Screenshot: HRT

VEČERAŠNJE Otvoreno je najavljeno kao rasprava o rastućem siromaštvu u Hrvatskoj, no fokus se izgubio već nakon uvodnog dijela emisije u kojoj su sudjelovali ekonomist Velimir Šonje, Maruška Vizek s Ekonomskog instituta u Zagrebu i Nino Žganec koji uz rad na Pravnom fakultetu u Zagrebu služi i kao predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva.

U uvodnom prilogu se mogao čuti službeni podatak da je 20 posto hrvatskog stanovništva siromašno i da bi se ta brojka u dolazećim godinama mogla udvostručiti i zahvatiti gotovo dva milijuna ljudi. Poput Njemačke, i u Hrvatskoj sve veći broj ljudi radi samo da bi preživjelo.

"Siromaštvo ima jako puno lica, mi nemamo podatke koliko je ljudi ekstremno siromašno. Mi imamo podatak da je 20 posto ljudi u riziku od siromaštva, ali ne znamo koliko je od njih ekstremno siromašno i nema pristupa zdravstvu, školstvo i ostalim temeljnim životnim potrebama. Ono što vidimo je da su ljudi zaista u očaju," rekao je u komentaru uvodnog priloga Žganec.

Umjesto siromaštva, razgovor se okrenuo kreditima i ljudima čija je egzistencija ugrožena porastom vrijednosti švicarskog franka.

Financijska nepismenost

Žganec je temu otvorio tvrdnjom da je riječ o propustu regulatora koji nisu učinili dovoljno da bi potrošače zaštitili od rizičnih financijskih proizvoda, na što se nadovezala Vizek rekavši da hrvatski građani plaćaju cijenu "slabe financijske pismenosti" i da država nije učinila ništa kako bi ih opismenila.

"Naši građani još uvijek misle da su nekretnine najbolji način štednje i nisu upoznati s alternativama, što ih u konačnici ne oslobađa od njihovog dijela odgovornosti," rekla je Vizek.

Šonje se u raspravu uključio konstatacijom da je "s naknadnom pameću lako govoriti o propustu regulatora i da je poteškoće bilo teško predvidjeti".

"U periodu sredinom prošlog desetljeća, Hrvatska je živjela u balonu raspoloživog novca, država je bila naivna i država je bila pokretač jednog osjećaja da novca ima u izobilju. I privatni sektor je, vidjevši što se događa u državi, pratio takav trend. Ljudi su uzimali što su uzimali, a banke su nudile što su nudile," podsjetio je Šonje na "zlatno doba" i dodao da, gledajući unazad, nije jasno je li trebalo zabraniti pojedine rizične proizvode i je li guverner Hrvatske narodne banke Vujčić bio dovoljno jasan u svojim upozorenjima koje je neupitno uputio.

Na navedeno se nadovezao Žganec s ocjenom da je država u svojim rukama imala mehanizme s kojima je mogla spriječiti plasman rizičnih proizvoda, da ih ima i danas, zajedno s odgovornošću za ono što se događa. Profesor je pozdravio mjeru zamrzavanja tečaja švicarskog franka, ali i istaknuo da je ova vlada mogla napraviti puno više i to od samog početka mandata.

"Vatrogasna" mjera

Šonje je pak mjeru nazvao "vatrogasnom" i rekao da će poslužiti taman do formiranja sljedeće vlade koja će morati pronaći realno, dugoročno i sustavno rješenje. Ekonomist je pritom odbacio ideju o konverziji kredita u kune kao opasnu. 
     
"Konverzija u kune nije moguća kad se sagledaju svi parametri financijskog sustava, kod nas je preko 50 posto kredita u stranim valutama. Dakle automatska konverzija u kune nije moguće jer posredno dovodi do ugrožavanja deviznih rezervi ove zemlje, koje štite čitav sustav. Ako ugrozite devizne rezerve, onda vam se problem sa "švicarcem" može replicirati na ljude kojim imaju kredite vezane uz euro," upozorava Šonje.

Razgovor se potom usmjerio na traženje potencijalnih rješenja za "kreditnu krizu". Vizek je ocijenila da će se problem u konačnici "prebroditi na jedan ili drugi način", odnosno s većom ili manjom participacijom banaka, dužnika i države. 

Prihvaćajući sugestije sugovornika, Šonje je rekao da postoji niz komplementarnih opcija među kojima je kreditni balon u kojem se razlika između zamrznutog i aktualnog tečaja stavlja na poseban račun pa naknadno podmiruje bilo od strane banaka i države (u našem slučaju od banaka) i mogućnost da ljudi koji to žele, privremeno iznajme svoje nekretnine bankama i fondovima, te se nakon nekog vremena vrate svojim kreditnim ugovorima.

"Nonsense" o socijalnim troškovima

Žganec je pred kraj emisije iznio niz zanimljivih podataka o socijalnoj skrbi i percepciji koja je uvriježena kod naših građana.

"Hrvatski ima dva ozbiljna problema, prvi je naš model reaktivne socijalne politike, dakle sanacije umjesto prevencije. Drugi je problem podfinanciranog sustava socijalne skrbi. Kod nas se puno govori o visokim socijalnim troškovima, no to je nonsense. MI odvajamo 20 posto za socijalnu skrb, a europski prosjek je 27 posto. To vam je 1,8 posto BDP-a, uključujući sve naknade, administrativne troškove..., za usporedbu, pojedine zemlje u EU izdvajaju do 3 posto. Kod nas postoji taj diskurs, ta javna percepcija da ti ljudi ovisni o socijalnoj skrbi pokušavaju nešto ukrasti. Mi moramo promijeniti taj diskurs. Siromaštvo je politička odluka, nitko ne želi siromašan. To je strukturalni problem kojeg država mora strukturalno rješavati," rekao je Žganec.

Reforme i rezovi

Sugovornici su na kraju emisije razmijenili mišljenja o reformama i rezovima.

"Građani Hrvatske očekuju socijalnu državu, oni ne bi rezali zdravstvo, radničke mirovine, obrazovni sustav, znanost i naknade za nezaposlenost. Naši građani kažu ne dirajte to. Osigurajte nam socijalnu državu učinivši je efikasnom, a to znači smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi, racionalizaciju na lokalnoj razini, kontroliranu javnu potrošnju, što su područja na kojima postoji ogromni prostori za uštedu," rekao je Šonje.

Vizek je s druge strane pokazala sumnjičavost prema spremnosti građana da prihvate reforme, rekavši da su svi za dok ih se ne dira. 

"Svi bi se građani složili s reformom jedinica lokalne samouprave. Reforma javnih poduzeća, dio javnog sektora koji radi potencijalno najveću štetu hrvatskom gospodarstvu, za takve reforme ne postoji političke volje. Naše političke stranke izbore lakše dobivaju na ideološkim pitanjima, umjesto na ekonomskim rezultatima," zaključila je Vizek.