Foto: Hina

ČINI SE da šatoraši samo traže više novca za svoje rane, ali nije tako. Novac bi im dobro došao, nema dvojbe. No unatoč nedavno otkrivenom popisu prohtjeva teškom dodatnih 14,5 milijardi kuna godišnje, šatoraški je cilj i dalje dovesti desnu koaliciju na vlast.

Moguće je da mnogi sudionici petomjesečnog kampiranja nisu svjesni agitatorske uloge koju su im namijenili nalogodavci. Neki se od njih zacijelo vide istinskim borcima protiv “Jugoslovena, komunjara i mrzitelja svega što je hrvatsko”. Neki doista vjeruju da imaju premala materijalna prava na temelju svog ratnog stradanja.

Zasluge ili krivnja za Hrvatsku

Siguran sam da malo tko od njih shvaća da svojim postupcima obezvređuje svoje ratne zasluge i umanjuje smisao države za koju je žrtvovao zdravlje. Što duže i agresivnije šatoraši prosvjeduju, to su manje zaslužni, a više krivi za državu u čijem su stvaranju sudjelovali.

Ne postoji način na koji bi itko izvan vrha desnog bloka mogao uvjeriti šatoraše i istomišljenike da su njihovi prohtjevi apsurdni, a njihovi neprijatelji izmišljeni. A lideri desnog bloka to neće učiniti, jer su upravo oni ti koji su ih obmanuli da bi ih upregnuli u svoju promidžbenu kampanju.

Dva cilja: obmana i strah  

Velika je perverzija guranje ratnih invalida u prve redove političke borbe, jer organizatori znaju da vlast neće upotrijebiti silu, pa će prosvjed moći trajati dokle god je potrebno. Taktika naručitelja ilegalnog taborovanja je jasna. Dreka koju dižu nesretnici iz Savske ima dva cilja:

- Kod priprostijeg dijela birača pojačati iluziju o nenarodnoj jugokomunističkoj vlasti koja šuruje s neprijateljima domovine i ruši “dignitet Domovinskog rata”.

- Preplašiti ostale birače i uvjeriti ih da je otpor “domoljubnoj desnici” uzaludan, a možda i štetan.

Kamo nakon marša na Milanovića?

Ne znam shvaćaju li sudionici taborovanja da ulijevaju strah dijelu građana, ali taj učinak postižu namjerno ili nehotice. Naime, skupina verbalno vrlo agresivnih uniformiranih ljudi sugerira silu oružja. Za razliku od njih, iza antišatorskog prosvjeda ne stoji baš nikakva realna sila.

Nije potrebno puno mašte da bi se u invalidima vidjela prethodnica paravojske koja će, dobije li naredbu, krenuti u rušenje institucija. Možda tako ekstreman plan ne postoji, ali pitomiji dio puka ne može biti potpuno siguran u to.

Čemu bi drugome osim stvaranju tog dojma imao služiti subotnji marš prema stanu Zorana Milanovića? Što bi drugo osim prijetnje institucijama mogla značiti siječanjska izjava Josipa Klemma da “svi hrvatski branitelji znaju što će činiti” ako policija pokuša ukloniti šator?

Unatoč prilično razumljivom izražavanju šatorskih čelnika i unatoč njihovoj očitoj povezanosti s desnom koalicijom, HDZ i suradnici i dalje su uvjerljivo popularniji od suparnika. Iz ovog se može zaključiti da simpatizeri podupiru desni blok u prijetnjama institucijama legalno izabrane vlasti, ali to nije sve.

Plemenita emocija mržnje

Velik dio Hrvata zaljubljen je u desnokrilne stranke iz zahvalnosti za to što su im omogućile da nekoga nekažnjivo i besplatno mrze. Za one koji su ispunjeni mržnjom i agresijom pronalazak odgovarajućeg predmeta mržnje od neprocjenjive je vrijednosti.

A ako u tu svrhu više ne mogu poslužiti Srbi, jer ih je većina izbjegla u Oluji, bilo je potrebno pronaći ili izmisliti nekog drugog. I HDZ je sa svojim trabantima blistavo ispunio tu zadaću: servirao je primitivnijem i neobrazovanijem dijelu Hrvata savršene neprijatelje u tobožnjim crvenima i Jugoslovenima.

Prije 14 godina bili su to Račan i Mesić, kojima je rulja na Rivi prijetila smrću, a zadnjih su godina to Zoran Milanović i donedavna Ivo “Yusipović”, kako su ga prozvali desničarski spin doctori u sklopu širenja obmane o jugoslavenskoj opasnosti.

Birači ne podržavaju HDZ i saveznike zato što vjeruju da će oni preporoditi hrvatsku privredu – ni desničari nisu toliko blesavi da popuše djetinjastu foru poput ekonomskog blagostanja. Ne, oni im se glasovima zahvaljuju na neprijateljima koje su izmislili da bi ih mogli mrziti. Jer mržnja je jako slatka ako ste primitivac i ne znate što bi drugo sa sobom osim prijetili, vrijeđali i bili nasilni.

Zajapurena će desnica pasti, trajno, tek kad u Hrvatskoj više ne bude dovoljno ljudi navučenih na opojnu emociju mržnje ili dovoljno glupih da povjeruju u fantomske neprijatelje. To ujedno znači da će katoličko-konzervativni blok još dugo biti najjača politička sila, jer ništa ne daje naslutiti da će Hrvati uskoro sazrijeti ili se opametiti.

                                                                                                                         Ozren Podnar / Objektiv

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala