"IMA li još ulaznica, prodajete li ih vi ovdje", zadihano je upitao jedan stariji gospodin ispod zapadne tribine osječkog Gradskog vrta pola sata uoči derbija s Rijekom (1:0) koji se igrao u srijedu.

"Karte vam se ne prodaju ovdje", razočarao ga je zaštitar na ulazu, a već tada se znalo da je istočna tribina rasprodana.

Taj stariji gospodin vjerojatno ne pripada najzagriženijoj jezgri navijača koja je u to vrijeme spremala vatreni doček gostima, no svejedno je pohitao na drugi ulaz u potrazi za kartom jer ovakav derbi nije htio propustiti.

"Support your local klub" u Hrvatskoj nije nikakva floskula, publike je na stadionima sve više jer se ljudi i dalje identificiraju s lokalnim klubovima koji u svojim borbama, bilo za Europu ili za ostanak, imaju što ponuditi.

Uz standardno posjećen Hajduk, najbolji primjeri stižu iz Varaždina, Gorice i Osijeka, koji je u derbiju pratio 3021 gledatelj. Ta brojka bi, da nema koronavirusa, bila najmanje dvostruko veća.

Derbi Osijeka i Rijeke pokazao sva bogatstva HNL-a

Ipak, i s tih 30 posto ispunjenog kapaciteta stadiona, koliko vlasti dopuštaju zbog aktualne situacije, atmosfera je bila paprena, baš kako se danima prije iz Osijeka i najavljivalo.

Osječka publika, nabrijana zbog nakaradnog ispadanja na Rujevici prije mjesec dana u Kupu i brljotina suca Igora Pajača, Riječane je dočekala na nož. 

Čim je spiker počeo čitati sastav gostujuće momčadi, krenuli su žestoki zvižduci, potom skandiranje te na kraju fanatično navijanje tijekom cijele utakmice, koja je ponudila žestok nogomet.

Sve je to lijepo oslikalo koliko je naš dobri stari HNL prilično kul unatoč svojim toliko spominjanim nenogometnim manama, koje ćemo u ovom tekstu ostaviti sa strane.

Izmjenjivali su se napadi s jedne na drugu stranu, kao u 43. minuti kada je Osijekov junak Antonio Mance pogodio stativu, da bi već nekoliko sekundi kasnije Rijeka bila u opasnoj kontri koju nije uspjela kvalitetnije završiti. 

Niti se Rijeka došla braniti na Gradski vrt, niti je Osijek previše čekao - igralo se otvoreno i visokim tempom s obzirom na ljetno doba. Novim travnjacima kojima je HNS počastio prvoligaše oduševljeni su svi, posebno igrači i treneri jer je zbog vrhunske podloge kvaliteta nogometa značajno porasla, naročito u tehničkom smislu.

Mjesec dana Osijek je čekao revanš s Rijekom i uspio pobjedom u bogatom dekoru dodatno zakomplicirati ionako zapletenu borbu za to drugo mjesto, koje sljedeće sezone vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka.

Lokomotiva, Varaždin i Osijek tri su najveće priče ovoga proljeća

Tu su - na bod iza Lokomotive, dva ispred Hajduka te četiri ispred Rijeke, a sljedeći vikend donosi dva nova derbija - na Poljudu se sudaraju Hajduk i Osijek, a na Rujevici Rijeka i Dinamo, što naredno kolo čini jednim od najintrigantnijih u posljednjih nekoliko sezona.

Osijek i Lokomotiva igraju u najboljoj formi nakon pauze, a uz njih iznenađuje Varaždin i to su tri najpozitivnije priče na repertoaru.

Primjer ugodne estetike stiže s Kajzerice, Lokomotiva plijeni ofenzivnom igrom iz koje iskaču talentirani momci željni nadigravanja poput Marka Tolića, Indrita Tucija, Lirima Kastratija i Myrta Uzunija.

Pitajte, recimo, braniče Hajduka kako su se proveli u Kranjčevićevoj nakon što je Lokomotiva gubila 2:0 na poluvremenu. Ništa bolje nije prošao ni Varaždin, koji je u Zagreb stigao nadahnut i u formi, Lokomotiva je jednostavno pregazila i njih.

Osijek također ima svoje adute, atraktivne publici, ali i stranim skautima. Osim španera Petra Bočkaja i već drugu godinu zaredom najboljeg topnika lige Mirka Marića, Bijelo-plavi ovoga proljeća imaju i najbolji bekovski par u Talysu Perreiri i Igoru Silvi, a ne treba zanemariti ni Milu Škorića i Antu Majstorovića koji predvode najbolju obranu lige od nastavka prvenstva s obzirom na to da je Osijek u šest utakmica primio tek jedan gol.

