Ilustracija: Itas.hr

RADNIK ITAS-Prvomajska iz Ivanca Dragutin Varga opisao je kako je 2001. godine šefica računovodstva u Coningu potpredsjednika Vlade Radimira Čačića i HNS-ova gradonačelnica Ivaneca Marija Brezovec pokušala rasprodati imovinu tvrtke.

"2001. godine Marija Brezovec, vlasnica tvrtke 'Breza', šefica računovodstva u CONING-u, tvrtci Radimira Čaćića, i HNS-ova gradonačelnica Ivaneca, kupuje dionice ITAS d.d.", kazao je Varga te objasnio da je Brezovec prvo kupila 20 posto državnog udjela, a potom i dionice PIF-a "Sunce" te je prešla u većinsko vlasništvo, piše Slobodni filozofski. Kako bi postala apsolutni vlasnik 75 posto udjela nudi radnicima novac za dionice. Jedan dio radnika je pristao na otkup te su potom pali na 22 posto ukupnog udjela u tvrtki.

"Brezovec je mislila da s radnicima može raditi što hoće"

"No kupnjom dionica ne postaješ vlasnik nekretnine, barem sam ja to tak' tumačio, dok je gospođa Brezovec tumačila kako ona sada može raditi s radnicima i tvrtkom što želi", kazao je Varga i dodao da su nakon godinu dana ustanovili da su osnovane sestrinske tvrtke u koje se počela "iznositi" imovina ITAS-a, dok su u isto vrijeme pregovarali o kolektivnom ugovoru kojeg uprava nije htjela potpisati.

"Tada je direktor ITAS-a bio Ivan Canjuga, nećak Marije Brezovec. Ona saziva sjednicu nadzornog odbora na koju su pozvani i predstavnici sindikata jer smo bili organizirali jednodnevni štrajk upozorenja. Na sjednici je Marija Brezovec rekla kako neće udovoljiti našim zahtjevima, da je ona da Coning opstane otvorila sedam sestrinskih firmi, a da će za ITAS otvoriti i deset ako treba", rekao je Varga. Radnici su sljedećeg dana, 17. rujna 2003. godine pokrenuli jednodnevni štrajk upozorenja te tjedan dana kasnije Varga i drugi iz štrajkačkog odbora dobivaju otkaz, a vlasnici osnivaju novu tvrtku ITAS-Nova.

"Tokom štrajka su pokušavali dobiti radnike da prijeđu u firmu. Drugi štrajk je uslijedio 1. studenog 2003. Štrajk je bio do ispunjenja uvjeta, a jedan od uvjeta radnika je bio i povratak pet radnika iz štrajkačkog odbora na posao. Raspisan je čak i referendum i na referendumu je prošlo da se mi bez sudske odluke vratimo na posao. 6. studenog sam dobio poziv od direktora da se vratim na posao i u prosincu je potpisan kolektivni ugovor kojeg je u početku direktor odbio", kazao je Varga.

"Radili kupoprodajne ugovore da se imovina izvlači iz ITAS-a"

Predsjednik Regionalnog industrijskog sindikata Siniša Miličić je kazao da je zajedno sa cijelim štrajkačkim odborom podnio kaznenu prijavu protiv direktora koji im je dao otkaze te su time vršili pritisak da ih se vrati na posao. "Kada su ponovno vraćeni na posao mi smo otkazali kaznenu prijavu, tj. obavijestili smo Državno odvjetništvo da više ne postoje razlozi za kaznenu prijavu, odnosno za proces protiv direktora", rekao je Miličić.

Varga kaže da je direktor nastavio vršiti samovolju i nakon potpisivanja kolektivnog ugovora te da je davao plaću kako je želio, nagrađivao jedne radnike, a uskraćivao druge. "No zastrašujuće je bilo ono što smo mi otkrili u sudskom registru, odnosno da se rade kupoprodajni ugovori i da se imovina izvlači iz ITAS-a", objašnjava Varga te dodaje kako se agonija odvijala do 2005. godine.

"To bi se sve odvijalo do 2005. godine, dakle, agonija: prekovremeno, plaće su počele kasniti, vlasnici više nismo, s 1. travnjem je proradila ITAS-Nova, koja je radila isto što i ITAS d.d., samo su radnici ITAS-Nove dobivali plaću. ITAS-Nova nije imala nikakvu imovinu, samo zaposlene na strojevima, a sve ostalo - konstrukciju, plan, računovodstvo, strojeve, ostale radnike itd. - sve je to bilo od ITAS d.d. Još je i ITAS d.d. plaćao usluge ITAS-Novoj jer su dvije bitne jedinice u proizvodnji - ličenje i termičku obradu - prebacili u novu firmu", objašnjava Varga te dodaje kako je ITAS "uredno isplaćivao na fakture ITAS-Novoj do 100.000 kn po svakoj toj jedinici te su i na taj način izvlačili novce iz ITAS-a, uz to što su već premjestili inventar i opremu".

