Screenshot: CNN

ZA MNOGE afričke izbjeglice, uglavnom one iz Sudana, Etiopije i Eritreje, put do boljeg živote vodi preko Sinajske pustinje, a glavno odredište je Izrael. Međutim, mnogi taj put ne dovrše živi, niti u "jednom komadu".

Kao što je zorno prikazao prošlogodišnji nagradama ovjenčani CNN-ov dokumentarac "Death in the Desert", afričke izbjeglice u Sinajskoj pustinji često postaju plijen trgovaca ljudima, a njihovo putovanje u pravilu završava zatočenjem u kampovima, ropstvom, silovanjem i mučenjem. Što je najgore od svega, žrtvama se često vade organi, i to na živo, a kriminalci ih potom prodaju u Egiptu.

Logore u pravilu vode beduinska plemena, a "operacije" obavljaju liječnici iz Kaira, koji žrtvama vade jetru, rožnice i bubrege. Organi se zatim relativno lako prodaju po Egiptu, dok žrtve ostatak života žive unakaženi. Ukoliko uopće prežive torturu. Poznato je kako otmičari od obitelji zatočenika traže nerealno visoke otkupnine, koje ovi u pravilu ne mogu platiti, jer ionako u Izrael bježe zbog velike neimaštine.

Mučenja nisu pošteđene ni mala djeca

Ukoliko rođaci ne plate otkupninu, slijedi neviđena tortura. Žene se u pravilu siluju, a muškarci muče najokrutnijim metodama, poput izlijevanja rastopljenje plastike po leđima, što ostavlja užasne ožiljke na tijelu. Nerijetko se čitav proces torture i snima, kako bi se rođaci žrtava što lakše uvjerilili da plate otkupninu. Da stvar bude još gora, mučenja nisu pošteđena ni mala djeca. U dokumentarcu "A Stand in the Sinai" vide se i fotografije male bebe s jakim opeklinama glave. Beba je rođena u zatočeničkom kampu, nakon što joj je majka silovana.

Međutim, odnosi se već danas na Sinajskom poluotoku mijenjaju. Policija i dalje ne kroči na taj teritorij, jer je on pod kontrolom "odmetnutih" beduinskih plemena. Međutim, dio beduinskih plemena suprotstavio se ovim zvjerstvima, te je krenuo u borbu protiv trgovaca organima. Beduin Sheikh Mohammed Abu Billal jedan je od onih koji pruža sigurna utočišta i medicinsku pomoć izbjeglicama. Kaže kako mu mnoge izbjeglice dolaze na rubu smrti, izgladnjeli, silovani i s vidljivim ožiljcima od mučenja.

Ni Izrael više nije Obećana zemlja

"To je težak teret, ali i odgovornost koju osjećamo po islamu. Zbog toga većinu svog novca trošim na udomljavanje i pomaganje izbjeglicama, kako bi im donio sreću pod bilo koju cijenu", kaže Abu Billal CNN-ovom reporteru. Osim toga, Abu Billal potiče vlasnike lokalnih dućana i raznih ustanova da odbiju usluživati krivce i da im onemoguće brak sa svojim kćerima. Zbog toga se smanjio broj logora, ali oni kojima vladaju najokrutniji trgovci ljudima i dalje funkcioniraju.

"To su okrutni ljudi, zločinci koji nemaju nikakav osjećaj ljudskosti. vrištala sam da sam djevica, ali njih nije bilo briga", kazala je u dokumentarcu jedna žrtva silovanja koja je u logoru ostala trudna, ali je kasnije pobacila kada se dokopala Izraela. Nažalost, za izbjeglice više ni Izrael nije obećana zemlja, jer su tamošnje vlasti počele s progonom afričkih izbjeglica iz zemlje. Netanyahuova vlada ima plan u bliskoj budućnosti iz zemlje izbaciti preko 50.000 imigranata iz afričkih zemalja.