Foto: Anto Magzan/Pixsell, Index

NAJBOLJI i najgori na istom mjestu, u isto vrijeme. Nije baš jednostavno na jednom mjestu vidjeti najbolje i najgore neke nacije, no na jučerašnjoj dodjeli Oskara znanja upravo se to dogodilo. S jedne strane djeca, najbolji od najboljih, koji su čekali svoje zasluženo priznanje. Priznanje koje su im oni najgori, uhljebi i bezdušni birokrati željeli oduzeti kako bi više imali za sebe.

Ne morate se previše zamarati zašto se htio ukinuti Oskar znanja – kada uhljeb dobije od šefa naredbu da štedi – štedjet će. Njegovo postojanje ovisi o milozvučnom uvlačenju nadređenom, praznom osmjehu i nadi da će za svoje birokratsko poslanje biti nagrađen. A kada šefovi kažu da se štedi – pa štedjet će prvo na drugima. Uhljeb će uzeti djetetu njegovu zasluženu sitnicu, mali plastični simbol, samo kako bi sebi imao više. Samo kako bi mogao više grabiti, kako svoje dodatke na plaću ne bi morao rezati i kako slučajno, ne bi došlo do toga da službeni auto nema kožna sjedala. Jer, ako nemaš kožna sjedala, onda u njihovom tamnom, bezdušnom birokratskom svijetu ne postojiš…

Dodjela Oskara znanja "ispala" je iz financiranja Agencije za odgoj i obrazovanje za 2015. godinu. Agencija je na svojim internetskim stranicama, samo mjesec pred planiranu dodjelu napisala kako  nema financijskih mogućnosti za izradu kipića i ostale troškove kako bi nagradili državne prvake.

To je sa stanovišta uhljeba ne dobro, nego izvrsno – kao prvo, više ostaje njima samima. Kao drugo, manje posla. Što više uhljeb može poželjeti, ostaje mu plaća i povlastice, a posla manje, i još pri tome štedi, što se sviđa nadređenima? Naravno, uhljeb ne razmišlja da bi jednog dana na mjesto premijera mogao doći netko s mudima koji bi se sjetio štednje na način da uhljeba pošalje da si nađe posao u realnom sektoru.

Onda, kao točka "na i" u pokazivanju besmisla hrvatske državne i javne uprave pojavi i nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kojeg vodi prof. dr. sc. Vedran Mornar, čovjek za čija se službena putovanja po drugim kontinentima uvijek nađe. Izjava kratka, no sramotna da sramotnija ne može biti: "Dodjeljivanje Oskara znanja u nadležnosti je Agencije za odgoj i obrazovanje te Vas molimo da se s navedenim upitom obratite Agenciji."

Briga Ministarstvo obrazovanja Oskar znanja! Taman se uhvatili računati koliko imaju preostalog godišnjeg od prošle godine; kada ono gnjave ih nastavnici, roditelji, novinari, a kako je izborna godina, mogao bi i premijer početi gnjaviti... Što nego gnjevno odgovoriti jednom rečenicom i otići kući prije kraja radnog vremena radi doživljenoga stresa?

Hrvatska je planula

Iako kao narod imamo mnogih mana, postoje područja gdje smo ispunjeni vrlinom – a među njima je upravo briga za djecu. Hrvatska je, čuvši ovu vijest, doslovno planula. Ne samo Index.hr, ne samo Hrvatska uživo HRT-a, gotovo svi mediji prenijeli su sramotnu odluku Agencije. Poduzetnik Saša Cvetojević reagirao je na Fejsu: "Sram ih bilo. Ajmo skupiti novac i napraviti Oskare te nagraditi više i bolje te nadarene klince. Mi to možemo i bolje, a jeftinije od ovih beskorisnih uhljeba. Moja će tvrtka donirati 10 tisuća kuna. I drugi su ponudili pomoć."