Radnici viličarom srušili zid

"To je kulmiralo u lipnju 2005. godine kada su htjeli fizički razdvojiti ITAS d.d. od ITAS-Nove, koje su se nalazile u istoj zgradi, gradeći zid u hodniku koji nam je bio žila kucavica jer jedni bez drugih mi ne možemo. Nakon četrnaest dana viličarom smo srušili zid, da bi ga oni pokušali ponovno izgraditi, ali ovog puta od armiranog betona i deblje cigle kako ga radnici ne bi mogli više srušiti", rekao je Varga te dodao kako je prilikom pokušaja izgradnje zida preko lokalnog radio Ivaneca pozvao sve radnike da dođu braniti svoju firmu.

"Iako nismo bili vlasnici smatrali smo da na to pravo jer smo tu radili preko trideset godina i nismo htjeli da ostanemo bez posla. Tu bih poručio svima koji se nađu u istoj situaciji da se tvornica ne brani izvana, nego iznutra. Da je netko nas u ono vrijeme uspio maknuti iz tvornice ne bi bilo danas ITAS-a. Spremni smo bili vezati se lancima za strojeve jer smo imali saznanja iz policije da nas oni pokušavaju i vojskom istjerati i bili smo i za to spremni", kazao je Varga i dodao da je ljudima došla "voda do grla i nije bilo moguće izdržati pod tim režimom".

"Gradonačelnica željela izvući novac i zatvoriti firmu"

"Radnicima je pogotovo prekipjelo kada su vidjeli da im se dio pogona, upravne zgrade i restorana, prostora u kojem su boravili toliko godina, ruši s jednim ciljem - da se udovolji jednom trgovačkom lancu da izgradi kraj tvornice trgovački centar i po cijeni od 141 euro za jedan kvadratni metar. Usporedbe radi, cijela tvornica je kupljena za tri milijuna kuna, a samo tih 5000 i nešto kvadratnih metara je prodano za 1.205.000 eura", objašnjava Varga.

"Kada je postala većinskom vlasnicom, gradonačelnici nije bilo u interesu da se proizvodnja nastavi, da se ulaže u nju i kadrove, nego da se izvuče novac, zatvori firma, pošalje ljude na cestu i kraj priče", kazao je Varga te dodao da on nije bio takvog mišljenja te se odlučio boriti sa radnicima za tu tvrtku.  "Ionako sam već dobio dva puta otkaz u toj firmi, pa ako ga dobijem i treći put - ništa strašno", rekao je Varga i dodao da su potraživanja radnika već 2004. godine prelazila 10 milijuna kuna te je došao na ideju da upravu "otjeraju" iz tvrtke i da kupe tvornicu i postanu vlasnici kada dokažu da su im dužni tih 10 milijuna kuna.

"Konačna ideja je bila njih maknuti odavde, radnicima isplatiti potraživanja i da radnici postanu vlasnici firme. To je bila cijela filozofija: dok god radnici ne budu vlasnici ITAS-a, neće biti dobro. Zbog toga smo prisilili direktora firme da pokrene stečaj, koji je i pokrenut 23. listopada", rekao je Varga.

Prvi problemi počeli 1999. godine

Prvi problemi ITAS-a počeli su 1999. godine sa kašnjenjem tri i pol plaće. "1996. se u Hrvatskoj počeo primjenjivati zapadni Zakon o radu te su na snagu stupila radnička vijeća i ITAS je 1996. osnovao radničko vijeće koje se čak jedino u ovoj županiji, u ono vrijeme, suprotstavilo županu i njegovim suradnicima. Kako radnici nisu dobili tri i pol plaće u studenom, zatražili smo prijem kod župana Marijana Mlinarića. Htjeli smo znati je li moguće da nam Vlada da nepovratna sredstva za bar jednu minimalnu plaću. Dobili smo potvrdni odgovor i 30. studenog 1999. ITAS-u su isplaćena sredstva za minimalnu plaću svih zaposlenih", objašnjava Varga i dodaje da su se 3,. siječnja 2000. godine vratili na posao, a na računu više nije bilo ni jedne kune.

"Direktor je namjenske novce potrošio za neku građevinsku firmu koja je navodno nešto radila za ITAS, a jedan dio novca je bio, navodno, pozajmica za neku drugu tvrtku. Tada smo, u siječnju 2000., prvi put stali s radom - spontano, ne organizirano - i tražili smo da nam se isplate novci koje je Vlada proslijedila na naš račun, međutim od toga nije bilo ništa", kaže Varga i dodaje da je to bio povod da sindikat i radničko vijeće sazove sjednicu nadzornog odbora.

