Foto: Shutterstock

ZA MJESEC dana, 30. lipnja, istječe prva faza prijelaznog razdoblja koje ukupno može trajati sedam godina, u kojem zemlje članice EU mogu uvesti ograničenja u pristupu svojem tržištu rada za hrvatske radnike.

Prema prognozi Komisije, Hrvatsku bi u razdoblju do 2019. godine moglo napustiti 166 tisuća ljudi prema dosadašnjem režimu u kojem je dio europskog tržišta rada zatvoren za naše radnike, ili 217 tisuća ukoliko se sve zemlje članice 1. srpnja odluče za ukidanje ograničenja.

To pravo u prve dvije godine odlučilo je iskoristiti 13 zemalja članica (Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Španjolska, Slovenija i Velika Britanija).

Te države u načelu traže od hrvatskih radnika da ishode radne dozvole da bi mogli raditi. U ostalim članicama EU-a hrvatski radnici mogu se zapošljavati bez ograničenja od prvog dana članstva.

U drugoj fazi, koja traje tri godine, članice mogu zadržati ograničenja za hrvatske radnike, ali moraju o tome obavijestiti Komisiju. U trećoj, zadnjoj fazi, koja traje dvije godine, države koje su odlučile zadržati ograničenja u drugoj fazi, mogu ih produžiti ako postoji opasnost od ozbiljnih poremećaja na njihovim tržištima rada. Nakon 30. lipnja 2020. prijelazne mjere se definitivno ukidaju.

Dobra vijest za Hrvate redovito nije dobra vijest za Hrvatsku

Ukinu li se ograničenja, u skladu s neslužbenim preporukama EK, pojačat će se egzodus vrijednih i sposobnih, u potrazi za zemljom u kojoj je dopušteno raditi za sebe umjesto za državu.

Hrvatskoj bi se tako mogao dogoditi postapokaliptični scenarij u kojem će, nakon što svi poduzetnici i radnici napuste Hrvatsku, ostati samo milijun birokrata koji će beznadno tumarati prljavim ulicama i napuštenim uredima tražeći bilo koga da mu ispišu kaznu. Kad nestane kruha neka jedu pečate.