Foto: AFP

ŠEFICA MMF-a Christine Lagarde prošlog je petka uspješno okončala višemjesečnu avanturu manijakalne potrage za dodatnim sredstvima koja će fondu omogućiti direktnije interveniranje u međunarodni ekonomski sustav.

Nakon što su zemlje eurozone još ranije pristale na dodatne izdatke, baš kao i Japan, krajem tjedna su to napokon učinile i takozvane nadolazeće ekonomije poput Brazila, Kine, Indije i Rusije. Sveukupno je Lagarde uspjela skupiti dodatnih 326 milijardi eura, što joj je od početka bio cilj, ali još nije poznato koliko je točno koja zemlja pridonijela.

Poznato je samo to da su zemlje BRICS-a zauzvrat tražile veću glasačku moć unutar same organizacije. Tako je brazilski ministar financija Guido Mantega objasnio kako bi njegova zemlja po snazi i doprinosima bila treća ekonomija Europe, odmah iza Njemačke i Francuske, ali je njegova glasačka moć ekvivalentna onoj Nizozemske, a manja od utjecaja koje imaju Španjolska i Italija.

Hvala na novcima, a sad umuknite

Takav odnos snaga predstavlja predstavlja reprodukciju ekonomskih odnosa koji su postojali prije 10 ili 20 godina, ali je u međuvremenu došlo do "povijesnog obrata", pa danas MMF sredstva žica od zemalja Latinske Amerike da spasi zadužene europske zemlje. Lideri "nadolazećih ekonomija" smatraju kako bi odnosi "glasačke" moći naprosto trebali biti refleksija stvarne moći, odnosno financijskog doprinosa unutar samog tijela.

Međutim, Lagarde im je jasno poručila kako sad nema vremena još se i tim baviti. "Reforme poduzimam korak po korak. Svi žele uzeti veći dio istog kolača, ali nije lako odvagnuti kome uzeti a kome dati", kazala je Lagarde, jasno dajući do znanja kako joj je trenutno najvažnije sanirati problem Španjolske, a možebitno i Italije, a kasnije se može pričati o promjeni glasačkih kvota.

Eksperiment ECB-a nije dao rezultat, što sad?

A Španjolska, koja je i službeno u recesiji, je zaista najveći razlog žurbe. Na sastanku MMF-a koji se prošle subote održao u Singapuru, sve su zemlje mahom poručile kako "zemlje eurozone moraju nastaviti s naporima da smanje troškove zaduženja i osiguraju opću financijsku stabilnost". Odnosno, nastavite rezati dok ne smislimo nešto bolje.

Američki ministar financija Timothy Geithner ostao je pri svojoj odluci da SAD neće MMF-u davati dodatna sredstva za spas eurozone, te je poručio kako Europska središnja banka (ECB) mora odigrati jaču ulogu. Međutim, ECB je već u prošlim mjesecima preplavio tržište s bilijun jeftinih eura, a to je pokazalo samo kratkoročne rezultate. Prinosi na španjolske i talijanske obveznice su zaista prvotno pali, ali sad opet rapidno rastu. Kreditne linije su kratkoročno sanirane, ali danas više nitko ne vjeruje Španjolskoj i stvar je vraćena na početak.

Stoga je nova intervencija ECB-a malo vjerojatna, posebno kada se u obzir uzme činjenica da Njemačka za to ne želi ni čuti. A kad već ta alternativa ne dolazi u obzir, što i nije čudno jer se nije pokazala uspješnom, glavešine su se na sastanku MMF-a odlučile vratiti starom i prokušanom "rješenju", onom koje uvijek pali - floskulama.

Bla bla... reforme ... bla bla ... rast ... bla bla ... povjerenje ... bla bla bla

"Poduzimanje hrabrih strukturalnih reformi bit će ključno za podupiranje povjerenja i produktivnosti, rebalans unutar monetarne unije i promociju snažnog i izbalansiranog rasta", stoji u službenom zaključku sa MMF-ovog sastanka.

Drugim riječima - kad ne znaš kako riješiti neki problem, pozovi se na rečenice koje dobro zvuče, a ništa ne znače. Možda nitko ne primijeti. Bitno da se para vrti.