I to ne bilo kakav, riječ je o majstoriji Goričinog Kristijana Lovrića, koji je topovski s 20-ak metara u Gradskom vrtu zabio Ivici Ivušiću u porazu Gorice 2:1. 

Prvenstvo ulazi u finalni mjesec, do kraja su ostala četiri kola. Kvalitetnog nogometa će još itekako biti, preokreta i drame pogotovo, a HNL je ove sezone već izrodio niz nevjerojatnih priča. Tri glavne već dugo privlače veliku pozornost čak i neutralnih fanova.

Tomićeva Lokomotiva na terenu melem je za oči i dušu za svakog tko voli atraktivan nogomet, Toplakov Varaždin radi čuda sa stilom, o čemu smo detaljno pisali i zaslužuje punu pažnju kao i ta frenetična borba za drugo mjesto. Osijek Ivice Kuleševića od svih u vrhu djeluje najgladnije, posebno nakon tog 31. svibnja i Rujevice.

Za istinske ljubitelje svega navedenog, poput ekipe HNTV novinara novog i bogatog podcasta Utakmicu po utakmicu, HNL je također kul. 

Hrvatska liga je zakon, a ovi im dečki sa stilom daju dimenziju više

Koliko kul i zbog čega, upitali smo prvo njihovog Igora Ćurkovića, koji nam je objasnio koliki su u boom napravili u promociji domaće lige koja, u svakom slučaju, zaslužuje veću pažnju Hrvata.

"Iako ne izgledamo tako, podcast shvaćamo maksimalno ozbiljno. Sve statistike, brojke, sustave igre, međusobne omjere, suce, stadione, sve to moramo znati s pokrićem, kako bi nam bila otvorena vrata za opuštenost i sve loše šale i pošalice, međusobna podbadanja. Cilj je da gledatelji vide da se u HNL-u igra dobar nogomet, da ima puno neispričanih priča, ali i da se sve to može pokriti opušteno, razigrano, u dresu Lensa ili Levantea, a ne nužno u odijelu, zakopčani do grla. Ne znam za ostala tri voditelja podcasta, ali ja sam u šoku koliko smo pozitivnih reakcija isprovocirali. U šoku. Ne samo kod gledatelja, nego i kod klubova. Sad je cilj nadograditi sve skupa nekim novim idejama i dodacima", počinje Ćurković pa dodatno objašnjava:

"Podcast se zove Utakmicu po utakmicu jer je svako toliko lakše odgovoriti floskulom nego promišljenim odgovorom. E pa isto tako, što se tiče rada na popularizaciji lige: "Uvijek može bolje." Dapače, može puno bolje i mora puno bolje. Publika HNL prijenosa na televizijama nije baš najmlađa, da se na društvenim mrežama uloži više već bismo imali sasvim nove konzumente hrvatskog nogometa. Ozbiljne organizacije na europskoj i svjetskoj razini imaju goleme budžete i ekipe zadužene isključivo za društvene mreže. Moj osobni dojam je da se kod nas to radi onako, usput, kad netko iz kluba/saveza stigne. Promociju na društvenim mrežama kod nas zapravo rade entuzijasti, poput Prve Hrvatske Lige na Instagramu."

Tim znalaca, uz našeg sugovornika, čine kolege novinari i komentatori Anđelko Kecman, Ivan Ljubić i Mateo Pukšar.

Njihov podcast broji već jedanaest epizoda i svaka HNL publici donosi najmanje sat i pol dobre priče o aktualnim temama u kojoj možete čuti desetke korisnih informacija, dobro argumentiranih stavova i poneku dublju taktičku analizu. Uz neizostavnu i dobru zajebanciju očigledno dobro uhodane ekipe.

Zanima vas kako Lirim Kastrati iskorištava svoju vanserijsku brzinu i koliko mu u tome pomažu suigrači u Lokomotivi? Nema problema, ekipa iz Utakmice u utakmicu će vam to doslovno nacrtati i moći ćete frendovima u kvartovskom kafiću držati predavanja.

I dodatno ih zapaliti za HNL, naravno.

Ali to nije sve - dečki rasturaju i niže rangove pa se snimanje podcasta nametnulo samo po sebi, otkriva Ćurković.