Reagirali su i drugi poduzetnici, no nije bilo potrebe. Izborna godina je. Netko se sjetio da bi ukidanje Oskara znanja bilo, recimo tako, politički problematično. Ravnateljica Agencije, Jadranka Žarković-Pečenković, povlači odluku o ukidanju dodjele Oskara znanja, makar po vlastitoj izjavi uopće ne kuži čemu služi Agencija, čemu služe zaposleni tamo i čemu služi uopće obrazovni sustav.

Kaže ravnateljica: "To nije bila pogrešna odluka, s obzirom da se stalno naglašavaju mjere štednje, a i mi moramo uštedjeti dva milijuna kuna." Po tome se upravo vidi da ravnateljica politički nema pojma, apsolutno nema pojma o onome što joj je posao kao ravnatelja državne agencije – ona je činovnik koji sluša više nadređenog činovnika. Bez ideje, bez nade, bez vjere, bez želje za boljim.

Kao pravi činovnik – gleda spise, gleda uštede, gleda brojeve; ne vidi da su to živa djeca, najbolja od najboljih koje ova nacija ima, živa djeca koja čekaju svoju nagradu i zaslužuju svoju nagradu!

No, saznajemo od ravnateljice prije koji tjedan još nešto: "Oskar znanja će se održati ove godine, krajem lipnja i meni se sada čini da neće koštati više od 20 tisuća kuna. Ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje iz Čakovca ponudila mi je da će njeni učenici s teškoćama napraviti kipiće."

Ipak ima i pravih ljudi – čestitajmo im

Negdje u tom hladom birokratskom svijetu postoje i pravi ljudi, ljudi kojima treba pružiti ruku i čestitati im. Čitamo na portalu Srednja.hr kako je došlo do ove ideje. Ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec Dragica Benčik kaže: "Ideja oko Oskara znanja je potekla sasvim slučajno kroz razgovor sa višom savjetnicom AZOO-a Vladimirom Brezak koja se dugi niz godina bavi učeničkim zadrugama. Pričali smo o zakonskim promjenama i izmjena pravilnika iz područja kojima se bavi Centar pa me upitala bi li naši učenici mogli napraviti te kipiće. Pristala sam, a onda je uslijedio razgovor s ravnateljicom Agencije koja je sve potvrdila."

Ravnateljica Benčik dalje kaže kako je jako sretna da će kipiće za darovite učenike od gline raditi djeca s teškoćama u razvoju: "Drago mi je da se s ovime neće promovirati njihovi nedostaci, nego darovitost te da će se moći vidjeti po čemu su posebni. Upravo s glinom jako puno radimo te smo napravili čakovečki, odnosno međimurski suvenir."

Gospođo Brezak, gospođo Benčik – svaka čast! Ova ideja koju ste osmislili i proveli je predivna. Riješili ste problem za gotovo nikakve novce. I još važnije – spojili ste svojom idejom u istom događaju, u istoj priredbi, u istom trenutku one s najboljim rezultatima sa školskih natjecanja, one koji daleko odskaču od prosjeka s onima koji nažalost imaju teškoće u razvoju.

Niste ni svjesni koliko ste lijepu, dirljivu i dobru priču stvorili, ujedinili ste um, srce i dušu hrvatske djece na najbolji način. Naučili ste ih ovim činom da je svaki pojedinac vrijedan u svom radu i da svi zajedno radeći mogu doći do traženog rezultata. Kamo sreće da hrvatski obrazovni sustav i hrvatska državna i javna uprava imaju više ljudi poput vas! Čestitamo!

I došao je taj dan

I došao je taj dan – 30. lipnja 2015. godine. Predvorje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu je prepuno, dijeli se 329 Oskara znanja. Tu su ponosni učenici – i trebaju biti ponosni! U ovom našem lošem, štreberskom obrazovnom sustavu koji se temelji na promociji prosječnosti pokazali su se da se može i hoće. Da se može izdignuti i biti najbolji!

Neki od njih, ne zaboravimo, pobijedili su i na međunarodnim natjecanjima vršnjake iz država gdje se za obrazovanje izdvaja i desetak puta više i gdje talentirana djeca imaju nemjerljivo boje uvjete.

Svaka čast!

