Foto: M.P.Š.

"DRŽAVA ima cilj uništiti tržnice jer kako drugačije objasniti ovo što nam rade. Non stop nam dolaze inspekcije, kupovna moć građana nikad nije bila lošija, a i ovi koji kupuju radije odlaze u trgovačke centre i tamo peglaju kartice", počinju priču kumice s placa koje ustaju u četiri ujutro da bi građanima ponudili domaće uzgojeno voće i povrće, a nerijetko odlaze kući u debelom minusu.

Na najpoznatiju zagrebačku tržnicu Dolac stižu iz svih krajeva Hrvatske, a samo za jedan dan da bi prodavali na placu nekima treba i do 300 kuna u startu. Nakon što plate prijevoz, klupu, vage, suncobrane i skladište, često im ne samo da ne ostane ništa od prodaje nego su često u gubitku.

Sve im je teže zaraditi toliko da pokriju troškove, a nemaju se čime drugim baviti jer su cijeli život posvećeni radu na poljoprivredi koja se nalazi u iznimno teškoj situaciji.

Oni koji dobivaju poticaje od države još nisu dobili niti drugu ratu za 2013. godinu, a mnogi se nisu ni prijavili za poticaje jer kažu da ih država tada još više "guli", šaljući im razne inspekcije koje traže dlaku u jajetu i koriste svaku mogućnost da im naplate kazne.

Svaka od kumice počinje s pričom da im nikad nije bilo teže, što nije teško za povjerovati kad je pola klupa na tržnici prazno, a na onima koje su zauzete radi samo po jedna osoba.

Rade svaki dan i na -10 i na +40

Jedna od njih je i Iva Žuti, koja već 20 godina na placu prodaje sir, vrhnje i jaja. Fiskalizacija je još nije stigla iako tvrdi, kako se ne bi začudila da i njima stigne taj dodatan namet.

"Ovo je krvav posao, radimo i petke i svetke. Za nas nema godišnjeg odmora. Radimo i na -10 i na +40 stupnjeva, i to svaki dan, subote, nedjelje, blagdane. A kad nismo na placu, onda doma radimo, a koristi nikakve, puko preživljavanje. Prije 10 godina je bilo puno lakše, imali smo veću zaradu jer smo više prodali. Danas ljudi odlaze u trgovačke centre jer nemaju novaca pa kupuju na kartice, kod nas još kupuju uglavnom umirovljenici", rekla nam je Iva Žuti iz Horvata.

O troškovima da i ne govori, kaže, nikad nisu bili veći. Prije su prodavali na klupi što je bilo jeftinije, a i više ih je djelilo klupu. Danas prodaju mliječne proizvode iz vitrina koju dnevno plaća 43 kuna, a sama je unajmljuje.

"Pogledajte oko sebe, pola vitrina stoji prazno, sve nas manje dolazi prodavati jer se nikako ne isplati. Sigurno nas je za trećinu manje nego prije par godina", rekla je Iva Žuti kojoj dnevno treba 80 kuna samo da bi došla na plac.

Još gore od nje prolazi kumica Vesna, kojoj da bi došla iz Križevaca i podmirila sve troškove treba i do 300 kuna na dan.

"Kad platim gorivo, vagu, klupu, suncobran, skladište i gablec potrošim i 300 kuna pa sam stalno u minusu. Proizvodnja voća i povrća nam isto ide sve teže. Poticaje su nam smanjili, ne dobivamo ih na vrijeme. Ono što država treba je opet ojačati kupovnu moć građana, jedino tako možemo opstati", rekla je Vesna.

Trenutno prodaje jagode jer je sad sezona, a ustaje i u 4 ujutro da bi sve stigla obrati i donijeti ih svježe na tržnicu na kojoj prodaje posljednjih 10 godina.

Poticaji mali i neredoviti, a inspekcija koristi svaku priliku za napisati kaznu

Marica Ćosić koja ima OPG u Sesvetskoj Sopnici jedna je od starosjedioca na zagrebačkoj tržnici gdje prodaje već 28 godina. Radni dan joj kaže, počinje u 4 ujutro, a ljeti završava i u pola dva u noći. Često stigne odspavati samo par sati.

Kaže kako dolazi na tržnicu u ranu zoru prodavati pa odlazi kući gdje obrađuje njivu, zalijeva voće i povrće, okopava i sve to da bi, kako kaže, bila u minusu.

A čim će se drugim sad baviti kad cijeli život radi na zemlji i prodaje svoje proizvode, pita se ona.

Uz sve to država im stalno šalje razne inspekcije čime im još dodatno otežava situaciju.

"Non stop nas tlače razne inspekcije. Dolazi nam tržna, carinska i sanitarna inspekcija i još oni iz Državnog inspektorata i onda još dođu petkom i subotom kad nam je jedina prilika da nešto zaradimo pa nas provjeravaju, zovu kasnije da dođemo potpisati zapisnik i za to vrijeme gubimo mušterije", rekla je Marica Ćosić.

Kaže kako nije ni tražila poticaje od države jer su za to rigorozni uvjeti, a još ih dodaje, i stalno provjeravaju i naplaćuju kojekakve kazne, koliko čuje od ostalih koji ih primaju.

Njoj je kaže, potrebno 240 kuna za jedan dan da bi prodavala na placu. Nameti su veliki, a zarada nikakva. Tako je kaže zadnjih pet godina gorivo jako poskupjelo, porezi su sve veći, a ona čak i mora spustiti cijenu robe kako bi bar nešto uspjela prodati.

"Ali razumijem ja i mušterije, ljudi nemaju. Nekad su došli po recimo kilu, dvije mrkvi, a danas dođu po dvije mrkve i komadić celera. Itekako se osjeti da se nama novaca. S druge strane nama je veliki trošak uzgojiti povrće i voće pogotovo kad nam usjeve uništi tuča, tad rijetko dobijemo odštetu od države, tad ne šalju inspekcije za procjenu štete. Lani sam samo na brokuli izgubila 20.000 kuna", rekla je ona.

Fiskalizacija prepolovila promet prodavačima

Ljubica iz Zeline pak svako jutro u pola sedam već stiže na Dolac i tako već 15 godina. Prodaje samo ono što uzgoji. Ona prima poticaje od države, a oni su kaže, izuzetno mali.

"Još nismo ni dobili drugu ratu za 2013. godinu, a gdje su tek za 2014. Teško je, krvav je ovo posao. Zimi se smrzavamo na -10, ljeti kuhamo na vrućinama, a sve kako bi još na kraju bili u minusu. Jedino što uspijemo prodati je u subotu, a malo je to. Ne može jedan dan izvući cijeli tjedan", kaže ona.

Jedan od onih koji ne prodaje svoje proizvode nego ima obrt je Stjepan Kolar iz Krapinskih toplica koji već 34 godine prodaje robu na Dolcu. Njega je zahvatio sustav fiskalizacije, za koju kaže da je najveće zlo koje ih je moglo snaći.

"Kad pada kiša i ako mi se smoči fiskalna blagajna sve zašteka i automatski ne mogu raditi jer ako slučajno prodam pokoji limun, a ne izdam račun, mogu dobiti kaznu od 30 do 50 tisuća kuna. Nije ovo za nas stare ljude, nama je teško po tome tipkati, a još ako nam se stvori gužva na štandu. Pa evo ja za limun od kune i pol moram izdati račun. Otkad je uvedena fiskalizacija meni se prepolovio promet, državi je cilj uništiti tržnice", rekao je Kolar.

Iako ističe, Linića više nema, sustav je i dalje ostao i smatra kako bi ga trebalo što prije ukinuti.

"Oni koji žele varati to mogu i sad. Ionako tek jedna od 10 mušterija uzme račun, a ostali nam govore dajte to Liniću", kaže on.