"Dva su generalna razloga zbog kojih smo krenuli u ovo. Prvi je da smo ionako ponedjeljkom ujutro na HNTV-u pripremali emisije o Prvoj HNL, Drugoj HNL, trećim HNL-ima, pa i Futsalu, pa bismo u redakciji upadali u rasprave je li izvjesniji žuti karton Marija Marine ili Tomislava Mazalovića, je li bolji vratar Ivan Nevistić ili Ivo Grbić, zašto Antonio Repić i Mihovil Geljić igraju Drugu, a ne Prvu HNL, koji je od braće Suton bolji u futsalu i slično. Samo je nedostajalo da netko pritisne REC na kameri i već bismo odavno imali hrpu emisija u arhivi. Drugi razlog jest taj da raste tržište podcasta, da se otvara cijela nova (mlađa) publika za nogomet, a u većini drugih podcasta se HNL podcjenjuje. Nepravedno."

Kao i svi HNL fanovi, ekipa s HNTV-a smatra da se sve ono dobro iz našeg dvorišta ne promovira na najbolji način. HNS bi, složit ćemo se svi, mogao raditi kvalitetniju promociju HNL-a na društvenim mrežama i tako privlačiti novu publiku, posebno novije, tehnološki naprednije generacije.

Banalan primjer - zamislimo samo kada bi se po Facebooku i Instagramu HNS-a iz kola u kolo vrtjele golčine poput onog Kristijana Lovrića u Osijeku, HNL-u bi priliku dalo puno više ljudi.

Na hrvatskim prvoligaškim travnjacima ima se što vidjeti i to treba doprijeti do širih masa. Ćurković smatra da HNL klubovi dobro rade na promociji, kako samih sebe, tako i HNL-a.

"Da ne upirem prstom, rekao bih devet od deset prvoligaša radi dobar posao. I kroz ovu pauzu se vidjelo koliko su pokušali unijeti neke novine, poput Dinamo FAN TV, Bumbar TV, Hajduk Digital i slične projekte. Pa makar se radilo i o novoj maskoti poput Istrina jarca Grge ili Lokomotivina poklanjanju dresa Jona Mersinaja ili snimkama Matije Dvornekovića kako pokreće pjesmu na stolu u svlačionici Gorice, devet od deset prvoligaša radi prilično ozbiljno."

HNL-u nedostaje bolje promocije. Klubovi rade dobar posao, a iz Gorice stiže pravi primjer

Baš je Gorica jedan od prvoligaša koji rade ozbiljno dobar posao na društvenim mrežama.

Goricu više ne možemo nazivati samo hitom HNL-a, već neko vrijeme jasne su konture stabilnog kluba u kojem, prema riječima njihovog glasnogovornika Marka Vidaline, svi s posebnom strašću rade svoj posao.

Dalo se to primijetiti i u novinarskoj loži prije dva tjedna na utakmici Osijeka i Gorice (2:1) također u Gradskom vrtu. 

"Ajde, Nindža, ajde", "Jooooj, ne tamo, ne", strastveno bi komentirao Marko paralelno pišući tekstualni prijenos uživo na klupskoj web stranici. 

Vidalina tvrdi da u Gorici baš tako funkcioniraju na svakoj utakmici, od prvog do zadnjeg u klubu.

"Da, apsolutno! Mislim da je to i jedna od stvari koja nas čini malo drukčijima od drugih, jer u slučaju Gorice stvarno nije floskula kad kažem da vlada obiteljska atmosfera. Svi smo međusobno u jako dobrim odnosima, ali baš jako dobrim, puno vremena provodimo zajedno, družimo se i s igračima, koji su odreda sjajni tipovi, odlični ljudi... Teško je i opisati koliko svaka pobjeda veseli sve u klubu, od oružara Peveca i tete Vesne, koja kuha za igrače, pa sve do sportskog direktora Nike i predsjednika Črnka, pa tako i mene. Bio sam veliki navijač Gorice i ranije, kad nisam bio blizu klub, kad je bila drugoligaš, općenito sad veliki obožavatelj lokalnog, velikogoričkog sporta, pa možete zamisliti kakav je osjećaj kad si još i unutra, kad si praktički prijatelj s trenerom, kad se družiš s igračima... Rekao bih da to čak i nadilazi navijanje za klub, jer možda i više nego za Goricu navijam za ljude koje poznajem, odlične dečke, prave sportaše kao što su Nindža, Kale, Kiki, Šero, Jova, Mata, Čabi i svi ostali. Zato sam toliko strastven kad gledam utakmice, zato navijam možda i emotivnije nego što je to ponekad primjereno u novinarskoj loži."

Iz Gorice će se također složiti kao velik dio HNL klubova radi dobar posao na društvenim mrežama. Gorica je, ako malo zavirite na njihov Facebook i Instagram, jedna od najboljih.

