Drugo lice Europe: Kokain i hašiš, a ne med i mlijeko
Foto: Index
"MOJ POSAO su kokain i MDMA. Ali mogu nabaviti sve. Imam rođaka koji prodaje najbolji hašiš u Lisabonu", sasvim otvoreno nam u centru glavnog grada Portugala priča mladi preprodavač opojnih supstanci koji se predstavlja kao Chris.
Chris se mušterijama i znatiželjnicima obraća na perfektnom engleskom, s naglaskom koji pomalo vuče na britanski, iako je rođeni Portugalac. Chris je rođeni trgovac, neizmjerno simpatičan i s ugrađenim radarom za turiste. On je samo jedan od stotine dilera koji ordiniraju centrom Lisabona.
Baš kao i njegove "kolege", Chris će vam bez imalo krzmanja prići i ponuditi neku od droga iz njegovog bogatog asortimana. Ako vam cijena ne odgovara, već ćete se dogovoriti. Ako ustrajete u odbijanju, ponudit će vam da degustirate proizvod i sami se uvjerite u njegovu kvalitetu.
"Prodaja droge na ulicama nije problem"
Prodaja droge na ulicama Lisabona, dojam je nakon trodnevnog posjeta tom gradu u organizaciji Europskog žurnalističkog centra (EJC), posao je koji neometano cvijeta. Policija preprodavače ne ometa, vjerojatno svjesna da su horde mladih turista iz cijelog svijeta koji svake godine posjećuju Lisabon željne dobre zabave.
"O prodaji droge na ulicama ne razmišljamo kao problemu. To je nešto na što ne možemo utjecati. Ne bih rekao da to ima osobit utjecaj, ni pozitivan ni negativan, na turizam u Lisabonu", tvrdi Andre Moura, šef Odjela za istraživanje i statistiku u Turističkoj zajednici Lisabona.
S obzirom na njegovu funkciju, očekivali smo da ćemo od Moure vrlo lako dobiti odgovor na pitanje što točno utječe na turizam u Lisabonu. Međutim Moura ne zna točno kazati čak ni koliko je Lisabon prošle godine zaradio od turizma. "Okvirno, možda oko 1,5 milijardi eura. Točnu brojku stvarno ne bih znao", govori Moura o djelatnosti koja na godišnjoj razini ukupnom BDP-u Portugala doprinosi više od 9 posto.
Hotel za "zaglavljene" putnike
Ovakva je ležernost za Portugalce sasvim normalna. Već na samom početku posjete Lisabonu, od domaćina smo doznali da je jedan od zaštitnih znakova života u glavnom gradu Portugala - kašnjenje. Ne zaustavlja se to samo na malim stvarima. Čak se ni avioni portugalskog TAP-a nerijetko ne drže reda letenja.
Potpisnik ovog redova zbog jednog od takvih "neplaniranih" zakašnjenja u srijedu navečer je, umjesto da sleti u Zagreb, zaglavio u Zurichu. Putnike koji zbog njihove greške zakasne na predviđeni let, TAP će smjestiti u hotelu u Regensdorfu, nedaleko od ciriškog aerodroma. A taj hotel, kako nam je objasnio ljubazni konobar iz Srbije, praktički i postoji samo da bi služio kao prenoćište TAP-ovim "zaglavljenim" putnicima.
"Javite mi se drugi put kada budete letjeli s Portugalcima, da vam rezerviram sobu", nije nam propustio na odlasku dobaciti krajnje uslužni srpski konobar.
Portugal - turistički "resort" Europske unije
Pogrešno bi, međutim, bilo pretpostaviti da je gospodarska situacija u kojoj se Portugal danas nalazi nusprodukt lijenosti ili nezainteresiranosti lokalnog stanovništva. Najbolji uvid u to daju brojke koje nam je u Ministarstvu vanjskih poslova prezentirao Pedro Lourtie, bivši državni tajnik za europska pitanja i budući konzul u Parizu.
Nakon ulaska u Europsku uniju 1986. godine, Portugal je doživio nagli gospodarski "boom". No, procvat se odrazio gotovo isključivo na turizam i uslužne djelatnosti. Agrikultura i industrija, koje su nekad činile okosnicu portugalskog gospodarstva, kroz godine su znatno izgubile na važnosti. Industrijska proizvodnja u zadnjih 25 godina opala je za šest, a agrikulturalna za 11 posto.
Čak i usprkos ovim brojkama, ulazak u EU za Portugal je isprva predstavljao "pozitivni šok". Pristigla su strana ulaganja i standard života je rapidno rastao. Sve do trenutka u kojem je portugalska ekonomija postala, prema Lourtiejevim riječima, "precijenjena". Drugim riječima, sve dok se plaće Portugalaca nisu približile razini na koju su navikli radnici u zapadnoj Europi, nakon čega su se međunarodne kompanije okrenule jeftinijim, istočnim tržištima.
Sve intenzivnije okretanje prema turizmu bilo je, stoga, jedini logični put. Svoju ulogu turističkog "resorta" Europske unije Portugalci su spremno odigrali. A ako su u procesu, umjesto zemlje europskog "meda i mlijeka", postali zemlja južnoameričkog kokaina i afričkog hašiša, to je samo još jedan "izazov".
Jer u EU, kako su nam dežurni portugalski eurokrati protumačili, ne postoje problemi. Postoje samo izazovi.
Brže učitavanje članaka, bez ometanja dok čitate.
10 eura mjesečno.
Facebook
Google