Preživjeli iz Airbusa koji je pao u Hudson za Index: "Slomio sam se kad sam čuo za nesreću u Alpama"
Foto: Facebook; Screnshot, Video: Youtube
"ŽELUDAC mi se stisnuo. Svaki put kad čujem za nesreću nekog aviona to mi je iznimno traumatično. Uvijek se nadam pozitivnom ishodu. Slomio sam se kad sam čuo da nema preživjelih", ispričao je ekskluzivno Indexu Ben Bostic, jedan od preživjelih putnika u padu Airbusa u rijeku Hudson u New Yorku 2009. Kaže da obiteljima poginulih želi samo mir i da duboko suosjeća s njihovom boli.
Softverski inženjer Ben je bio u Airbusu A320 na letu 1549 iz New Yorka prema svom rodnom gradu Charlottei 15. siječnja 2009. Ubrzo nakon polijetanja guske su uletjele u oba motora aviona.
Zahvaljujući prisebnosti i velikom iskustvu kapetana Chesleyja Sullenbergera, 57-godišnjeg pilota, svih 150 putnika i članova posade je preživjelo pad zrakoplova, koji je sletio u rijeku Hudson usred New Yorka.
"Čim smo uzletjeli čuo se tup udarac. Neke žene su počele vrištati," prisjetio se Ben. Pogledao je kroz prozor i vidio kako iz zrakoplova suklja vatra. U kabini se osjećao miris paljevine. Istog trena je shvatio da to nije dobro.
Budući da su motori prestali raditi odjednom je nastala potpuna tišina. Učinilo mu se, kaže, da vrijeme stoji. Pretpostavio je da se avion vraća na polazni aerodrom La Guardia.
Tada je začuo glas pilota koji se javio preko zvučnica. "Pripremite se na udar," rekao je Sullenberger.
"Bio sam uvjeren da je to kraj"
"To je bilo nešto najužasnije što sam ikad u životu čuo," ispričao nam je Ben. Pomislio je da će umrijeti. Grozničavo je mislio da je to kraj. Pogledavao je kroz prozor dok je avion u tišini išao kroz zrak. Shvatio je da slijeću u vodu. Svi putnici su se stisnuli na sjedalicama i čekali. Neki su molili.
"Uvijek sam imao strah od vode. Mislio sam samo da smrt bude brza i da ne patim", kaže Bostic. Nekoliko sekundi kasnije avion je snažno udario u rijeku. Svi putnici su preživjeli bez većih ozljeda. Otad se nalaze svakih šest mjeseci. Postali su kao članovi obitelji, kaže Ben.
On i dalje putuje, često odlazi i na prekooceanske letove, nedavno se vratio s Tajlanda, a lani je bio i u Dubrovniku. U početku se jako bojao pa je pio sredstva za smirenje, a sad ne treba ni to. Jedino ne sjeda nikad pored prozora.
"Nakon tog 15. siječnja svi moji prioriteti su izmijenjeni. Sad svima govorim da svako jutro razmisle kako žele da im se ispiše današnja stranica. Živite, smijte se, volite i svaki dan plešite kao da nema garancije da će biti sutra", poručuje Ben koji i sam živi tako.
