Foto: Privatna arhiva Jakova Prkića (Na naslovnoj fotografiji: fotograf Jakov Prkić - skroz desno - s predsjednikom Ivom Josipovićem)

ŽUPANIJSKI sud u Splitu donio je ovih dana vrlo zanimljivu presudu vezanu za autorska prava i naknadu kada se djelo koristi u komercijalne svrhe. Slučaj je tim zanimljiviji jer je drugostupanjsko vijeće u sastavu Senija Ledić, predsjednica, Amara Trgo, izvjestiteljica te članica Vesna Kuzmičić, stalo u obranu Banke splitsko-dalmatinske, čiji je najveći dioničar prvi hrvatski kandidat za svemir Juroslav Buljubašić, no vrijedi spomenuti svakako da udjel u BSD-u ima i Ecija Bajić Kuljiš, supruga glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

> Presuda Općinskog suda

> Presuda Županijskog suda

Nitko kao šjor Edo: Na Radio Splitu prvo reklamira, a onda komentira

Predmet sudskog postupka bila je, inače, fotografija još jednog dioničara, legendarnog sportskog novinara i komentatora Ede Pezzija, koji se zacijelo nalazi u jedinstvenoj poziciji u sustavu HRT-a. Naime, često se prije informativnog bloka, vijesti ili dnevnika, u programu Radio Splita da čuti reklama za Banku splitsko-dalmatinsku u kojoj Edo Pezzi poziva starije građane da slobodno dođu po kredit u banku i neka kažu da ih je poslao Pezzi. Negdje pri kraju informativnog bloka opet se može čuti Pezzi, ovaj put u svojoj standardnoj ulozi komentatora aktualnosti u Hajduku i ostalim klubovima. Pezzi u reklami, Pezzi u informativi, čini se da je šjor Edo u svemu, samo ne u mirovini u koju su ga HRT-ovci potjerali zbog godina.

Dakle, cijeli problem je ispao oko komercijalnog iskorištavanja fotografije Ede Pezzija koju je fotograf Jakov Prkić snimio prije susreta između Andore i Hrvatske. Bilo je to davne 2007. godine, a Prkić se nemalo iznenadio kada je ubrzo ugledao svoju fotografiju na jumbo plakatu Banke splitsko-dalmatinske. Pezzi u velikom formatu sa slušalicama zove penzionere da dođu po kredit, otprilike kao i u radijskoj reklami što se često vrti na Radio Splitu.

Prkić je fotografiju poklonio Pezziju za njegovu arhivu, no dakako da nije očekivao da će se komercijalno eksploatirati. Obratio se banci koja ga je glatko odbila, smatrajući da se radi o fotografiji Ede Pezzija i da njemu kao autoru ništa ne duguju, unatoč evidentnoj komercijalnoj eksploataciji autorskog djela.

Prkić je, stoga, protiv Banke splitsko-dalmatinske podnio sudsku tužbu. Općinski sud priznao mu je 30 tisuća kuna naknade, no sasvim iznenađujuće vijeće Županijskog suda u Splitu pod predsjedanjem sutkinje Ledić preinačuje presudu, i to na način da odbija tužitelja i za dosuđeni iznos od 30 tisuća kuna, ali i za trošak parničnog troška što mu je Općinski sud također obistinio.

Županijski sud u Splitu: Kad tako kaže Edo Pezzi...

Još je zanimljivije na koji je način Županijski sud zaključio da je tužba neosnovana. Glavni argument im je izjava Ede Pezzija. Evo najzanimljivijeg dijela obrazloženja koje citira odredbe Zakona o autorskim pravima i srodnim pravima te Pezzijevu izjavu. 

"Ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio zahtjev tužitelja. Prema odredbi iz članka 40. stavak 1. ZASP-a, autor neobjavljenog djela ima pravo zabraniti vlasniku njegovo izlaganje u javnosti. Prema stavku 2. članka 40. ZASP-a, zabranu javnog izlaganja iz stavka 1. ovog članka, autor mora dati u pisanom obliku. Neisključivo pravo iskorištavanja ovlašćuje nositelja da autorsko djelo koristi na način koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava, ali ga ne ovlašćuje da druge spriječi u bilo kojem korištenju tog djela, članak 44. stavak 4. ZASP-a. Svjedok Edo Pezzi izričito je naveo da mu je tužitelj dao fotografiju s njegovim likom, i to baš spornu fotografiju. Smatrao je da mu je ta fotografija poklonjena i da može s njom raspolagati kako želi. Izričito je naveo da u svijetu, ukoliko se neka fotografija daje stranci, onda se na poleđini stavi pečat da se ta fotografija ne smije publicirati, odnosno, komercijalizirati bez znanja autora, što u konkretnom slučaju tužitelj nije napravio. Nije imao ni prigovor na iskaz saslušanog svjedoka, već je kasnije osporavao njegove navode. Iz tog razloga, žalbeni sud ocjenjuje da kod izostanka pismene zabrane da se izvornik ili primjerak sporne fotografije izlaže javnosti, tužitelju ne pripada naknada štete zbog povrijeđenog autorskog prava, kako to propisuje članak 5. ZASP-a", pojašnjeno je u presudi Županijskog suda. 

