji sudjelovali. Nitko nije od nje imao nikakvih očekivanja i opet ih je sve uspjela razočarati.

A sada je još zakasnila na šampanjac. To je stvarno da svisneš od muke.

Tko će hvaliti Jacu?

Ne treba kriviti Jadranku Kosor što svakoga dana liježe i ustaje s uvjerenjem da je zaslužila puno više od onoga što joj se javno priznaje. Ne treba je ni kriviti što je televizijsku samohvalu s Hloverkom pretpostavila zalijevanju šampanjcem na Markovu trgu.

Netko je morao i njoj priznati zasluge. A tko će to učiniti ako ne ona sama?

No u tom slučaju ne bi se trebala čuditi što nitko ne dijeli njezino samodivljenje.

Spasi nas poniženja

Ljudi, naime, ne vole gledati kad se netko tako srozava, smatraju to ponižavajućim i prilično nedostojanstvenim. Ne vole kad ih se opsesivno vuče za rukav i nabija im se na nos arbitrarno tumačenje istine.

Takve se obično žali. Ali ne na način na koji bi Jadranka Kosor to željela. i uz rezultat dijametralno suprotan od onoga koji je željela postići. Ovako se žali one kojima više nema spasa.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje