Foto: Dragan Matić / Cropix

ZORAN MILANOVIĆ je bahat i arogantan političar. Nije to nikakva novost. Protivnici su ga do sada zbog toga mogli kritizirati, a simpatizeri to pripisivati političkom stilu.

Mogli smo se zabavljati analizama premijerovih gafova i tumačenjima govora tijela, koje su redovito isporučivali stručnjaci za neverbalnu komunikaciju. Bila je to sve skupa jedna velika predstava, sastavni dio hrvatske političke arene.

Neki su u toj predstavi vjerojatno čak i uživali. Međutim, više nije zabavno. Milanovićeva bahatost i arogancija sada su postali realan problem, koji se direktno tiče svih građana ove zemlje.

Svi smo taoci premijerove bahatosti

Europska komisija nam uvodi sankcije. Postupak će, kako se čini, biti pokrenut već ovoga tjedna. Što ćemo točno izgubiti, još se ne zna. Ali sigurno je da će nas bahatost premijera i njegove stranke skupo koštati.

"Znajte da je ovo zemlja racionalnih ljudi, koji realno doživljavaju i sebe, i svoju državu, i ulogu svoje zemlje u Europi i svijetu", govorio je Milanović u noći na 1. srpnja, kada je Hrvatska postala članica Europske unije.

U koju smo ušli isključivo zbog pogodnosti koje članstvo u EU nudi. Uvjeravali su nas da EU nema alternative. Da je partnerstvo s Europom jedini način da se Hrvatska napokon gospodarski oporavi i stabilizira. Da postane normalna zemlja.

Istih tih pogodnosti zbog kojih smo ušli u Europu Milanović se sada (barem djelomično) spreman odreći zbog zadovoljavanja vlastite taštine. Suština je to čitave priče oko "lex Perkovića", jednog sasvim nebitnog pitanja kojeg su Milanović i njegova stranka pretvorili u najveći problem Hrvatske.

Koga je briga za Josipa Perkovića?

Na početku čitave priče još se i bilo moguće prikloniti stavu da niti jedna država ne želi stranoj sili izručiti svog prvog špijuna, što je Josip Perković godinama bio. Ali kada je postalo jasno da Hrvatska nema mehanizam kojim bi njegovo izručenje spriječila, a da istovremeno izbjegne sankcije Europske komisije, svaka daljnja rasprava morala je biti završena.

Milanović se morao pokriti ušima, priznati da je pogriješio, promijeniti zakon po žurnom postupku, izručiti Perkovića i prepustiti njemačkom pravosuđu da odlučuje o njegovoj krivnji ili nevinosti. Ili bi to barem učinio premijer vođen zdravim razumom.

Ali ne i Milanović. Milanović mora dokazati da je u pravu. Mora dokazati da je veća faca od tamo nekakvih europskih birokrata. Milanović je bahat i arogantan političar. Što bi bilo gotovo nevažno da su mu interesi države koju vodi na prvom mjestu. Ali s obzirom da to očigledno nije slučaj, vrijeme je da se zapita je li ispravno odlučio kada si je postavljao pitanje "što želim biti kad narastem?".