Sa slučajem upoznat i predsjednik Josipović, vodeći stručnjak za autorsko pravo

Malo je reći da je tužitelja razočarala presuda splitskog Županijskog suda, koji je predmet zapravo stavio ad acta. Prkiću su preostali tek izvanredni pravni lijekovi, ne i mogućnost da u novoj raspravi još jednom dokaže da je zakon na njegovoj strani i da mu zaista od Banke Splitsko-dalmatinske pripada naknada zbog komercijalne eksploatacije fotografije Ede Pezzija. 

"Ne želim ni pomisliti da je u pitanju pristranost suda. Smatram da je riječ o aljkavosti i nesavjesnom radu, što je po meni jednako loše. Sramota je da je osnova za preinačenje presude Općinskog suda izjava svjedoka Pezzija, koji nije stručnjak i koji priča kako se radi u svijetu. Pisao sam ministru pravosuđa i predsjedniku Josipoviću, kojem sam se obratio kao jednom od vodećih stručnjaka za područje autorskog prava, kako bih upozorio na rad Županijskog suda u Splitu. Za mene je ovo izgubljena bitka, unatoč izvanrednim pravnim lijekovima koji mi stoje na raspolaganju. Nadam se ipak da ovaj presedan neće utjecati na sudsku praksu u sličnim predmetima. Pozivam sve stručnjake za područje autorskog prava da presude pogledaju i slobodno ih komentiraju. Jedino tako možemo stati na kraj ovakvim apsurdnim presudama", komentirao je Prkić za Index.

Sud prava izjednačio, a Zakon ih strogo dijeli?!

Riječka odvjetnica Valentina Vižintin također nam je komentirala ovaj slučaj.

"Točno je da je odredbom članka 40. ZAPSP-a propisano da autor neobjavljenog fotografskog djela ima pravo prilikom otuđenja izvornika ili primjeraka tog djela, zabraniti vlasniku njegovo izlaganje javnosti te da ta zabrana mora biti dana u pisanom obliku. No, u konkretnom slučaju tužitelj nije tužbeni zahtjev usmjerio na naknadu zbog izlaganja javnosti autorskog djela već na naknadu zbog neovlaštenog korištenja autorskog djela. Ovdje se stavlja znak jednakosti između ta dva prava iako ih ZAPSP strogo razgraničava. Naime, odredbom članka 18. ZAPSP-a propisana su imovinska prava autora kao isključiva prava autora, između kojih su izričito navedena pravo distrubucije, odnosno, stavljanja u promet i pravo priopćavanja autorskog djela javnosti. Pravo distribucije iz članka 20. ZAPSP-a isključivo je pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na koji drugi način te njihova nuđenja javnosti u tu svrhu. S druge strane, pravo priopćavanja javnosti autorskog djela uređeno je u članku 21. ZAPSP-a te je kao jedna od podvrsta tog prava navedeno i pravo stavljanja na raspolaganje javnosti. Dakle, kada netko koristi tuđu fotografiju u promotivne i komercijalne svrhe te tako reklamira svoje proizvode i usluge, tj. kredit, što je očito stavljanje u promet autorskog djela, odnosno iskorištavanje autorskog djela, ne može se na takvo korištenje primijeniti odredba članka 40. ZAPSP-a, koja govori o stavljanju autorskog djela na raspolaganje javnosti. Takav je stav kontradiktoran i u suprotnosti Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima", smatra odvjetnica Vižintin. 

Odvjetnica Vižintin: Iskaz Ede Pezzija uopće nije relevantan, pečat ne propisuje Zakon 

"Naime, držim da je konkretnom slučaju riječ o iskorištavanju autorskog djela u smislu odredbe članka 44. ZAPSP-a o osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela. Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja, odnosno, dozvole za korištenje ili drugi pravni posao. Za iskorištavanje autorskog djela u tom smislu, autor sukladno odredbi članka 53. ZAPSP-a ima pravo na primjerenu naknadu, ako nije ugovorena. Dakle, pravo izlaganja javnosti nije jednako pravu stavljanja autorskog djela u promet i k tome kada se još od takvog stavljanja u promet ostvaruje korist", pojasnila nam je odvjetnica Vižintin. 

Osvrnula se i na glavni argument suda i iskaz Ede Pezzija o pečatu na poleđini.

"Nije relevantno je li u svijetu uobičajeno da se na poleđini fotografije stavi pečat da se ne smije publicirati i komercijalizirati jer tako nešto ne propisuje Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Za zabranu publiciranja, odnosno, izlaganja javnosti, potrebno je da bude u pisanom obliku, članak 40. ZAPSP-a, iako ne u vidu pečata, no zabrana komercijaliziranja djeluje automatski, odnosno, djelo se ne smije komercijalizirati i iskorištavati ukoliko nema izričitog odobrenja za takvo iskorištavanje, članak 44. ZAPSP-a, ukoliko isto nije osnovano sukladno odredbama glave 4.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima", zaključila je odvjetnica Vižintin.