Detalji obiteljske drame u Preradovićevoj: Uperio kalašnjikov u policajce, ali pucao u plafon
Screenshot: YouTube
"Mi smo poslužili kao paravan, on je namjeravao izigrati sustav zajedno s bankom, možda na taj način oprati novac, zgrnuti veću svotu novaca... A mi u tom trenutku i dalje ne znamo da nam je stan prodan. Tim činom davanja kredita, znajući da on neće biti vraćen, stan završava na licitaciji, na kojoj Hypo namjerava vratiti novac za koji je u trenutku davanja kredita znala da neće biti vraćen", dodaje Aleksandra.
"Na dražbi stan kupuje Miro Brnaz s tvrtkom Euroglobale, znajući, kao lešinar, da u stanu netko živi. On nikada nije došao pogledati stan, nije kročio u njega, nije dobio ključ. Pa kada kupuješ cipele barem ih dođeš pogledati... Ne znam kako je čovjek mogao tako kupiti stan za 86.000 eura, ni pogledao ga nije...", istaknula je.
Ostali bez stanarskog prava
"S obzirom da nam je stanarsko pravo uskraćeno, da nismo bili u mogućnosti legalno kupiti stan kao svi drugi građani RH, s obzirom da je stan dva, tri puta prodan iza naših leđa, ja odluku suda o deložaciji smatram nepravednom, ne prihvaćamo je ni ja, ni moja obitelj.
Ja sam svakako za pravnu državu i zagovornik sam prava i pravne države Republike Hrvatske, međutim u ovakvoj državi, ovakvi zakoni koji se donose na ovakav način i koji se izvršavaju na ovakav način, oni svakako trebaju biti mijenjani", naglasila je Kožul.
Dvije deložacije
U nastavku Kožul opisuje dvije deložacije do kojih je došlo, detaljno podastirući detalje o tragičnim detaljima druge deložacije.
"Ne prihvaćam pravosuđe, ne prihvaćam pravdu ove države za koju su se borili moj brat i suprug. Sama deložacija je sprovedena bez našeg znanja, nije bilo obavijesti, od suda, odvjetnika, nikoga. Samo su se jedan dan pojavili pred vratima, to je bila prva deložacija. Sudski ovršitelj zajedno s policijom. Na sreću, ja sam bila doma, pa sam reagirala. Nazvala sam odvjetnicu, supruga, reagirali smo zajedno i uspjeli spriječiti prvu deložaciju.
Potom smo uzeli odvjetnika i poduzeli sve pravne korake na koje smo imali pravo.
Dolazi i do druge deložacije, o kojoj isto nismo bili obaviješteni pismenim putem, a imali smo nekakve garancije od odvjetnika da do toga neće doći. Nismo pozvani na sud, nismo dobili papirologiju, ništa.
Dijete u dom, a mi na ulicu
Kad je došlo do druge deložacije, suprug i ja smo bili u autu. U kući je bilo maloljetno dijete s psom, ono je otvorilo vrata policiji misleći da se radi o sigurnim osobama pred kojima ne bi trebalo osjećati strah. Nakon toga panično nazove i plačući govori da je pred vratima desetak ljudi, da govore da će nju odvesti u dom, da će nas istjerati iz stana...
Mi dolazimo u stan jureći. Da mi nismo došli, deložacija bi bila sprovedena s maloljetnom osobom, bez prisustva nas kao roditelja. Ulazimo u stan, pokušavamo naći kompromis.
Suprug gubi kontrolu, poseže za puškom
Međutim, organi vlasti i sudski ovršitelj grubo, nasilno, neprofesionalno, bez ikakvog suosjećanja i bez ikakve fleksibilnosti ne odgovaraju na naše molbe, upite, zahtjeve, tražeći da momentalno uzmemo najnužnije stvari i iselimo.
Kamo, na ulicu? S maloljetnom djecom? Dijete plačući odlazi u svoju sobu. Ja ostajem u kuhinji.
Suprug u jednom momentu gubi kontrolu, odlazi u drugu sobu, uzima kalašnjikov koji čuva na vrhu ormara, da djeca ne bi mogla do njega i za koji ima dozvolu. Pušku čuva kao uspomenu na preminulog pukovnika prijatelja dragovoljca.
Uzima metke, vraća se u kuhinju i upire pušku prema policiji i organima vlasti.
Nije više znao kako se snaći u tom trenutku. Nije pucao po njima, kao što se pričalo, nego nakon što su se vrata zatvorila, dva puta, u plafon.
Nakon toga svi zajedno sjedamo u sobi na trosjed i razmišljamo što poduzeti dalje. Sjedimo, a suprug ne odustaje dok nije dobio garanciju o odgodi deložacije. Kad je ta odgoda stigla, suprug je rekao da će oružje ostaviti na podu u sobi i predati se bez ikakve sile i bez upotrebe bilo kakvih eksplozivnih naprava.
Tako je i bilo, izlazimo van, ja se bojim za njegovu sigurnost. Ispred su specijalci, ne znam koliko njih, da bi demonstrirali svoju silu. Pričalo se o talačkoj krizi, blokiran je cijeli Cvjetni trg, no prijetnje koje je moj muž izrekao u afektu nisu bile ozbiljne. Nitko nije ovdje bio zatočen kao talac, novinari su iskrivili istinu.
Nakon što su pozvani njegovi prijatelji, i na zapovijed policije, on se dobrovoljno predao. Oni su ušli u stan i uzeli oružje koje je on ostavio kako je i rekao.
Nije istina da je bilo potjere i naguravanja po stepenicama", zaključila je Kožul.
Brže učitavanje članaka, bez ometanja dok čitate.
10 eura mjesečno.
Facebook
Google