Foto: AFP

GOTOVO je nemoguće promatrati recentna zbivanja u muslimanskom svijetu i ne sjetiti se Sir Salmana Rushdieja. Ne samo zbog činjenice da se demonstracije i nasilni ispadi zbog američkog filmskog trasha "Nevinost muslimana" poklopili s promocijom Rushdiejevih memoarskih zapisa "Joseph Anton".

Opet je, baš kao prije 23 godina, Rushdie sve kriv. Hajku na njega tada je pokrenuo iranski vjerski vođa ajatolah Homeini, izdavši fetvu protiv britanskog književnika. Doslovno, osudio ga je na smrt, a obvezu preuzimanja izvršenja kazne na sebe je mogao preuzeti bilo koji muslimanski vjernik.

Ponovo fetva protiv Rushdieja

Fetvu protiv Rushdieja ovih dana je obnovio ajatolah Sanei, koji ubojici slavnog pisca nudi nagradu od 500.000 eura. Upravo je Rushdie, prema Saneijevom tumačenju, kriv zbog nastanka filma "Nevinost muslimana", ali i zbog svih ostalih uvreda na račun proroka Muhameda u zadnja dva i kusur desetljeća.

Da je izvorna fetva na Rushdieja urodila plodom, odnosno da je pisac ubijen kada je Homeini to tražio, nikad ne bi došlo do filma kojeg Muhameda prikazuje kao homoseksualca, uvjeren je fanatični Sanei. Smrtna presuda izrečena je i redatelju, producentima i glumcima u "Nevinosti muslimana". Fetvu protiv njih izrekao je egipatski imam Ahmad Fuad Ašuš.

Što na sve to kaže Rushdie, koji se ponovo, ovoga puta ni kriv ni dužan, našao usred eksplozije nasilja izazvane vjerskim fanatizmom? "'Nevinost muslimana' je najobičnije zloćudno smeće. Ali reagirati na ovaj način, ovakvim nasiljem, nije civilizirano. Žrtve su ljudi koji s filmom nemaju veze. Ne može se Ameriku smatrati odgovornom za sve što se dešava unutar njenih granica, to je glupost", izjavio je Rushdie.

Svijet nakon "Sotonskih stihova"

Rushdiejev izvorni "grijeh" bio je njegov roman "Sotonski stihovi", ako ne najbolji, onda svakako najskandalozniji literarni uradak XX. stoljeća. Iako je sam Rushdie u više navrata izrazio iznenađenost reakcijom muslimanske zajednice, jer smatra da je islamsku tradiciju u svojoj prozi tretirao krajnje respektabilno, Homeiniju i njegovim zaluđenim sljedbenicima to je malo značilo.

Naredno desetljeće Rushdie je proveo u skrivanju, pod stalnim policijskim nadzorom. Morao se tada, kako piše u memoarima, odreći i svog identiteta, pa je tako nastao pseudonim Joseph Anton, izveden kao bastard imena književnika Josepha Conrada i Antona Pavloviča Čehova.

Smrtnu je presudu Rushdie "zaslužio" zbog sotonskih stihova iz naslova romana, odnosno legende prema kojoj je prorok Muhamed nasjeo na varku Sotone, koji mu se ukazao u liku arhanđela Gabriela, te u Kuran uvrstio stihove kojima priznaje višeboštvo, odnosno božanski trojac koji se štovao u predislamskoj Meki. Muhamed je svoju pogrešku, prema legendi, vrlo brzo shvatio te je sporne stihove povukao iz svete knjige muslimana.

Religija vuče društvo u srednji vijek

Čini se da se u 25 godina, koliko je prošlo otkad su prvi put izdani "Sotonski stihovi", gotovo ništa nije promijenilo. Štoviše, sam Rushdie vjeruje da se situacija s godinama samo pogoršala. "Moj roman danas vjerojatno ne bi bio ni objavljen", kaže pisac dodajući da su nasilni ispadi koji su pratili "Sotonske stihove" ili kasniju objavu Muhamedovih karikatura stvorili atmosferu straha.

Pisci, umjetnici, ali ni izdavači danas se ne usude dirati u teme koje bi mogle isprovocirati reakciju religijskih ekstremista, kaže Rushdie. U odnosu religije prema društvu, vrijeme kao da je stalo. Vokabular koji se koristi je, prema Rushdiejevim riječima, srednjovjekovni. To se mora promijeniti. "Jedini mogući način života u slobodnom društvu je sloboda govora i izražavanja vlastitog mišljenja", kaže Rushdie.