Dodatno su radili, dodatno su se borili za rezultate, neki su sigurno slušali i zadirkivanja okoline – jer u Hrvatskoj nije dobro biti različit, čak ni po uspjehu. I tu su – mali kipić za njihov rad i trud. Hrvatska mladost, u najboljem izdanju. Oni koji bi narednih decenija trebali voditi ovu zemlju, ako im išta ostavimo, ako u međuvremenu sve ne rasprodamo za male pare i zadnji koji odlazi bude ugasio svjetla hrvatske pozornice.

Licemjeri na pozornici

A među njima – političari. Licemjeri. Upravo oni koji su ukinuli Oskar znanja, upravo oni koje nije briga – smješkaju se, pričaju o važnosti ove manifestacije i "ništa se dogodilo nije". Izborna godina je naravno, treba se slikati, pokupiti medijski koji dio medijskog kolača.

Mjesto da su se zavukli gdje spadaju – u klimatizirane urede dok ih parlamentarni izbori ne pometu, tamo slušamo kako ravnateljica Agencije Jadranka Žarković-Pečenković, upravo ona koja je operativno ukinula Oskar znanja, prije podjele priznanja učenicima poručuje da su "predivni, mladi ljudi koji zaslužuju naše divljenje". Pa što smo im onda ukidali nagrade, ravnateljice? I to malom šturom objavom na službenom webu.

Kaže dalje ravnateljica: "Zbog mjera štednje dodjela nije trebala biti održana, ali uspjeli smo ju realizirati kroz znatne uštede. Izuzetno sam sretna što se ovo moglo održati jer ste vi naš ponos i hvala i zalog za budućnost domovine nam Hrvatske."

E, pa sorry, niste je vi realizirali – realizirali su je oni koji su graknuli radi ukidanja, realizirali su je oni koji su se sjetili uključiti djecu s poteškoćama u razvoju u izradu kipića, realizirali su je oni koji su operativno pripremili skup. Vi ravnateljice, samo ste naložili da se objavi kako se manifestacija ukida. Sve ostalo je posljedica te vaše odluke, a nikako nešto što ste vi realizirali. Štoviše, realizirano je suprotno vašoj odluci o ukidanju, vjerojatno zato jer je netko u Banskim dvorima zaključio da radite političku štetu. I dobro da je zaključio jer ste uza to što ste rastužili djecu – radili političku štetu upravo onima koji su vas na tu finu funkciju imenovali.

A posebno je nisko, ljigavo i da mi dozvolite emotivni izraz, odvratno bilo pojavljivanje ministra bogoštov… znanosti, obrazovanja i sporta prof. dr. sc. Vedrana Mornara. Nasmiješen, sretan, rekli bi duša od čovjeka, govori publici: "Vi ste najbolje što imamo i dokaz ste da Hrvatska ima budućnost. Vi ste njena budućnost i sretan sam što se Oskar znanja ipak održao." Isti onaj ministar kojega se ovo prije mjesec dana uopće nije ticalo!

E, pa ministre – ako te se nije ticalo, ako smo dobili priopćenje: "Dodjeljivanje Oskara znanja u nadležnosti je Agencije za odgoj i obrazovanje te Vas molimo da se s navedenim upitom obratite Agenciji“, onda budi barem malo karakter – pa se nemoj sada pojavljivati.

Ne da je licemjerno – odvratno je.

Usput, gdje su novci?

I na kraju – Oskar znanja je do sada, kažu iz Agencije, koštao 150-170.000 kuna na godinu. Sada je odrađen za 20.000 kuna. Koliko se vašem autoru čini – to je razlika od 130-150.000 kuna na godinu. E, sada, obzirom da je u pitanju naš novac, jer Agencija nema nekog svog novca već je sav novac Agencije novac poreznih obveznika – očekujemo odgovor. Gdje su išli ti novci? Na što se trošilo 150-170.000 kuna svake godine?

I to odgovor s točnim kopijama narudžbenica i imenima tko je što naručio i tko je što i za koje novce isporučio! Jer, sve to je naš novac i mi porezni obveznici imamo pravo znati gdje, zašto i u koje svrhe se troši. I tko je trošio, imenom i prezimenom. Stavku po stavku.