"Drago nam je ako tako mislite, ako se ljudima sviđa ono što radimo, ali mogu već sad najaviti da će to u budućnosti biti još i puno bolje. Dobar dio hrvatskih prvoligaša, ako se mene pita, radi vrlo dobar ili odličan posao na društvenim mrežama, no siguran sam da tu ima još jako puno prostora. O važnosti pojavljivanja i aktivnosti na društvenim mrežama pomalo je i bespredmetno razgovarati ovako duboko u 21. stoljeću, a tako se pokušavamo ponašati i mi u klubu. Velik i jako dobar posao tu odrađuje kolegica Larisa Trošić, njoj idu najveće zasluge za sve društvene kanale HNK Gorice, a ukupno nas u tom segmentu funkcioniranja kluba ima - 'dvoje i pol'. U nekim drugim klubovima ti su timovi puno veći, ali Gorica u svakom smislu, pa tako i ovom, raste postepeno i ne izlazi iz nekih svojih okvira. Prisutni smo na Facebooku, Instagramu i Twitteru, brojke se polako povećavaju, a time raste i prepoznatljivost kluba. Znate i sami da mediji često prenose objave s društvenih mreža, tako je i u našem slučaju, pa o učinku takve promocije možda najbolje govori činjenica da danas pola Hrvatske zna tko pjeva onu "imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove...", objašnjava Vidalina pa ističe zašto mu je HNL najzanimljivija liga.

"Prvo i osnovno, zato što je naša. Osobno sam uvijek teško razumio kako se netko iz Zagreba, Rijeke ili Splita može paliti na klubove iz Engleske, Španjolske ili Italije, strastveno za njih navijati... Opet kažem, meni je uvijek bilo puno draže otići pogledati košarkaše Gorice nego El Clasico na TV-u. Kad se tome doda da je HNL sve bolji iz godine u godinu, da se razina kvalitete stalno podiže, mislim da su to dosta dobri temelji da se 'navučeš' na našu ligu. Prolazio je HNL krizu u jednom razdoblju, u svakom smislu, ali posljednjih godina dobili smo bolje terene, sve to skupa puno ljepše izgleda, puno je više klubova s ozbiljnom ambicijom, sve manje onih koji su zalutali u najviši rang... Evo, u ovom trenutku imamo ligu u kojem nikoga neće šokirati ako, recimo, posljednji Inter pobjedi nekoga od ovih koji se bore za drugo mjesto. U prijevodu, doslovno imamo ligu u kojoj svatko svakoga može dobiti, u kojoj ima odličnih mladih igrača, klinaca koji će napraviti velike karijere, ima i dobrih stranaca, sjajnih utakmica, lijepih golova, velikih rivalstava... Činjenica da se ustabilila Liga 10 kao sustav natjecanja puno je pomogla u cijelom tom procesu napretka, a sad nedostaje jedino još bolja infrastruktura, samim time i više ljudi na tribinama. Uostalom, nogometno gledano, korona vrijeme je pokazalo da utakmice Bundeslige baš i nisu toliko spektakularne kad se ne igraju pred 80.000 ljudi nego pred praznim tribinama. Ukratko, ljudi, pratite HNL, dolazite na tribine, liga je stvarno kul."

O radu Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka na društvenim mrežama ne treba trošiti previše prostora i vremena. Velika domaća četvorka to radi na vrhunski način i svatko ima svoju publiku.

Jedan od najzabavnijih i najkreativnijih recentnijih primjera stiže baš iz Slavonije - Osijek je u videouratku poslagao svoje strance i snimio kako izgovaraju razne riječi na hrvatskom jeziku.

Ovakvog HNL-a ne treba se nitko stidjeti, naprotiv...

Pa onda, ima li u HNL-u što dosadno? Možda Dinamo koji doslovno odrađuje posao i koji je po ljepoti nogometa ostao najveći dužnik ovoga proljeća. Međutim, to je savršeno razumljivo.

Modri su svoje domaće obveze uspješno apsolvirali jesenas zahvaljujući Nenadu Bjelici i odavno su mislima u novoj sezoni s europskim avanturama koje ih čekaju sljedećih mjeseci. 

Uostalom, bez tog "dosadnog" Dinama, ne bi bilo ni tog drugog predstavnika u Ligi prvaka. Odnosno, ne bismo svjedočili triler borbi četiri kluba za to toliko željeno drugo mjesto koje bi i Lokomotivu, Osijek, Hajduk i Rijeku obradovalo kao da je riječ o trofeju.

Ovakvog HNL-a nitko se u Hrvatskoj ne treba stidjeti, naprotiv. Ma koliko god popratnih, nenogometnih minusa imao. 

Teren i dekor, uz kvalitetu nogometa kao u Gradskom vrtu u srijedu, pričaju priču zbog koje će se onaj stariji gospodin s početka teksta dobro oznojiti kako bi došao do prilike da se u nešto više od sat i pol vremena uistinu dobro provede.