Foto: Index

U VRIJEME dok je učestalo kontaktirao Ivu Josipovića, Mladena Bajića, Dinka Cvitana i USKOK-ove istražitelje, Marko Vojković često se viđao sa zagrebačkim poduzetnikom Igorom Mlinarom, osumnjičenim za prodaju informacija iz tajnih istraga zagrebačkoj mafiji. Mlinar i Vojković, "kurir mafije" i  "kurir DORH-a", dugogodišnji su poslovni partneri i prijatelji, no, istražiteljima USKOK-a i policije to očito nije sporno ni naročito zanimljivo. Štoviše, u aktualnim istragama o curenju povjerljivih informacija, Vojkovića se i ne spominje.

> Manipuliranje javnošću: Index otkriva tajnu vezu Josipovića, Vojkovića, Pavića i Bajića!

Igor Mlinar uhićen je prije godinu dana, zajedno sa Markom Svalinom i Vjekoslavom Drmićem, službenicima PN USKOK-a. Sva trojica osumnjičeni su za prodavanje materijala iz istrage pripadnicima zagrebačkog podzemlja. Svalina i Drmić navodno su trgovali podacima koje je zagrebačkom podzemlju nudio Igor Mlinar. U istoj akciji uhićen je i Vlado Rajić, kum Vinka Žuljevića Klice. On je, prema neslužbenim informacijama iz MUP-a, kupovao "vruću robu" preko Igora Mlinara. Svim osumnjičenicima policija je pretresla stanove i poslovne prostore, a zatim protiv njih podnijela kaznenu prijavu zbog udruživanja u grupu radi počinjenja kaznenih djela, davanja mita i poticanja na odavanje službene tajne. Iako su se uhićenja dogodila u listopadu 2012., do danas protiv njih nije podignuta optužnica. Prema pisanju medija, policija je za posredovanje informacija iz tajnih istraga  jedno vrijeme sumnjičila i zagrebačkog odvjetnika Peru Lozicu.

Vojković, Lozica i Mlinar nerazdvojni prijatelji

Zanimljivo je da sumnja nikad nije pala na Marka Vojkovića, iako su on, Lozica i Igor Mlinar već godinama nerazdvojni prijatelji, usto i poslovno povezani. Igor Mlinar osoba je od velikog povjerenja Hrvatskog društva skladatelja i njene tvrtke ZAMP čije poslove vodi tvrtka Emporion u vlasništvu Marka Vojkovića. Prema podacima koje je svojedobno objavio Index, Mlinar je u pet godina (od 2000. do 2005.) za svoje tvrtke i s njima povezana poduzeća, uspio od ZAMP-a ishoditi kredite u ukupnom iznosu većem od 35 milijuna kuna. Mlinarovim tvrtkama ZA DOM d.o.o. i Veterinarija d.o.o. Udruga hrvatskih skladatelja posudila je približno deset milijuna kuna, od čega 3,5 milijuna za trgovačko poduzeće "ZA DOM d.o.o. koje je završilo u stečaju početkom 2004. g. Pored toga HDS/ZAMP je kreditirao i tvrtke s kojima je Mlinar poslovao, poput poduzeća "DOSEG d.o.o." iz Osijeka i "Biljemerkant d.o.o." iz Osijeka. Tako je tvrtka DOSEG d.o.o. od ZAMP-a dobila zajam u visini 14 milijuna kuna, dok je tvrtka Biljemerkant d.o.o. kreditirana novcem hrvatskih glazbenih autora u visini od 11 milijuna kuna. Obje tvrtke završile su u stečaju dugujući milijunske iznose brojnim vjerovnicima.

Pero Lozica pomagao je Mlinaru u njegovim poslovima pravnim savjetima te posredujući kod banaka za kredite njegovih tvrtki. I dok se u medijima imena Lozice i Mlinara pojavljuju u kontekstu odavanja službenih tajni, Vojković kao da je doslovno ispario iz priče. Igor Mlinar pojavio se i kao svjedok Pere Lozice kada je ovaj zbog prijetnji smrću kazneno prijavio Zlatka Marića, vlasnike tvrtke Sokol Marić. Rasplet ovog slučaja vodi se na Županijskom sudu u Zagrebu, a zanimljivo je da se ime Marka Vojkovića u istrazi pojavilo tek nakratko, u prvom iskazu Pere Lozice. Index je u posjedu njegovih iskaza policiji i DORH-u, iz srpnja i kolovoza 2012.

U svjedočenju pred istražiteljima policije 06. srpnja 2012., dan nakon navodnih prijetnji smrću, Lozica tvrdi da se po izlasku iz policije našao s prijateljima Igorom Mlinarom i Markom Vojkovićem kako bi se posavjetovao: "Automobilom Smart zaputio sam se prema Texas baru kod tržnice Borongaj, gdje sam se sastao s prijateljima Igorom Mlinarom i Markom Vojkovićem, s kojima sam se zadržao najviše pola sata…", tvrdi u iskazu policiji Pero Lozica, smatrajući važnim naglasiti s kim se u tom trenutku odlučio naći.

Zapisnik svjedočenja potpisao je Domagoj Šimatović, službenik odjela općeg kriminaliteta u policijskog upravi Zagreb. No, tri mjeseca kasnije, dajući iskaz Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Lozica najednom gubi pamćenje, pa preskače susret s Markom Vojkovićem. Događaj koji je do u detalje precizno opisao u policiji, u prostorijama DORH-a opisuje bitno drugačije te tvrdi da se s Mlinarom nije našao u kafiću "Texas" u zagrebačkom Borongaju, nego u njegovu uredu, a da Vojkovića nije ni bilo: "Ja sam se, a nakon što sam podnio kaznenu prijavu vidio istoga dana sa svojim prijateljem Igorom Mlinarom, te sam mu rekao za sadržaj primljenih prijetnji. U uredu sam ostao do 23,00 sata nakon čega sam direktno otišao kući…"

Gdje su tu nestali vožnja Smartom, kafić Texas, Marko Vojković i zbog čega ih nema?

Možda zato jer je Vojkovića nezgodno spominjati u kontekstu, kriminala, prijetnji i Igora Mlinara? I zašto je Lozica promijenio iskaz baš u DORH-u? Možda zato jer se s čelnim ljudima tužiteljstva, a prema izlistima koje je objavio Index, Vojković dnevno čuo i do tri-četiri puta. Pred Općinskim tužiteljstvom u Zagrebu, o istom je slučaju svjedočila i Nevia Dellale Lozica, supruga Pere Lozice. Između ostalog tvrdila je kako se u njenoj kući često okupljalo društvo u kojem su se nalazili Igor Mlinar i Vlado Rajić, kum Vinka Žuljevića Klice, obojica uhićena u akcijama PN USKOK-a.

Zašto Marko Vojković nije predmet istraga i kriminalističkih obrada. Možda zbog čestih razgovora s predsjednikom Josipovićem i Mladenom Bajićem?

I doista, kada govorimo o curenju službenih tajni i hrvatskoj mafiji, o čemu zapravo govorimo?