Foto: Hina

NOVI ministar financija Republike Hrvatske ima kredit u švicarskim francima i kad unese podatke u "računalni program Excel", on se sruši. Nakon komunističkog računovođe i riječke barakude s nezaustavljivim apetitom za prljave poslove tako smo sada na čelu najvažnijeg pojedinačnog resora dobili priprostog, ne baš dobro obrazovanog bezveznjakovića.

Bilo bi to i smiješno, ali Hrvatska je tako blizu potpunom raspadu sustava i razuma da je došao konačni trenutak za pripremiti jednu od onih torbi za hitne slučajeve i s najboljim prijateljima koji žive izvan države podijeliti jednu novčanicu od 20 eura da se možemo prepoznati kad bude vrijeme za tražiti azil.

Kadroviranje je bilo i ostalo glavni problem vlade Zorana Milanovića. Vidjelo se to već iz prvog poteza, sustavnog masakra preko četiri tisuće ljudi iz državnih agencija i njihovog zamjenjivanjem vlastitim polustručnim kadrom. Ako je netko imao sumnje, trebao je samo pogledati izjavu jednog od četiri najštetnija ministra – Grčića, Jakovine, Marasa i Jovanovića, ljudi izgubljenih u vremenu i prostoru, čija nas je kriminalna nesposobnost samo u ovoj godini stajala barem milijardu eura. Vidjelo se tako i nešto još opasnije, činjenica da premijera niti zanima što se događa u resorima državne uprave, niti o tome želi išta saznati, niti mu je važno išta osim dovoljno brzo završenog radnog dana i vraćanja kući na ručak.

Je li u takvoj situaciji imalo čudno što su predstečajne nagodbe prerasle u najveću aferu desetljeća? Odnosno, što imaju potencijal za prerasti u najveću aferu desetljeća, jer glavni bilten SDP-ovog medijskog terora, Jutarnji list, spomenuo ih je tek kad je postalo jasno da će se Linića maknuti. Bilo bi lijepo da se to dogodilo zbog predstečajnih nagodbi ili bar zbog nastavka patetičnog krpanja proračuna novim zaduživanjem, ali praćenim rastom poreznih opterećenja, u najboljoj maniri HDZ-ovog Ivana Šukera, koji se sada zaista čini kao melem naspram čovjeka rušitelja Excela. Ovako se dogodilo zbog činjenice da se Milanović sprema za povratak u tako mu voljene oporbene klupe i jednostavno ne želi da ga nakon izborne katastrofe na parlamentarnim izborima iz ureda na Iblerovom trgu makne nezgodna riječka grupa, SDP-ov pandan Iviću Pašaliću.

Dvije i pol godine nakon preuzimanja vlasti Kukuriku koalicije, Hrvatskom vlada medijska cenzura kakvoj se u najmokrijim snovima nije mogao nadati ne Ivo Sanader, nego Franjo Tuđman, gospodarstvo je u tako lošem stanju da najpozitivnije analize govore o povratku standarda na razinu iz 2009. za pet do osam godina, a premijer kroz svo to vrijeme najveću muku muči oko toga hoće li koristiti latinske izraze i treba li hodati okolo odjeven kao premijer, u odijelu i kravati, ili kao propali profesor seoske škole, u odijelu i džemperu. U međuvremenu, egzodus (sic!) kvalificirane i obrazovane radne snage već je počeo i nastavit će se sve dok u Hrvatskoj ne ostanu isključivo članovi stranaka u izmišljenim uredima državne uprave.

Jovan Dragišić / Republika.eu