U nadzornom odboru bio sadašnji ravnatelj Uskoka Dinko Cvitan

"U ono vrijeme se vlasnički udio već promijenio i radnici nisu imali više većinu. Nadzorni odbor su činili gospodin Njavro i Dinko Cvitan, sadašnji ravnatelj Uskoka, koji je predstavljao PIF 'Sunce', a državu, odnosno Fond za privatizaciju je predstavljao ravnatelj mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u Varaždinu, gospodin Lacković", rekao je Varga i dodao da su tražili da nadzorni odbor smjeni direktora zato što je potrošio namjenska sredstva bez da je bilo koga obavijestio ili tražio neko odobrenje.

"Međutim, na sjednici nadzornog odbora nadzorni odbor je odlučio da neće mijenjati direktora jer iako je direktor napravio veliku štetu netko drugi bi mogao napraviti goru. No, direktor je sam podnio neopozivu ostavku i na toj istoj sjednici je gospodin Vjekoslav Bregović imenovan za vršioca dužnosti. Gospodin Bregović je bio v.d. dva mjeseca da bi potom bio imenovan za direktora ITAS-a d.d. Međutim i dalje je ostao problem s one tri i po neisplaćene plaće (ostale plaće su redovno dolazile), da bih ja 2000. godine predosjećao što bi nam se moglo dogoditi i pokušao sam organizirati i osnovati udrugu malih dioničara jer sam vidio da pojedinačno nećemo moći ostvariti svoja prava", rekao je Varga i dodao da je priredio svu dokumentaciju za tu "akciju" i čak našao izvode iz depozitne agencije.

"No, pošto sam 1996. s nekolicinom radnika podnio tužbu protiv firme, meni se to 2000. s imenovanjem novog direktora obilo o glavu i on mi daje otkaz kao članu radničkog vijeća. Nakon dvije godine i devetnaest dana bez ijedne kune primanja i suočen s propašću ideje o udruzi malih dioničara, sud me vratio na posao. No, po povratku u ITAS naišao sam na nove vlasnike", kazao je Varga. Miličić je objasnio da su tada radnici bili potencijalni vlasnici 51 posto dionica, ali nikada nisu ostvarili svoja prava na njih jer ih nisu mogli otplaćivati.

"Radnici već tada izgubili vlasnički paket"

"Riječ je o kuponskoj privatizaciji, gdje su branitelji imali pravo na dionicu u svakoj tvornici gdje su bile slobodne dionice. Tada su osnovani PIF-ovi koji su otkupljivali od branitelja dionice. Na taj način je PIF 'Sunce' došao do 32 posto dionica ITAS-a. 29 posto je imao Fond za privatizaciju, tj. država, a ostalo su imali radnici. Dakle, radnici su već tada izgubili vlasnički paket, a to se vidi i iz sastava Nadzornog odbora, odnosno koliko tko ima članova (PIF „Sunce“ i država tri, a radnici dva)", objašnjava Varga.

1990. godine ITAS se odvojio od SOUR-a Prvomajska te je došla pretvorba, a potom i privatizacija. Radnici su tada dobili 51 posto dionica i imali su pravo otkupiti sve dionice. "Međutim u ITAS-u nije bilo čovjeka koji je mogao kupiti dionicu koja je vrijedila 100 njemačkih maraka", kaže Varga. Miličić objašnjava da su 51 posto dionica mogli kupiti uz popust, dok se ostalo trebalo kupiti po punoj cijeni.

"Radnici nisu shvaćali što su te dionice koje su im podijeljene. Ušli smo u nešto novo totalno nepripremljeni. Radnici nisu bili svjesni svojih mogućnosti i načina odlučivanja kada si dioničar. Još uvijek je vrijedilo pravilo od prije 90-ih da je direktor Bog", objašnjava Varga te dodaje da se radnici nisu niti trudili saznati kakve mogućnosti i prava imaju kao dioničari, a niti im je direktor to htio reći. "Jedina dobra stvar u cijeloj ovoj situaciji je ta što u ovom sustavu podjele i prodaje dionica ranih 90-ih nitko nije mogao doći i otkupiti sve te steći većinski udio", kazao je Varga.

U najboljim godinama radilo 900 radnika

ITAS je inače osnovan 1961. godine kao zanatska radionica za pripomoć u održavanju žićara pomoću kojih se vozio ugljen iz ugljenokopa u Ivancu, Ladanju i Brodarevcu. ITAS je nakon toga postao jedna od podružnica Prvomajske koja je bila šesti proizvođač alatnih strojeva i pribora na svijetu.

U najboljim godinama je u ITAS-u bilo zaposleno 900 radnika. Tijekom pretvorbe i privatizacije broj se prepolovio na 500, a '91 godine je još 200 radnika ostalo bez posla.